Svjedoku saradniku u slučaju pokušaja terorizma, Saši Sinđeliću treba oduzeti status jer je pred vijećem Višeg suda u Podgorici lagao oko izjave koju je dao dok je bio okrivljeni, a koju je kasnije promijenio. To je u nastavku suđenja saopštio advokat Dušan Radosavljević. Ta izjava, iako nije pročitana u sudu jer je sudija uskratila odgovor, odnosi se na Sinđelićev susret sa tzv. Edijem u Rostovu 2014. godine gdje su razgovarali o prodaji puške. Svjedoka saradnika danas je ispitivao i optuženi Bratislav Dikić.
Svjedoka saradnika, Sašu Sinđelića, nastavlja da ispituje advokat, Dušan Radosavljević.
Radosavljević: Da li je svjedok saradnik, po povratku iz Moskve, razmišljao o nekom drugom, a prije nego što je pozvao Mirka Velimirovića?
Ja sam pozivao redom ljude preko Fejsbuka da dođu i podrže DF-… ako mogu i da glasaju… Zvao sam sve ljude iz jedne sveske, tu su Srbi, četnici kojekakvi…
Radosavljević: Ko su ti ljudi, imate li jedno, dva ili tri imena?
Ne. Spalio sam sve to.
9:10
Sud je kaznio svjedoka saradnika sa 500 eura zbog uvrede upućene advokatu Miroju Jovanoviću kog, kaže, lično poznaje i koji je “lopurda” iz Novog Sada koja mu je “ljubila ruke do prije nekoliko dana”.
Radosavljević: Koliko je ljudi bilo na tom spisku?
Puna sveska. Nekoliko hiljada ljudi.
Radosavljević: Kad ste počeli da zovete te ljude?
Kad god sam imao vremena.
Radosavljević: Zašto je svjedok saradnik zvao ljude iz Srbije, ako je zvao Paju sa Kosova upravo da srpske bezbjednosne službe ne bi otkrile plan?
Neko ko je školovan treba da zna da taj ko se angažuje propagandno ne može da odgovara. To što je Paja angažovan za oružje, to su dvije odvojene stvari.
Radosavljević: Da li ste nekog obavijestili o prvom sastanku sa Pajom?
Dobio sam odobrenje od Edija.
Radosavljević: Mimo Edija?
Nijesam.
Radosavljević: Je li provjeravao svjedok mali crni telefon koji mu je Edi dao?
Prije nego što sam trebao da se vidim se Edijem na Kalemegdanu, bile su mi stigle poruke nekog propuštenog poziva. To je jedini slučaj da je neko pozvao na taj broj. Javio sam se mahinalno. Kako sam se javio, neko je pitao “Ko je to?” na srpskom, ja sam automatski povezao da nije Rus i da ruskom objasnio da je pogrešan broj i prekinuo vezu. Ne sumnjam da je možda bila greška.
Radosavljević: Zašto prvi put sad kažete da ste imali komunikaciju s tog telefona?
Sad ste me Vi podsjetili. Nije to razgovor, odmah sam prekinuo. To sam i Rusu pomenuo i on mi je rekao da nema veze, da je to neka greška.
Radosavljević: Je li se svjedok plašio Nemanje Ristića?
Ne.
Radosavljević: Zašto svjedok saradnik nije razmišljao o tome kako Ediju da pokaže fotografije oružja, već je samo pogledao na telefonu Velimirovića?
Rusi su imali apsolutno povjerenje u mene, kao i ja u njih.
Radosavljević: Mirko Velimirović je trebalo da dođe opremu u Srbiji. Ko je trebalo da vodi računa o ljudima u Crnoj Gori?
To nije pitanje za mene, nego za Paju. Ja nijesam znao gdje su ljudi koji su došli u Crnu Goru. Imao je instrukcije kako i gdje da se smjeste u Podgorici.
Radosavljević: Da li je svjedok saradnik, osim Velimirovića, 15. oktobra imao kontakt sa bilo kim iz Crne Gore?
Po datumu ne znam… I Bratislav Dikić je bio tu… Znam da sam se čuo s njim jer nije mogao da se nađe
Radosavljević: Još sa nekim?
Pojma nemam.
Radosavljević: Pošto se svjedok ne sjeća nijednog datuma, 16. su bili izbori. Je li se tada čuo s nekim
Zvao sam koga sam stigao… Možda sam okrenuo nekoga ko je odavde, ja to ne znam.
Radosavljević: Da li je svjedoku Paja Velimirović jedini izvor informacija 15. oktobra?
Nikakvo slanje izvještaja s terena nije trebao. Svako se prihvatio plana. Nije bilo potrebe da ostavljamo tragove… Zato ni danas ne mogu da uhapse neke ljude jer je sve rađeno kako treba.
Radosavljević: Koje ljude ne mogu da uhapse?
Ostatak od ovih 500 ljudi koji su stigli u Crnu Goru.
Radosavljević: Je li svjedok prepoznao tog Rusa na fotografijama koje su ovdje pokazane?
Jesam, to je 100 odsto taj čovjek… Samo mi je bilo čudno što je na nekoj u uniformi.
Radosavljević: Je li svjedok pitao odakle Ediju sav taj novac, kako ga je unio?
Nijesam ja tu istražni sudija, da sam to radio, mogli bi da me ubiju.
Radosavljević: Ko?
Zamislite da sam ja njih ispitovao ko im je dao pare, ko je sve umiješan u slučaj…
Radosavljević: Ko su prijatelji sajta Srpski vukovi?
Rekao sam da stave sve ruske institucije da bode oči ovima koji su za NATO.
Radosavljević: U koje vrijeme ste se predali BIA-i čije je sjedište na Banjici, iza VMA?
Kad je svitalo. Već je svanulo.
Radosavljević: Na koji način ste ušli u zgradu BIA-e… parkirali ste se, tu je rampa…?
Eto. Eto imate snimak pa Vi ispričajte. Kako znate da sam se parkirao ispred kapije?
Sudija je upozorila advokata Radosavljevića da ne postavlja sugestivna pitanja, a onda se za riječ javio i glavni specijalni tužilac, Milivoje Katnić.
“Ovje branilac iznosi svjedočki iskaz… Nije uvreda ako kažem da je branilac i svjedok. Ali, branilac onda gubi status. On je ranije svjedočio da poligraf ne traje pet sati nego 45 minuta… Zbunjuju ga, prosto!”, ocijenio je Katnić.
Radosavljević: Da li su svjedoku saradniku tražili lična dokumenta?
Oni su mi rekli da nijesu nadložni i rekli su mi da odem u policiju… Niko nije htio da priča sa mnom u toj bijeloj kućici. Na uluazu nijesu htjeli da me prime i rekli su mi da sklonim vozilo. Oni ovako samo rastežu, odugovlače postupak.
Radosavljević: Je li svjedok pomjerio vozilo?
Jesam. Lijevom rukom sam otvorio vrata, desnom upalio vozilo i pomjerio ga.
Radosavljević: Je li ovo svjedok pokušao da bude duhovit ili je ovo odgovor?
Jesam.
Radosavljević: Gdje je pomjerio vozilo?
Nekih 10 – 15m u stranu.
Radosavljević: Izvan ulaza?
Tu pored, da se ne gradi kad se ulazi.
Radosavljević: Znači li to da u tom trenutku vozilom nije ušao?
Nijesu mi nikakav ulaz dozvolili. Oni su htjeli da me otjeraju. I, onda je došao čovjek u civilu. Ne jedan, nego više njih.
Radosavljević: I, šta se onda desilo?
Objasnio sam da sam napadnut, objasnio sam im za događaje u Crnoj Gori. Oni su ponovili da moram u policiju, a ja sam im rekao da ne smijem tamo jer možda ovi imaju ljude tamo. Onda su mi rekli da utjeram auto unutra.
Radosavljević: Da li je svjedok nakon toga ušao u zgradu?
Ušao sam unutra gdje smo obavili razgovor.
Radosavljević: Da li je svjedok legitimisan kad je ušao u zgradu?
Legitimisali su me na ulazu. Na rampi.
Radosavljević: Nakon toga, gdje je nastavljen razgovor?
U nekoj kancelariji.
Radosavljević: Da li je vođen neki zapisnik?
Nije.
Radosavljević: Da li je neko sastavio neke bilješke?
Poslije, kad sam dobio to neko rješenje da mi je ugrožena bezbjednost, dali su mi da potpišem to.
Radosavljević: Koliko je trajao taj razgovor?
Odvijao se u prijepodnevnim satima.
Radosavljević: Da li su mu ta lica postavljala neka pitanja?
Kad sam pomenuo DF, odmah su krenuli da me pitaju za Ruse. Ja sam shvatio “Ako ti namještaš njih, onda ćemo mi da pritisnemo tebe”. Ispostavilo se da oni znaju za nekakve Ruse. To jedno lice koje je ulazilo jer reklo da je to lice već pod mjerama.
Radosavljević: Koje lice?
Na mene se odnosilo. Ja sam shvatio da sam pod mjerama.
Radosavljević: Šta se desilo poslije sastanka?
Pomjerio sam vozilo i sve stvari su ubačene u njihove kancelarije.
Radosavljević: Da li svjedok saradnik može da objasni kako su istovarili robu iz kombija?
Istovarilo smo to i krenuo sam.
Radosavljević: Je li sam istovarao robu ili sa nekim ljudima?
I ja sam s nekim radnicima istovarao.
Radosavljević: Onda je svjedok otišao sam?
Oni su mi rekli da će da obrate pažnju.
Radosavljević: Da li je svjedok bio sam kad je otišao da preparkira auto u tu neku uličicu?
Vjerovatno su me pratili.
Radosavljević: Zašto je svjedok parkirao auto više kilometara dalje?
Rusi su nekako tehnički bili potkovani da me lociraju. Zbog toga sam ostavio vozilo dalje.
Radosavljević: Svjedok je više puta rekao da ne vjeruje policiji već samo BIA-i. Zašto?
Imao sam ranija saznanja da su posmjenjivani stari kadrovi iz RDB-a… Neću da se javljam lokalnom panduru, da mu sve ispričam i da dođu neki i da me negdje odvedu.
Radosavljević: Od čega je skraćenica RDB?
Od Resora državne bezbjednosti.
Radosavljević: U martu ste rekli da se borite protiv obavještajnih službi, a njima se predajete. Kako to?
Pa, banda komunistička je pohapšena i pozatvarana.
Radosavljević: Da li je svjedok saradnik od trenutka predaje imao slobodu kretanja ili ne?
Sve vrijeme sam imao slobodu kretanja do dolaska u Crnu Goru.
Radosavljević: Zašto ste dan poslije predaje, 21. oktobra napisao molbu “da primite na čuvanje robu i pare koje predajem”?
Kad sam tražio zaštitu, objasnili su mi šta moram da uradim.
Radosavljević: Kad ste pisali tu molbu?
Ne znam. Prvog dana bila je gužva oko svega ovoga, i tek sjutra sam napisao ovu molbu. Samo novac nijesam vidio, specijalni tim je to odnio u Tužilaštvo… Sve što sam predao, vidio sam ovdje na popisu jer je specijalni tim to odnio u tužilaštvo. Samo novac nijesam vidio.
Radosavljević: Koje čovjek kom je on lično dao 125.500 eura?
Bilo je više ljudi tu. Sve sam izbrojao pred njima. Čak je to i fotografisano. Kad je policija radila, popisali su svaku novčanicu.
Radosavljević: Da li se i policiji formalno obraćao i tražio zaštitu?
Nijesam imao potrebe, to je obična policija.
Radosavljević: Pregledom baznih stanica, 22. oktobra ste bili u opštini Bogatić. Šta ste samo radili?
Pregledom baznih stanica, svi mogu da se fotografišu svi zajedno. Objasnio sam BIA-i da postoji mogućnost da me prate, oni su uzeli telefone i vjerovatno zavarali trag. Oni su mi vraćali telefone, pa sam ih ja koristio… Od trena predaje pa dalje mogu da bace te papire. Ja nijesam bio na mjestima na kojima su se nalazili telefoni.
Radosavljević: Znate li ko su Mirko Stanković, Dejan Simić, Nenad Petković, Aleksandar Đorđević (direktor BIA-a) Ivan Todorov i Mladen Nenadić?
Ne.
Radosavljević: Možete li detaljnije da objasni razgovor sa Edijem iz 2014. godine u Rostovu na okolnosti prodaje mača?
Sudija je uskratila odgovor na to pitanje, ali je Sinđelić ipak prokomentarisao “To ne može da zna niko osim nas dvojice… Razumijete li Vi, sudija, da mu je to neko posredno prenio?”
Advokat Radosavljević tvrdi da taj razgovor itekako ima veze sa slučajem. “To je izjava iz Rješenja na osnovu kojeg je svjedok saradnik dobio status. Tu se navodi da je 15. novembra 2016. godine pred sudskim vijećem naveo da se s Edijem vidio zbog prodaje mača, nijesu pričali o politici… Na osnovu tog iskaza i onoga što je pričao pred tužilaštvom, ovom čovjeku je dat staus svjedoka saradnika. 20. marta 2017. godine bitno mijenja iskaz. Imamo problem – ili je pred sudski vijećem nije pričao pričao istinu, pa nije smio da dobije status, ili 23. nije govorio istinu, pa je morao da ga izgubi”.
Pauza do 11:30.
11:30
Suđenje nastavljeno.
Sudija Suzana Mugoša nije dozvolila pitanje o prodaji mača jer je Sinđelić o tome pričao kao okrivljeni.
Radosavljević: Da li je svjedok saradnik u Moskvu odnio i dokumente za prodaju mača? Da 5.000 dolara koje je dobio od Edija imao ikakve veze sa prodajom mača?
Meni nije jasno šta se tu postavlja. Ovaj čovjek jeste pominjao da se bavio arheologijom. Sigurno nije bilo trgovine.
Radosavljević: Do sad smo imali trgovinu naftom, dijamatnima a sad se bavi i arheologijom?
To njega treba pitati.
Radosavljević: Zašto je svjedok saradnik pred ovim sudom ispričao da se predao policiji u Šapcu, a mjesecima priča da se predao Bezbjednosno informativnoj agenciji?
Nikad nijesam pred sudom rekao da sam se predao u Šapcu.
Radosavljević: Znate li ko je Božidar Bakić?
Ne.
Radosavljević: Svjedok je više puta izjavio da mu je Edi prijatelj, da je imao slobodu kretanja. Da li je svjedok saradnik ikad čuo da su neki ljudi nestajali, a koji su imali kontakt sa Edijem?
Sudija je uskratila to pitanje jer se advokat poziva na rješenje u kom je Sinđelić dao izjavu kao okrivljeni.
Advokat Radosavljević iz protesta odustaje od daljeg ispitivanja Sinđelića.
“Pozivam se na ono što sam govorio prije pauze. Ukoliko je pred sudskim vijećem govorio neistinu, doveo je u zabludu sudsko vijeće… Nakon što je dobio status 20. marta 2017. godine, dao je izjavu u tom svojstvu koja se u bitnim detaljima razikuje od izjave na koju se poziva rješenjem za dodjeljivanje statusa. U tom kontekstu je nesporno da svjedok 20. marta 2017. godine nije govorio istinu što je u suprotnosti sa obavezama koje je preuzeo”, naveo je on i postavio Sinđeliću samo jedno pitanje:
Radosavljević: Da li je svjedoku poznato ime, lik i djelo osobe koje se zove Karl Fridrih Hejnrih?
Nemam pojma.
Radosavljević: A, Karl Fridrih Hejnrih Minhauzen?
Sad mi je jasno. Očigledno su se načitali bajki.
11:50
Optuženi Bratislav Dikić ispituje Sinđelića.
Dikić: Rekli ste da smo se upoznali u zatvoru, pa onda da smo se upoznali 2016. Kad smo se upoznali?
Kada sam rekao da sam Dikića vidio u zatvoru, on je tada vršio svoju dužnost. A kasnije sam naveo kada smo se 2016. sreli i razgovarali… U zatvoru sam sa Dikićem razgovarao o pobuni koja je bila u zatvoru, država je angažovala žandarmeriju i tada sam upoznao Dikića.
Dikić: O čemu smo pričali u zatvoru?
Sa Dikićem sa razgovarao da se prekine pobuna, Dikić je išao uz mene, on je rekao sa niko neće da dira zatvorenike. On je tada rekao da vidi da sam častan čovjek i da ako mi nešto bude trebalo, mogu da mu se obratim, poslije toga se nijesmo nikad vidjeli.
Dikić: Kojih smo se datuma srijetali?
Ne mogu datumski tačno da se izjasnim o susretima sa Dikićem, to s emože vidjeti na osnovu telefonskih poruka…Nakon mog povratka iz Moskva, prošlo je vremena do kad sam ja kontaktirao Dikića. Mislim da je to zašlo u oktobar. Mogao bi da opredijelim da je posljednje viđenje bilo sredinom nedjelje prije nego što je Dikić uhapšen. Sjećam se da mi je rekao da se možemo vidjeti u Beogradu, pomenuo je da treba da se vidi sa nekom damom.
Dikić: Koliko su trajali naši sastanci?
Dikić i ja nismo dugo razgovarali prilikom susreta, nije bilo prijeke potrebe za to, možda po pola sata, možda je prvi sastanak bio malo duži. Svaki put je bila noć.
Dikić: Da li ste mi u tim razgovorima pominjali Bogićević Predraga?
Sigurno nijesam pominjao oružje, a jesam li Dikiću pominjao Bogićevića ne znam.
Dikić: A, ko je trebalo da kaže kako sa mnom da razgovarate?
Rusi i DF.
Dikić: Jeste li mi u razgovorima pominjali ime stranke ili ste mi govorili o srpskoj opoziciji, srpskoj braći…?
I tako sam pričao, ali sam pomenuo i DF. Ali, što se tiče plana, Dikić kao policajac itekako zna da je to kažnjivo. Bio je upućen za ulazak u Skupštinu. Znao je da će drugi ljudi time da rukovode. Ja sam njemu dao riječ.
Dikić: Da li ste mi pominjali da ste bili član kriminalne organizacije?
Ne.
Dikić: Da li Sinđelić zna da meni ključevi od oružja nijesu predati već da su ubačeni u auto?
Ja oko toga ne znam. Ja znam da sam zvao, ali se niko nije javljao ni na specijalne brojeve…. Sve je odjednom zatihnulo. Od tada do momenta kad su ljudi pohapšeni, nijesam imao informacije… Paja je trebao odmah da krene po oružje, pa mi nije bilo sumnjivo što su ključevi ostali u Podgorici… Ja sigurno nijesam rekao Velimiroviću da vodi Dikića da piju rakiju. Ranije smo pričali da nije plan da se opijaju na tom skupu, ali nije bilo priče da je ovo šifra za oružje. Tako je naređeno meni, i to je predočeno Paji, tako da smo na neki način namješteni… Edi je naredio da se Dikiću predaju ključevi i telefon. Samo zbog tog ugleda Dikića, da ključevi budu kod njega, jer Paja je trebao da se vrati da prebaci oružje. Nijesam ja ugovorio sa Dikićem šifu oko predaje telefona. Ono što je Paja rekao njemu, on je lupio nešto, “Pera ti je poslao rakiju”, mogao je da kaže bilo koje ime, tako sam mu rekao. Mislim da je Paja u tom trenutku bio saradnik policije, imao je naređenje da preda telefon i da se vraća odmah za Srbiju. Ja nijesam znao da će Velimirović tražiti da ga Dikić vozi do te neke kuće, ali ja sada ovog trenutka mislim da je namješten, jer zašto je sve uradio do kraja, a onda nas prijavio… Tačno je da sam ja Dikiću sve ovo predočio. On je prihvatio da ljudi budu bezbjedni do 11 sati, ali znao je što će poslije biti, kako bi se tada ponašao, ja to ne znam. Prilikom prvog susreta morao sam polako da namećem tu tematiku, i prvo neke sitne stvari da govorim Dikiću, da vidim da li će da me prijavi. Ali pošto nije odmah prijavio te sitne stvari, on je ostao dosljedan do kraja, i sad je dosljedan. Ja mu samo istinom mogu pomoći. Dikić je prihvatio da učestvuje u organizaciji, meni je žao ovog čovjeka. Dikić mi je rekao da treba da ide u Crnu Goru zbog nekih alternativnih liječenja, ali da ne stoji dobro sa novcem. Sve se svodi na ugled gospodina Dikića, ja ne mogu da dozvolim da tim ljudima rukovodi neki kavgadžija.
Dikić: Koliko je stanova trebalo biti iznajmljeno u Crnoj Gori?
Nije mi poznato ništa oko smještaja. Ja sam dao novac i da Dikić iznajmi stan.
Kada je Paja preuzimao telefon, znao je da treba da ga preda Dikiću, kao i ključeve. Trebao je to da uradi odmah i krene nazad, ali on to nije uradio. Edi je promijenio plan između mog posljednjeg susreta sa Dikićem i predaje telefona Paji, a ovo za skup je bilo i prije posljednjeg susreta sa Dikićem, zapravo onda kada je Edi shvatio ko je Dikić, kada je saznao da je on general i oduševio se sa njim.
Dikić: Da li je i koliko puta u 2016. imao kontakta sa službenicima BIA.
Ne, zašto bih bio. Dikić mi je prilikom susreta pričao da je imao kontakte sa nekim bezbjednjacima.
Dikić: Zašto je pristao na planove Edija da ih uvuče u sukobe u Crnoj Gori?
Ispada da je Rus htio da namjesti Srbima da ovdje budu uhapšeni, a to nije tako. Oni su uradili sve da ovo ovdje prođe kako treba. Da ja nijesam slušao naređenja Rusa, ovdje bi mnogo ljudi bilo uhapšeno. Sva naređenja su bila da na vlast dođe rukovodsto DF-a. Ničija namjera nije bila da stradaju Srbi… Ja sam i sada zahvalan Dikiću što u Crnoj Gori nije pomenuo moje ime. To su uradili drugi ljudi. Ja da sam želio da Dikić bude osuđen ovdje, ne bi me ovdje vidjeli. Mogao sam da sjednem na avion, i baš me briga, nek se sudi kome se sudi… tako sam mogao, ali nijesam želio da tako stradaju ljudi, a da profiteri troše pare od revolucije.
Dikić je rekao da je sve što je Sinđelić kazao laž.
Optuženi Srboljub Đorđević i Kristina Hristić nijesu imali pitanja za Sinđelića.
13:45
Preporučeno
Suđenje se nastavlja sjutra kada će svjedoka saradnika ispitivati Branka Milić.













