Neumitno se primiče „Dan D“ u slučaju optužnice SDT-a protiv Zorana Lazovića i Milivoja Katnića. Sudsko vijeće sudije Zorana Radovića, trebalo bi početkom naredne sedmice da odluči da li će protiv njih odbaciti optužnicu, prihvatiti je ili ponovo vratiti SDT-u na ispravku. Pod uslovom da ispoštuje zakonski rok od 15 dana za donošenje takve odluke.
Ukoliko se optužnica odbaci, optuženi će se, nakon 365 dana zatočeništva, naći na slobodi. Ako se potvrdi, onda će Viši sud odrediti novo sudsko vijeće, koje će im suditi. Ukoliko se, pak, optužnica ponovo vrati na ispravku SDT-u, to bi značilo, posebno nakon prošlonedjeljnog fijaska na kontrolnom ročištu, novo koprcanje i tonjenje SDT-a u sopstveno živo blato.Iz kojeg mu samo viri nos.
Bog i javnost
Virus gripe koji sam, prošle sedmice, vjerovatno pokupio tokom gotovo osmočasovnog ročišta Lazoviću i Katniću, omeo me da o tome ranije napišem tekst. Što, možda i nije loše: utisci su se slegli, a činjenice iskristalisale. I jasno pokazale, da u Tužilaštvu nisu trule samo daske, već i noseće grede. A i temelji su dobro popucali.
No, pođimo redom. Na kontrolnom ročištu optužnice prvooptuženom Zoranu Lazoviću i Milivoju Katniću, sudnica je opet bila puna kao šipak. Optuženi su i ovog puta dočekani velikim aplauzom.
Zoran Lazović je zadržao težinu i prkos. Milivoje Katnić i dalje izgleda vrlo neuhranjeno, ali i veoma borbeno. Sa dužom bradom koju je pustio djeluje isposnički.
“I dalje štrajkujem glađu. Ne jedem ništa, samo dnevno popijem litar jogurta, litar soka i litar vode”, objašnjava Katnić.
Požalio se i da je od prvog dana hapšenja, u svojoj samici, pod 24-satnim video nadzorom. Što mu, kaže, narušava privatnost i nije mu nimalo lako.
“Evo će tome godina. Ali, koga briga za to”, kaže odmahujući rukom.
Milivoje Katnić je ovog puta bio i bez advokata. Njegov branilac Spasoje Kovačević morao je, zbog porodičnih razloga, da izostane sa suđenja. Ali je, uz dozvolu sudskog vijeća, u sudnici bio prisutan Anto Nobilo, poznati advokat iz Hrvatske. No, bez prava da govori i zastupa Katnića. Crna Gora nema sporazum sa Hrvatskom, kakav ima, recimo, sa Srbijom, da njihovi advokati u Crnoj Gori mogu zastupati svoje branjenike. I obrnuto.
Prvooptuženi Zoran Lazović čitao je svoj iskaz rukom napisan na papiru. Jer u ZIKS-u nije dozvoljeno pritvorenicima da koriste laptopove ili telefone.
U svojoj odbrani potencirao je krucijelne propuste optužnice, zaključujući „da je to osmišljena konstrukcija i mentalna improvizacija protkana mržnjom tužioca, njegovih mentora i prijatelja“. Te da „optužnica ne sadrži ni jedan dokaz, indiciju ili poluindiciju“. I da i u njoj nema ni jedne njegove “poruke, poziva ili naloga“,
“Za mene i moju porodicu ne važi pretpostavka nevinosti“, naglasio je Lazović, poručujući: „Svjestan sam da u ovom momentu oni mogu kako hoće, ali neće moći koliko hoće. Odgovornost prema Bogu i javnosti je počela.“
Fitilj i kanister
Katnić je svoju odbranu bazirao na tome da dokaže bazičnu „tužilačku podvalu“ i falsifikate da su on i Lazović članovi kriminalnog klana Radoja Zvicera.“ I uspio je u tome. Manirom vrhunskih advokata na suđenjima u Haškom tribunalu, koje sam godinama pratio, satima je taksativno i činjenično razvaljivao optužnicu „punu falsifikovanih i iskonstruisanih poruka sa kriptovanih telefona vođa i članova kavačkog klana“.
Citirajući poruke sa kriptovanih telefona, koje je „Miloš Šoškić vrlo svjesno i zlonamjerno izostavio iz optužnice“, a Katnić, kako ističe, u međuvremenu došao do njih, dokazao je „da je upravo Zvicer naredio Katnićevu likvidaciju“ i da je „egzekuciju trebalo da izvrši osoba sa nadimkom Fitilj.“
Sudu je Katnić „crno na bijelo“ predočio i planove za likvidaciju Zorana Lazovića, tužioca Saše Čađenovića i tadašnjeg šefa SPO Dragana Radonjića.
Katnić je, kao dokaz, sudskom vijeću predočio monstruozne poruke između članova kavačkog klana. Koje je tužilac Šoškić, kako tvrdi, sakrio, pa i onu krucijelnu u kojoj, doslovce piše:
„Razmišljam nekom dijete kiselinom da polijem, drugo mi ništa ne preostaje. Katnića i Čađa neka zapale!”
Što govori da je, hijerarhijski gledano, takvu ozbiljnu komandu mogao izdati samo vođa tog čelično ustrojenog klana. Kao i o njegovom bijesu prema optuženima.
Jer Rubikon, odnosno nepisano pravilo, da „nema ubijanja djece“, pogotovu na ovako monstruozan način, do sada nisu nikada prelazili vođe i članovi dva smrtno zaraćena klana u Crnoj Gori. Koji, treba li naglašavati, vode rat do istrebljenja. Tako da, na svu sreću, bar njihova djeca sasvim normalno i bez ikakvog straha odrastaju u Crnoj Gori ili nekoj drugoj sredini..
I gle apsurda: upravo je tužilac Miloš Šoškić, kao ključni argument za produžavanje pritvora Milivoju Katniću, naveo „činjenicu“ da će, čim se dokopa slobode, „pobjeći kod Radoja Zvicera“.
Samo je falilo još da precizira: „I da će sa sobom da povede svoje dijete. I ponese kanister sone kiseline.“
Ko se mača lati
Sve gore navedeno, kao i druge izjave optuženih i njihovih advokata, koje su mediji detaljno prenijeli, zorno pokazuje da se u ovom slučaju ne radi ni o kakvom suđenju vijeka, već o pravom fijasku zarobljenog crnogorskog tužilaštva.
U što se mogao uvjeriti i predstavnik OEBS-a. Koji prati ovo suđenje od samog početka.
Prava je šteta što nije bilo direktnog televizijskog prenosa sa ovog suđenja, da se građani Crne Gore još više uvjere, na koje je grane spalo „oslobođeno“ crnogorsko tužilaštvo.
I koliko su spolja dirigovani političko-tužilački linč i medijska rulja bacili u provaliju struku, etiku i crnogorsko čojstvo koje počiva na svetom pravilu „čuvati drugoga od sebe“.
No, sada je na potezu Vijeće sudije Zorana Radovića, koje još čine sudije Vesna Kovačević i Nenad Vujanović. Milivoje Katnić u njih ima puno povjerenje.
“Ovo je najbolje krivično Vijeće u Crnoj Gori”, kazao je Katnić na kraju svoje odbrane.
Time je pokazao da je siguran da će ovo sudsko vijeće odbaciti optužnicu Miloša Šoškića protiv njega i Zorana Lazovića. I da će se, bar sada, ako nije moglo ranije, oduprijeti atmosferi strahovlade SDT-a, koje se topi, kao snijeg na proljećnom suncu.
S druge strane i tužioci SDT-a moraju shvatiti da se sudije oslobađaju straha od tužilaštva, raznih centara moći i režimskih medija.
Kako god bilo, šef SDT-a Vladimir Novović i njegov tužilac Miloš Šoškić ostavljaju svojim nasljednicima ružnu tužilačku praksu da se prethodnici brutalno hapse i zatvaraju u klasičnim montiranim političkim procesima.
Preporučeno
A ko se mača lati, od mača i gine. Zar ne!?
Video