Video
Kako navodi u obraćanju, na ovaj korak se odlučio jer je, tvrdi, svaki drugi vid obraćanja u ovom predmetu već iscrpljen, obesmišljen ili svjesno ignorisan od strane institucije na čijem je čelu Marković.
Murić podsjeća da je 26. marta 1999. godine, u selu Besnik kod Rožaja, od kasetnih avionskih bombi smrtno stradao dječak Senad Dacić.
„Dijete. Civil. Na prostoru na kojem nije bilo ratnih dejstava, niti ikakvog vojnog cilja. Ta činjenica nikada nije bila sporna. Sporno je, međutim, ono što je uslijedilo: odluka Vrhovnog državnog tužilaštva da ne goni ratni zločin“, kaže advokat.
Krivična prijava, podnijeta 2009. godine zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva – krivičnog djela koje po domaćem i međunarodnom pravu ne zastarijeva – odbačena je, kaže Murić, faktički, ali ne i formalno. Podsjeća da Tužilaštvo nije donijelo rješenje, nije omogućilo pravni lijek, niti je preduzelo radnje radi identifikacije pilota i komandne strukture Vojske Jugoslavije, iako su, tvrdi, ti podaci bili dostupni isključivo državi.
„Time Tužilaštvo nije samo propustilo da postupa – ono je aktivno spriječilo dalje krivično gonjenje. Posebno zabrinjava činjenica da je o ovom predmetu odlučivala zamjenica tužioca L. V., u vrijeme kada je njen stric bio specijalni tužilac Republike Srbije za ratne zločine. Ta okolnost nikada nije razmotrena u kontekstu sukoba interesa, niti je javnosti dato bilo kakvo objašnjenje“, tvrdi Murić.
On je, u ime prava i javnosti, pitao Markovića po kom pravnom standardu Tužilaštvo ne istražuje smrt djeteta od kasetnih bombi.
„Po kom zakonu se od podnosioca prijave traži da pribavi vojnu dokumentaciju koju posjeduje isključivo država? Po kom principu se ratni zločin „ne procesuira“, ali se istovremeno onemogućava privatno gonjenje? Ćutanje Tužilaštva u ovom slučaju više nije neutralno. Ono proizvodi institucionalno saučesništvo“, upozorava Murić.
Ovo pismo, ističe, nije apel već javni zahtjev da Vrhovno državno tužilaštvo preispita odluku o neprocesuiranju, utvrdi odgovornost tužilaca koji su postupali u predmetu, i konačno – postupi u skladu sa zakonom, a ne političkom ili istorijskom pogodnošću.
Preporučeno
„Država koja ne procesuira ubistvo djeteta u ratu, nema pravo da se poziva na vladavinu prava“, zaključuje advokat Murić.
