Koliko vrijedi jedan ljudski život, ili njih 12? Neprocjenjivo, svakako. Ta nepregledna tuga i taj čemer kao teška skrama poklopili su cijelu Crnu Goru nakon što se na Cetinju, prije dva dana, desio najteži zločin u crnogorskoj istoriji.
A koliko vrijedi fotelja vlasti? I to je, sudeći po javnim nastupima čelnika bezbjednosnog sektora, neprocjenjivo. Valjda je zato ministar unutrašnjih poslova Crne Gore Danilo Šaranović onako žustro reagovao na novinarsko pitanje o ostavci u noći u kojoj je 12 ljudi, među kojima je i dvoje maloljetne djece, ubijeno – čvrsto se držeći za svoju fotelju.OSTAVKA – ZABRANJENA RIJEČ
Moguće da se zato odvažio da na novinarska pitanja o potencijalnoj odgovornosti poručuje da mu se „crta meta“ i da najveći masakr u crnogorskoj istoriji opisuje kao „situacioni događaj“. Između fotelje i čistog obraza, ministar je jasno odabrao – fotelju. I ne samo on, ostavka je bila nepoželjna riječ i drugima u menadžmentu policije: Rakonjcu, Šćepanoviću i Jokiću. Niko od njih ne smatra da ima moralnu odgovornost za to što se 12 života ugasilo dok su bili na straži – i što se još četvoro ljudi za sjutrašnje svitanje bori.
Ne samo što ne osjećaju moralnu i etičku odgovornost za ubistva koja se dešavaju dok rukovode sektorom bezbjednosti, nego još ministar Šaranović nakon samoubistva ubice ima skoposti da građanima poruči da mogu da se vrate „normalnom životu“.
Što je uopšte normalni život? Dociranje o vrhunskom djelovanju policije koja do kasno u noć nije imala ni precizne informacije o broju nastradalih – koji su ginuli na pet lokacija?
HRONOLOGIJA PROPUSTA
Aco Martinović koji je prvog dana u 2025. godini ugasio 12 života je, inače, 2005. godine uslovno osuđen zbog nasilničkog ponašanja, a prije dvije godine je kod njega pronađena vazdušna puška, drugo oružje i dio eksploziva.
Taj proces još nije pravosnažno okončan – ali se pitanja nameću sama od sebe: kako je onda moguće da ministar slučaj koji je skamenio cijelu Crnu Goru karakteriše kao „situacioni“ – i pravda time da ubica nije označen kao član neke organizovane kriminalne grupe? Bavi li se crnogorska policija čime osim, deklarativno, kavačanima i škaljarcima? Koliko se podrobno i njima bave kad je u 2024. godini za četiri mjeseca u njihovim obračunima stradalo petoro ljudi? Čemu uopšte služe pretresi, pronalaženje i oduzimanje oružja?!
Razumijevanje za Šaranovića javnost bi mogla da ima kad bi svi u Crnoj Gori zaista imali pamćenje zlatne ribice – i da srca građana i dalje nijesu napukla od boli za desetoro ubijenih, među kojima je takođe bilo dvoje djece, na Cetinju prije dvije i po godine. Vuk Borilović, koji je bio lovac i imao registrovano oružje, tada je izvršio masakr ubivši prvo troje svojih podstanara, majku i dvoje đece, da bi potom išao od kuće do kuće i iz lovačkog karabina pucao u komšije i sugrađane koji su mu se našli na putu.
ZLOČIN U MEDOVINI, NENAUČENA LEKCIJA
Tadašnju akciju policije pratile su brojne kontroverze – počev od činjenice da je javnost pet sati čekala na zvanične informacije, preko pitanja zašto su službenici nikšićke Interventne jedinice ,,čuvali“ Cetinjski manastir, do toga da su pripadnici Sektora policije za posebne jedinice iz Podgorice, pod komandom načelnika Miloša Rakonjca, kao i Interventna grupa CB Budva, na čijem je čelu tada bio i nekadašnji v.d. direktora Uprave policije Nikola Terzić – iako je pucnjava trajala 48 minuta – na lice mjesta stigli tek kada je Borilović bio lišen života.
Na propuste prethodnog vrha policije u toj tragediji, upravo je ukazivao Šaranović. I to u javnim nastupima sa svojim prethodnikom Filipom Adžićem – ističući da su nevini građani stradali dok je on bio na poziciji ministra unutrašnjih poslova.
Dakle, Šaranović je zahtijevao odgovornost Adžića za krvavi pir koji se na Cetinju desio za njegova mandata – ali je za njega situacija danas drugačija. Pitanjem o eventualnoj ostavci, kao moralnom činu, smatra da mu se crta meta, a krvavi pir je – „situacioni događaj“. Fotelja, dok je sjedio u njoj Adžić, bila je, po njegovom nahođenju, vrijedna 10 života – a danas je vrjednija od njih 12.
Preporučeno
Ni jedan ljudski život nema cijenu ali je, izgleda, slučaj isti sa foteljom u kojoj sjedi Danilo Šaranović.
Video