Doktor nauka bezbjednosti Ivan Pekić za Pobjedu je kazao da je suština novog antimafijaškog modela upravo u tome da se težište borbe pomjera sa samog učinioca krivičnog djela na njegovu imovinu i ekonomsku moć.

On smatra da se time otvara mogućnost da država reaguje u trenutku kada postoji opasnost da kriminalna imovina bude sklonjena, prenesena ili prikrivena. Pekić upozorava da takva veća moć države mora biti praćena snažnijom sudskom kontrolom i zaštitom prava vlasnika.

,,Do sada je država u velikoj mjeri morala da čeka pravosnažnu osuđujuću presudu da bi mogla trajno da oduzme imovinu stečenu kriminalom. Novi model omogućava da se, pod zakonom propisanim uslovima i uz odluku suda, pitanje trajnog oduzimanja određene imovine otvori već tokom krivičnog postupka, nakon potvrđivanja optužnice, odnosno u zakonom predviđenoj fazi postupka”, kazao je on.

Ivan Pekić, Foto: Mara Babović/ Pobjeda

Pekić smatra da je mogućnost ranije intervencije države važna zato što organizovane kriminalne grupe raspolažu kapitalom mnogo brže nego što institucije mogu završiti krivični postupak.

,,Organizovani kriminal ne čeka pravosnažnost presude da bi sklonio novac. Novac se prebacuje, nekretnine se prenose, firme mijenjaju vlasnike, a kapital odlazi u druge države. Zato država želi da djeluje prije nego što kriminalna imovina nestane iz njenog domašaja. Međutim, upravo zato što država dobija snažniji instrument, mora imati i snažnije mehanizme sudske kontrole”, istakao je.

Imovina

Jedno od ključnih pitanja koje otvara novi model „antimafija“ zakona jeste kako će se zaštititi vlasnik imovine u slučaju da se postupak protiv njega završi oslobađajućom presudom.

Pekić kao ilustraciju koristi hotel vrijedan dva miliona eura čiji je vlasnik optužen za organizovani kriminal, ali krivični postupak još nije okončan.

Prema njegovom tumačenju, sama potvrda optužnice ne znači da je imovina kriminalna niti da vlasnik automatski gubi pravo svojine.

,,Ako hotel predstavlja imovinu za koju tužilaštvo može dokazivati da je povezana sa kriminalnom djelatnošću ili da njeno porijeklo nije zakonito u okviru uslova koje zakon propisuje, može se pokrenuti postupak za njeno oduzimanje i prije pravosnažnog okončanja krivičnog postupka. Ali moramo biti precizni, potvrđena optužnica ne znači da je čovjek kriv i ne znači automatski da hotel pripada državi”, precizira on.

Pekić naglašava da odluka o oduzimanju ne može biti stvar automatizma, već mora biti predmet sudskog postupka u kojem vlasnik ima pravo da iznese svoje dokaze.

,,Odluku mora donijeti nadležni sud, uz pravo vlasnika da iznese dokaze i osporava zahtjev države”, navodi on.

Ako bi vlasnik na kraju bio pravosnažno oslobođen, prema Pekićevom mišljenju, država bi morala imati mehanizam da ispravi posljedice ranije odluke.

,,To je jedna od ključnih tačaka ovog zakona. Ako država dobija pravo da ranije interveniše u oduzimanju imovine građanina, onda mora preuzeti i odgovornost za posljedice i eventualne greške. Veća efikasnost države mora biti praćena većom odgovornošću države”, kazao je.

Pitanje zaštite imovine trećih lica za Pekića predstavlja jedno od najosjetljivijih u primjeni novog zakona.

Posebno je važno, kako objašnjava, napraviti razliku između imovine koja je stvarno povezana sa kriminalom i one koja je samo poslovno ili porodično povezana sa osumnjičenim.

,,Sa aspekta bezbjednosti, potpuno je razumljivo zbog čega država želi da reaguje prije pravosnažnosti presude, jer organizovani kriminal ne čeka da se završi sudski postupak da bi zaštitio svoj novac. Međutim, sa aspekta prava, granica mora biti veoma jasna, država ne smije iz činjenice da je neko osumnjičen ili optužen izvesti zaključak da je njegova imovina kriminalna.

Pretpostavka nevinosti mora ostati temelj postupka”, ističe Pekić.

Upozorava da bi posebno osjetljive bile situacije u kojima bi se mjere odnosile na imovinu supružnika ili drugih članova porodice, odnosno na firme trećih lica.

,,Činjenica da je neko poslovao sa osumnjičenim sama po sebi nije dovoljna da se njegova imovina proglasi dijelom kriminalne imovine. Još ozbiljniji primjer bio bi da država oduzme firmu trećeg lica, samo zato što je osumnjičeni nekada poslovao sa tim licem, bez dokaza da je firma faktički njegova ili da predstavlja paravan za kriminalni kapital”, navodi on.

Zbog toga Pekić insistira na principu da finansijska istraga mora pratiti stvarni tok novca i dokazivati vlasničke veze, a ne samo kontakte među ljudima.

,,Ne smijemo dozvoliti da se princip ‘prati novac’ pretvori u princip ‘oduzmi sve što je bilo u kontaktu sa osumnjičenim'”, ističe on.

Istovremeno, smatra da država mora imati mogućnost da spriječi da se imovina tokom postupka skloni ili otuđi.

,,Država mora imati mogućnost da brzo zamrzne imovinu kada postoji opasnost da će biti otuđena ili sakrivena, ali trajno oduzimanje mora biti podvrgnuto najvišem standardu sudske kontrole. To je granica između efikasne države i samovoljne države”, ukazuje Pekić.

Evropski standardi

Pekić smatra da se novi crnogorski model mora posmatrati i kroz evropske standarde.

Činjenica da evropsko pravo poznaje određene mogućnosti konfiskacije bez prethodne osuđujuće presude, kako objašnjava, ne znači da država ima neograničenu slobodu da oduzima imovinu.

,,Evropsko pravo zaista poznaje mogućnost konfiskacije imovine bez prethodne osuđujuće presude u određenim okolnostima, ali to nije blanko ovlašćenje državama da trajno oduzimaju imovinu svakome protiv koga je podignuta optužnica. Evropski standard počiva na jasnim uslovima, sudskoj kontroli, proporcionalnosti, pravu na pravično suđenje i djelotvornom pravnom lijeku”,precizirao je on.

Upozorava da Crna Gora, u nastojanju da bude efikasnija u borbi protiv organizovanog kriminala, ne smije oslabiti standarde zaštite prava građana.

,,Crna Gora mora biti veoma pažljiva u želji da bude efikasnija od drugih, ne ode ispred evropskih standarda zaštite prava svojine i pretpostavke nevinosti. Evropa traži efikasnu konfiskaciju kriminalne imovine, ali istovremeno traži i zaštitu građanina od proizvoljne konfiskacije”, ističe Pekić.

Italijanska lekcija

Govoreći o modelima borbe protiv mafije, Pekić posebno izdvaja Italiju, koja je kroz višedecenijsku borbu protiv Cosa Nostre, Camorre i ’Ndranghete razvila sistem usmjeren i na ekonomsku moć kriminalnih organizacija.

Prema njegovim riječima, iskustvo te države pokazalo je da hapšenje pojedinaca nije dovoljno ako organizaciji ostanu kapital i poslovna infrastruktura.

,,Italija je vjerovatno najvažniji evropski primjer kada govorimo o tome kako je nastala moderna filozofija oduzimanja kriminalne imovine. Tamo se kroz decenije borbe protiv Cosa Nostre, Camorre i ’Ndranghete pokazalo da hapšenje mafijaša samo po sebi ne uništava mafiju. Ako organizacija zadrži novac, firme, nekretnine i poslovne kontakte, ona može da nastavi da funkcioniše i nakon hapšenja pojedinih članova”, pojašnjava stručnjak za bezbjednost.

Pekić ukazuje da se zbog toga u italijanskom modelu ne posmatra samo pojedinačna imovina, već čitava ekonomska struktura.

,,Italijanski model ne posmatra kriminalnu imovinu samo kao luksuznu kuću, automobil ili novac na računu. Posmatra se cijela ekonomska struktura: kompanije, vlasnički udjeli, računi, nekretnine, poslovanje i povezana lica”, pojašnjava on.

Kao važnu komponentu tog sistema Pekić izdvaja mogućnost da imovina oduzeta od kriminalnih struktura bude vraćena društvu i dobije javnu namjenu.

,,Posebno je važan koncept društvene upotrebe konfiskovane imovine. Ideja je da ono što je mafija koristila za stvaranje svoje moći nakon konfiskacije može biti vraćeno društvu kroz javne institucije, socijalne programe, zadruge i druge oblike društvene koristi”, ukazuje Pekić.

Zatvor ili gubitak novca?

Pekić smatra da je ekonomska moć jedan od ključnih razloga zbog kojih kriminalne organizacije mogu da prežive hapšenje svojih članova.

Zato, prema njegovoj ocjeni, oduzimanje kapitala može dugoročno pogoditi organizaciju više nego zatvaranje jednog njenog pripadnika.

,,Sa aspekta organizovanog kriminala, gubitak deset miliona eura može imati dugoročniji efekat od zatvaranja jednog člana organizacije. Zatvorska kazna pogađa čovjeka, ali oduzimanje nelegalno stečenog kapitala pogađa samu organizaciju. Novac i nekretnine su gorivo organizovanog kriminala. Njime se kupuje lojalnost, podmićuju korumpirani službenici, angažuju ljudi (plaćenici), nabavlja logistika i širi uticaj”, pojašnjava on.

Pekić ipak naglašava da zatvaranje i konfiskacija nijesu konkurentske mjere.

,,Zatvorska kazna i konfiskacija imovine nisu alternativa jedna drugoj. Najefikasniji model je kada se kriminalcu oduzme sloboda, ali istovremeno i ekonomska infrastruktura, koja omogućava nastavak funkcionisanja kriminalne aktivnosti”, ocjenio je on.

Jedan od rizika u cijeloj priči odnosi se, kako je kazao, na posljedice eventualno nezakonitog oduzimanja imovine.

Ako osoba na kraju bude oslobođena, država, prema njegovom stavu, ne može posljedice svoje greške jednostavno pripisati borbi protiv kriminala.

,,Da, taj rizik postoji i njega ne treba potcjenjivati. Ako država pogrešno ili nezakonito oduzme imovinu, ona ne može reći: ,,To je bio rizik borbe protiv kriminala”. Država mora odgovarati za nezakonito postupanje svojih organa”, navodi on i dodaje da poseban problem nastaje kada se imovina u međuvremenu proda ili joj vrijednost bude promijenjena.

Zbog toga, kako je naveo od izuzetne važnosti je i kako će zakon urediti upravljanje oduzetom imovinom, njenu procjenu, eventualnu prodaju i mehanizme obeštećenja.“

Opasnost od selektivne primjene

Za Pekića pitanje institucija koje će primjenjivati zakon nije ništa manje važno od samog zakonskog rješenja.

Široka ovlašćenja, upozorava, mogu biti problem ako nema dovoljno nezavisne kontrole i ujednačene prakse.

,,Nije problem u tome što država dobija snažan instrument, već ko taj instrument koristi i pod kakvom kontrolom. Ako imate politički zavisne institucije, slabu sudsku kontrolu, neujednačenu praksu i mogućnost selektivne primjene zakona, svaki snažan represivni instrument može biti zloupotrijebljen”, upozorava on.

Zato Pekić smatra da zakon mora istovremeno sadržati i snažne mehanizme kontrole rada države.

,,Zato antimafijaški zakon ne smije biti samo zakon o oduzimanju imovine. On mora biti i zakon o odgovornosti države, sudskoj kontroli i zaštiti prava građana”, ističe Pekić.

Naglašava da njegova rezerva nije prema principu konfiskacije kriminalne imovine, već prema mogućnosti da se široka ovlašćenja primjenjuju neujednačeno ili selektivno.

,,Moja najveća rezerva nije prema principu konfiskacije kriminalne imovine, naprotiv, taj princip podržavam, rezerva postoji prema mogućnosti da se široka ovlašćenja primjenjuju neujednačeno ili selektivno. U pravnoj državi ne smije biti važno ko je vlasnik imovine, već da li država može pred sudom dokazati da postoje zakonski uslovi za njeno oduzimanje”, precizirao je on.

Prvi test

Pekić smatra da se vrijednost zakona neće moći ocijeniti odmah nakon glasanja u parlamentu već da će pravi pokazatelj biti njegova primjena u narednim godinama.

,,Pravi antimafijaški zakon nije onaj koji lijepo zvuči u političkom govoru, nego onaj iza kojeg ostaju pravosnažne odluke, oduzeta imovina, uspješne finansijske istrage i razbijene ekonomske strukture organizovanog kriminala”, ističe Pekić.

Istovremeno upozorava da se borba protiv organizovanog kriminala ne može osloniti na jedan propis.

Prema njegovom mišljenju, potrebno je istovremeno unaprijediti više segmenata pravosudnog i bezbjednosnog sistema.

,,Mislim da Crna Gora ne smije stati samo na ovom zakonu. Ako želimo ozbiljan sistem borbe protiv savremenog organizovanog kriminala i korupcije, potrebno je istovremeno raditi na zakonu o Vetingu, izmjenama Zakona o krivičnom postupku, izmjenama Krivičnog zakonika, unapređenju antimafijaškog zakona i jačanju Zakona o zaštiti svjedoka”, ocjenjuje sagovornik Pobjede.

Pekić te elemente vidi kao međusobno povezane dijelove sistema koji treba da omogući da kriminalna imovina bude pronađena i oduzeta, ali i da građani budu zaštićeni od proizvoljne intervencije države.

,,Dakle, Crnoj Gori nije potreban jedan ‘superzakon’ koji će riješiti problem mafije. Potreban joj je kompletan pravni i institucionalni sistem. Veting, ZKP, Krivični zakonik, antimafijaški propisi i zaštita svjedoka moraju biti dijelovi iste bezbjednosno-pravne cjeline. Tek kada vidimo da institucije mogu da identifikuju kriminalnu imovinu, privremeno je obezbijede, pravosnažno je oduzmu, zaštite svjedoka koji su pomogli istrazi, procesuiraju odgovorne i istovremeno obezbijede da nevini građani budu zaštićeni od greške države, možemo reći da je Crna Gora napravila stvarni antimafijaški system”, ističe on.

Zato Pekić kao konačni kriterijum uspjeha ne vidi samo broj uhapšenih, već ono što će se dogoditi sa novcem i imovinom koji su kriminalnim organizacijama omogućavali da opstaju.

,,A konačni pokazatelj uspjeha ne bi trebalo da bude samo broj uhapšenih. Pokazatelj uspjeha mora biti koliko je kriminalnom sistemu oduzeto novca, koliko mu je smanjena sposobnost da korumpira institucije i koliko je kriminalne imovine vraćeno društvu”, navodi on.

A suštinu takvog pristupa Pekić svodi na zaključak da ako se kriminalcu uzme sloboa, a ostavite mu novac, njegova organizacija može pronaći novog čovjeka.

,,Ako kriminalu oduzmete ekonomsku moć, mrežu i mogućnost da novcem kupuje ljude i institucije, tada ste zaista počeli da razbijate kriminalnu organizaciju”, poručio je Pekić.