Video
Pobjeda donosi pregled nekih od najvećih i najbrutalnijih masakra, uz napomenu da ovim svakako nijesu obuhvaćena sva masovna ubistva u posljednjih tridesetak godina.
1992. PUŠONJSKI DOL – DESETORO MRTVIH: Prema dokumentaciji iz arhive Pobjede, najveći zločin do sada desio se u predvečerje 3. juna 1992. godine kada je dvadeset dvogodišnji Kosta Damjanović likvidirao devet stanovnika u Pušonjskom Dolu kod Pljevalja, nakon čega je i on likvidiran.
Zbog nekog bezazlenog incidenta, rastrojeni Damjanović je tog jutra zaprijetio da će pobiti čitavo selo. Nakon višesatnog ispijanja alkohola u seoskoj kafani, krenuo je da ostvari stravični naum. Od rafala iz automatske puške usmrtio je u jednoj kući Jovana (61) i Radovana Ostojića (32) i Vukotu Martića (50), u susjednoj kući ubio je braću Rajka (64) i Radovana Ostojića (62) i njihove supruge Maru (60) i Radojku (50). U kući Milikića, Damjanović je ubio pedesetogodišnju Maru Milikić (50) i teško ranio njenog supruga Mila. Potom je u kući Šubarića ubio Dostu Šubarić (62), koja je pokušala da tijelom zaštiti svog bratanića Veljka.
Tadašnji dopisnik Pobjede Milenko Jelić je zapisao da je ubica došao do vrata i tražio Veljka Šubarića, sa kojim se poznavao. ,,Kada je Damjanović uperio automatsku pušku, najprisebnija je bila Dosta, koja je skočila i uhvatila rukom cijev puške. Došlo je do guranja, prilikom kojeg je Dosta Šubarić smrtno ranjena. Njen sin Veljko, iako pogođen u stopalo, savladao je ubicu, oteo mu automatsku pušku i njome ga lišio života na kućnom pragu“, opisao je posljednju scenu užasa dopisnik Pobjede.
1993. SELO ČOKRLIJE – ŠESTORO MRTVIH: Ni nakon 29 godina nijesu poznati motivi koji su četrnaestogodišnjeg dječaka Momčila Cerovića natjerali da 14. februara ubije svoju najužu porodicu i presudi sebi.
U večernjim časovima Momčilo Cerović je u porodičnoj kući ubio svog oca Mlađena (45), majku Milevu (43), brata Mila (20), trogodišnjeg sestrića J. T. i babu Mitru (70).
1993. BIJELO POLJE – ČETVORO MRTVIH: Devetog novembra 1993. godine, oko 20 sati, u svom domu brutalno su likvidirani Vuksan Sošić (42), radnik tadašnje Robne kuće Beograd u Bijelom Polju, njegova supruga Slavica (40), djeca Tatjana (12) i Milosav Sošić (8). Masakr u roditeljskoj kući preživio je samo jedanaestogodišnji Vladan.
Ovaj teški zločin nad mirnim ljudima počinio je njihov bliski rođak Novo Sošić (44), koji je te noći sjedio kod rođaka i gdje je dočekan rakijom i kafom.
Mediji su izvijestili da je poslije razgovora, u trenutku kada mu je Vuksan pružio ruku u znak pozdrava, Novo snažno stegao, povukao k sebi i nekoliko puta mu zario u grudi lovački nož, koji je prije toga pripremio i sakrio u rukavu: ,,Potom je istim nožem ubio Slavicu koja je pokušala da pomogne suprugu. Sošić je potom izvadio pištolj ,,tetejac“ i zapucao k ranjenom rođaku i njegovoj supruzi, ovjerivši ubistvo. Tri hica bio je namijenio malenom Vladanu, ali ga je promašio. Potom je uletio u dječju sobu, i ubacivši novi šaržer, počeo da puca k Tatjani i Milosavu. Mala Tatjana, sudeći prema povredama, branila je svoj i život svoga brata golim rukama…“
2001. BERANE – ŠESTORO MRTVIH: U planiranom miniranju trospratnice u centru grada stradalo je šetoro mladih ljudi: vlasnik zgrade Duško Martinović (35), njegov brat Milutin (31), brat od strica Ljubiša Martinović (26), radnici u kafiću Biljana Radović (28), Igor Cimeša (20).
Poginuo je i Srđan Stamenković, rodom iz Niša, za koga se tokom istrage ispostavilo da je unio eksploziv u torbi po naredbi Zorana Stevančevića (34) iz Beograda. Dva mjeseca nakon zločina Stevančević je uhapšen i osuđen za višestruko ubistvo na najdužu vremensku kaznu.
2006. HERCEG NOVI – PETORO MRTVIH: U monstruoznom zločinu za novogodišnju noć 31. decembra u Zelenici kraj Herceg Novog stradala je čitava porodica Roganović: Slavoljub (41), njegova supruga Slavica (41) i sinovi Željko (12), Srđan (10) i Marko (6). Njih je, kako je istraga pokazala, masakrirao Milan Zeković u njihovoj rodnoj kući. Kako su istražitelji utvrdili, neki od dječaka su pokušali da pobjegnu, ali im je ubica pucao u leđa, a one koji su davali znake života je dokrajčio ubodima kuhinjskim nožem.
2012. RIJEKA MARSENIĆA – ČETVORO MRTVIH: Bivši policajac Slavko Milović iz Andrijevice dugo je pripremao ubistvo porodice svoje tazbine. U sumrak 30. aprila obavio je svoj monstruozni cilj: vjerovatno je u svojoj glavi dugo kovao pakleni plan kako da ostvari prijetnje i pobije tazbinu. Epilog je – četvoro mrtvih i jedna ranjena osoba. Slavko je ubio tasta Slobodana (66), taštu Danicu (64) i šuru Zorana. Drugog šuru Željka je ranio, ali ga nije ubio jer mu je nestalo municije. Nakon toga se, pred policijskom zasjedom, raznio ručnom bombom.
Preporučeno
Da je plan kovan dugo i detaljno, govori činjenica da je iz svog sela Slatina kod Andrijevice, udaljenog sedam-osam kilometara od kuća Otovića na Rijeci Marsenića, došao pješice šumskim putem, u sumrak, noseći arsenal naoružanja – dva pištolja, više ručnih bombi i nekoliko mina.
