Upozorava i da glavnu riječ u zdravstvenom sistemu ne vode zdravstvene vlasti nego Ministarstvo finansija koje, kaže, diktira koliko je dovoljno sredstava, primjera radi, za stomatološku zdravstvenu zaštitu, čiji su troškovi, kako tvrdi, sada podcijenjeni i nijesu adekvatni primarnom nivou zdravstvene zaštite. 

Ne možete racionalizovati nešto što nemate 

“Podsjećam, u ranijem periodu postavljen je sistem kapitacije i za stomatologe čiji timovi su obezbjeđivali zaradu koja je bila izjednačena sa nivoom zarada tima izabranog ljekara. Podcjenjivanje ovog segmenta zdravstvene zaštite je jako problematično jer je stomatologija u Crnoj Gori privatizovana, kao i u gotovo svim evropskim državama pa je korektna saradnja sa njima više nego potrebna jer država nema rezervnu varijantu ukoliko bi nekad došlo do njihovog raskida ugovora sa FZO, a dužna je da obezbijedi stomatološke usluge”, navodi Čirgić.

On smatra da je nedostatak novčanih sredstava glavni uzrok ovakvog odnosa prema stomatolozima, ali i nedostatka ljekova za najteže pacijente. 

Ističe da se u Crnoj Gori sve više koristi narativ racionalizacija troškova u zdravstvenom sistemu ali, kako dodaje, treba znati da nema racionalizacije troškova onamo gdje imate nedostatak sredstava – ne možete racionalizovati nešto što nemate. 

“I dok zdravstvene vlasti zabavljaju javnost pričama o racionalizacijama, bolovanjima, zloupotrebama bolovanja i mogućim uštedama kroz izmjene pravilnika, onkološkim pacijentima se odlaže primjena terapije zbog nedostatka ljekova, jer se nijesu uklopili u raspoloživa novčana sredstva”, kaže Čirgić.

Nedopustivo je, podvlači, da najteži pacijenti ostaju bez terapije i da se to brani pričom o racionalizaciji troškova. 

“Ako nemate dovoljno sredstava da obezbijedite kontinuitet u liječenju onkoloških pacijenatajer je popunjena mjesečna kvota odobrenih sredstva ne možemo pričati o racionalizaciji već u o ugrožavanju prava na liječenje zagarantovanog Ustavom i zakonima”, kategoričan je on. 

Priča o zloupotrebi bolovanja prenaglašena i neutemeljena

Primjećuje i da se tema bolovanja u kontinuitetu nameće u kontekstu racionalizacije troškova te podsjeća da je naknada zarade za vrijeme privremene spriječenosti za rad ili refundacija bolovanja jedno od tri osnovna prava iz Zakona o zdravstvenom osiguranju, pored prava na zdravstvenu zaštitu i putnih troškova. 

“Kada govorimo o pravu na refundaciju bolovanja govorimo o svega 2% ukupnih troškova zdravstvenog sistema. I ti troškovi su značajno manji od svih država regiona, gdje su iznad 4% ukupnih zdravstvenih troškova, a ako te troškove posmatramo i u odnosu na BDP onda smo po oba parametra na začelju Evrope”, ukazuje Čirgić. 

Takođe, kako dodaje, ako posmatramo broj dana bolovanja, kojih je u 2023.godini bilo oko 1,3 miliona, ona su značajno manja nego, primjera radi, u Hrvatskoj koja je imala 21 miliona dana bolovanja. 

“Crna Gora potroši godišnje devet miliona eura po osnovu bolovanja, Hrvatska 220 miliona. Ovo navodim radi narativa koji plasiraju zdravstvene vlasti i vlasti uopšte da smo mi rekorderi po broju bolovanja, a sljedstveno tome i po zloupotrebama, što nije tačno”, izričit je Čirgić. 

U prilog svojoj tvrdnji ističe da čak i pokazatelj o prosjeku izgubljenih dana po zapošljenom Crnu Goru dovodi na začelje i regiona i Evrope, što, kako dodaje, govori da su zaposleni u Crnoj Gori pod većim pritiskom. 

“Kod nas je prosječan broj izgubljenih dana po zapošljenom ispod pet, dok je u EU prosjek oko 15, u Hrvatskoj 13,5, u Srbiji iznad pet. Ovo takođe govori o životnom standardu građana, jer ovo su pokazatelji da građani i kada imaju potrebu za bolovanjem taj institut ne koriste ili ga ne koriste u potrebnoj mjeri jer im se značajno umanjuje zarada”, navodi Čirgić.

Tako da je, kaže, priča koja se provlači jako dugo o rekordima, zloupotrebama i mogućim uštedama na račun troškova za refundaciju bolovanja – prenaglašena i neutemeljena.

“Čini mi se da se ne razumije da će ti troškovi i dalje da rastu iako su već porasli za oko 50% u periodu od nekoliko godina, kao ni zbog čega će da rastu”, kaže Čirgić.

Zabrinjava povećanje broja onkoloških pacijenata i sve duže liste čekanja

Ono po čemu Crna Gora jeste rekorder, prema riječima Čirgića, su zvanične evropske i svjetske statistike koje se odnose na karcinome. 

Podsjeća i da je naša zemlja na četvrtom mjestu u svijetu po umiranju od karcinoma, a prva u Evropi po obolijevanju od karcinoma grlića materice i umiranju od karcinoma dojke. 

“Osim toga u Crnoj Gori godišnje od karcinoma oboli oko četiri hiljade građana, dok je prije 5-6 godina obolijevanje bilo oko dvije hiljade. Broj oboljelih je u kratkom periodu dupliran. Da li se neko bavi ovim analizama, imamo li odgovora zašto je tako. Ako se sazna odgovor na ova pitanja moći ćemo da utičemo i na potrošnju ljekova”, naglašava Čirgić. 

Smatra i da smo na dobrom putu da postanemo rekorderi i po listama čekanja. Pita se zašto su ove liste sve duže, kada se za zdravstveni sistem izdvaja sve više novca. 

“Odgovor na ovo pitanje leži u organizaciji i modelu finansiranja zdravstvenog sistema što sam više puta obrazlagao, a dok se to ne shvati stanje neće biti bolje. Problem lista čekanja može se riješiti u roku od mjesec dana, ali se to ne radi jer se ovako dobar dio troškova zdravstvene potrošnje prevaljuje na građane koji se sve više guraju prema privatnim zdravstvenim ustanovama”, ističe Čirgić. 

Sredstva neophodno planirati prema zdravstvenim potrebama, a ne obrnuto

Sve su ovo, upozorava Čirgić, pokazatelji koji treba da uključe alarme i to je ono što, kako kaže, traži punu pažnju i reakciju zdravstvenog sistema. 

“Mora se shvatiti da zdravstveni sistem nije potrošačka jedinica državnog budžeta kao većina drugih kod kojih je moguće uskladiti potrošnju sa raspoloživim sredstvima, jer se radi o troškovima liječenja. Ne može onkološki pacijent, a ni jedan drugi, u cilju racionalizacije primiti manje terapije od potrebne”, naglašava on.

Takođe, kako dodaje, ne može se biti na bolovanju manje od onog što je potrebno za liječenje. 

“Sve i da su loše planirana sredstva, a jesu, za ljekove i medicinska sredstva uvijek postoji rješenje da se najteži pacijenti ne ostave bez potrebne terapije. Dakle, neophodno je sredstva planirati prema zdravstvenim potrebama, a ne potrebe prema raspoloživim sredstvima”, podvlači Čirgić. 

Ne želi, kaže, da sumnja da bi zdravstveni sistem dao adekvatan odgovor u nekoj vanrednoj situaciji. 

“Tada bi, siguran sam, kao i uvijek do sada, država obezbijedila potrebna sredstva. Samo neophodno je shvatiti da je svakom onkološkom pacijentu njegova situacija vanredna i traži hitnu reakciju zdravstvenog sistema. Racionalizacija troškova u našem zdravstvenom sistemu znači da nemamo dovoljno sredstava za zdravstvenu zaštitu. Svakako pozdravljam stvarne racionalizacije troškova, ali ovdje o tome nije riječ i sa ovakvom organizacijom zdravstvenog sistema teško je izvodljivo”, zaključuje Čirgić.