Video
Budući da živi i u Pljevljima, naša sagovornica ističe, da takav tretman nije doživjela nigdje, osim u barskim zdravstvenim ustanovama, a smatra da je najveći problem loša organizacija i neadekvatni uslovi za pacijente.
”Više od tri sedmice sam bolovala. Prvu nedjelju nijesam bila toliko bolesna, slabiji su bili simptomi, a druga nedjelja mi je bila kritična. Svaki lijek, sve sam morala kupiti, ali najgore od svega je što je u bolnici haos. Pored toga što su ljudi bolesni, stojimo po dva sata pod temperaturom, jer nam kažu da zakazani termin ne važi. Bilo mi je zakazano kod pulmologa i došla sam sa nalazima, kada sam pitala zašto me ne prozivaju, kazali su mi da mi ništa ne znači što sam zakazala, već da se moram javiti kod sestre da me prijavi ponovo”, priča sagovornica H.D. za Standard.
Kako je kazala, tako neuređen sistem nije nigdje vidjela.
”Kada sam dobila početak upale pluća liječila sam se sa kovid pacijentima, pošto sam prijavljena u Baru. U Pljevljima do tada nijesam ništa kupovala, već sam sve dobijala od Doma zdravlja, štaviše i D-dimer su mi radili, zbog sprječavanja zgrušavanja krvi. Ovdje ništa. Četiri puta sam radila nalaze, četiri puta dobila uput da radim D-dimer koji je po 16 eura, plus što sam privatno išla u Ulcinj kod pulmologa i na snimanje pluća zato što sam bila u kritičnom stanju, infuziju sam svaku kupila za šta imam račune”, dodala je H.D.
Pita se šta bi se desilo da nije imala dovoljno novca da priušti sve to, jer se osjećala prilično loše. Dodaje i da su joj u Baru snimali pluća, ali joj nijesu dali snimak, budući da, kako kaže, nema ko od pulmologa da pregleda sve te pacijente, pa da se ljekaru u privatnim ustanovama odnese snimak. Dali su joj, tvrdi, samo izvještaj, te je morala ponovo uraditi snimanja.
”Onda sam morala privatno da plaćam i snimanja, da bih otišla na pregled. Nekako sam sve prebrodila, naravno i zato što mi je doktor iz Ulcinja pomogao, ali ne mogu ni da zamislim kako ljudi sa penzijom od 200 eura mogu da priušte sebi infuzije, injekcije, D-dimer. Vjerovali ili ne kupovali su čak i igle, jer su im trebale tanje zbog vena”, priča H.D.
Kaže da je primala infuzije u nekoliko navrata, te da je kupila oko 13.
”Ja imam 25 godina staža, redovno sam izmirivala sve obaveze i uplaćivala zdravstveno osiguranje, mjesečno toliko novca izdvojiš, a ne dobiješ ništa. Da mi makar urade nalaze kad odem u Dom zdravlja, em se čovjek muči, em bolestan pod temperaturom čeka i na kraju kažu ”nemamo reagense idite kod privatnika”, to mi je najbolnije bilo, što se čovjek muči, što te maltretiraju bolesnog.. Ogromne su gužve na pregledima, kad se ide na snimanje pluća i rade nalazi, ogroman je broj zaraženih, a uslovi nijesu dobri, infuzije smo primali sjedeći u kontejnerima po deset osoba odjednom, gdje je bilo strašno zagušljivo”, kazala je H.D. u razgovoru za Standard.
Portal Standard uputio je pitanja Ministarstvu zdravlja kako bi saopštili da li su upoznati sa situacijom u kojoj se nalaze kovid, ali i svi ostali pacijenti u barskim zdravstvenim ustanovama. Pitali smo da li su informisani o tome da pacijenti oboljeli od koronavirusa u toku liječenja u JZU Dom zdravlja Bar od ličnih sredstava, pored ljekova koji su dio terapije, moraju da kupuju čak i infuzije koje im ljekar prepisuje, kao i to da li u Baru ima dovoljno kadrovskih kapaciteta. Da li se u barskim zdravstvenim ustanovama može besplatno uraditi D-dimer, te koliko je u Baru pulmologa u javnim zdravstvenim ustanovama. Ministarstvo smo pitali i da li kontrolišu situaciju u barskim ustanovama.
Odgovore očekujemo.
Preporučeno
