Međunarodni institut za održive tehnologije u Jugoistočnoj Evropi (SEEIIST), koji se temelji na hadronskoj terapiji za liječenje raka i istraživanje u biomedicini, kapitalni je istraživački infrastrukturni projekat koji bi trebalo da zapošljava, edukuje i okuplja naučnike iz svih zemalja Jugoistočne Evrope.
Ideja za izgradnju takvog instituta u Jugoistočnoj Evropi potekla je od bivšeg dugogodišnjeg direktora CERN-a Herviga Šopera, koji je bio jedan od pokretača velikog naučnog instituta u Jordanu (SESAME), a inicijativu je prvo prihvatilaVlada Crne Gore, nakon čega ju je ministarka nauke Sanja Damjanović počela promovisati u regionu.
POBJEDA: Godinama radite na hadronskoj terapiji koja pomaže u liječenju pacijenata koji imaju kancer. Što zapravo podrazumijeva ta terapija?
DAMJANOVIĆ: Hadronska terapija predstavlja jedan od najnaprednijih pristupa u liječenju kancera. Umjesto klasičnih X-zraka, u ovoj metodi koriste se protoni i teži joni, poput jona ugljenika, koje ubrzavaju moćni akceleratori čestica. Njihova ključna prednost je što se gotovo čitava energija oslobađa tačno u tumoru, dok okolna zdrava tkiva ostaju pošteđena.
Za razliku od X-zraka, koji pri ulasku u tijelo deponuju najveći dio energije u zdravom tkivu i nastavljaju da ga oštećuju dok ne stignu do kancerogenih ćelija, protoni i joni energiju oslobađaju tek na kraju svog puta u tijelu. Ovaj fenomen, poznat kao Bragov vrh („Bragg peak“), omogućava da se najveća doza zračenja koncentriše upravo u tumorskom tkivu. Zahvaljujući tome, terapija je izuzetno precizna i efikasna, što je naročito važno kod djece, trudnica i pacijenata sa tumorima u blizini osjetljivih organa.
Rezultati su impresivni: dok konvencionalna radioterapija daje petogodišnje preživljavanje od svega 10–20 odsto, kod liječenja jonima ugljenika ta stopa raste i do 90 odsto, a kod mlađih pacijenata čak i do 100 odsto. Ovi podaci jasno pokazuju da hadronska terapija može značajno promijeniti ishod borbe protiv kancera. Ova metoda nije samo tehnološki napredak, već i simbol nade da je dugogodišnji san o efikasnijem i humanijem liječenju kancera konačno nadohvat ruke. Zahvaljujući njoj, povećana je uspješnost tretmana mnogih vrsta tumora i ostvaren san o liječenju kancera i snimanju unutrašnjih organa bez upotrebe hirurških instrumenata.
Podsjetimo da je kancer drugi vodeći uzročnik smrtnosti u svijetu i da je bio odgovoran za oko deset miliona smrti 2020. godine (SZO). Na globalnom nivou, gotovo svaka šesta smrt uzrokovana je kancerom, a svake godine oko 400-000 djece oboli od ove bolesti. Takođe je važno istaći da je smrtnost od kancera u regionu Zapadnog Balkana čak tri puta veća od smrtnosti u ekonomski razvijenim evropskim državama poput Švajcarske, Norveške, Švedske, Njemačke i drugih.
Moja oblast istraživanja je nuklearna fizika visokih energija, teški joni i akceleratori čestica – ključni instrumenti u hadronskoj terapiji kancera. Ipak, krajem 2016. godine, već od prvog dana na funkciji ministarke nauke, inicirala sam razvoj velike naučno-istraživačke i medicinske infrastrukture za region Jugoistočne Evrope, a poseban fokus je stavljen na Zapadni Balkan. Moja uloga bila je da postavim politički i naučni okvir za ovaj projekat. Riječ je o snažnom dvostrukom centru – za hadronsku terapiju kancera i istraživanja iz oblasti kancera i biomedicine.
POBJEDA: Najavili ste da postoji mogućnost da će 2028. godine pacijentima iz Crne Gore biti dostupno besplatno liječenje ovom metodom, da li sada već neko koristi ovu terapiju?
DAMJANOVIĆ: Svaki veliki infrastrukturni projekat, bilo da se radi o saobraćajnoj infrastrukturi poput auto-puta ili o tehnološkoj infrastrukturi poput SEEIIST-a, prolazi kroz jasno definisane faze razvoja koje obično zahtijevaju period od najmanje deset godina. Te faze su: konceptualna studija (Concept study), studija dizajna (Design study) – u kojoj se razrađuju svi tehnički detalji, zatim pripremna faza (Preparation hase), koja se djelimično odvija paralelno sa početkom konstrukcije (Construction), a na kraju slijede puštanje u rad i testiranje (Commissioning). U slučaju SEEIIST-a, investicije vrijedne oko 250 miliona eura, konceptualna faza završena je krajem 2017. godine i predstavljena Evropskoj komisiji u januaru 2018. godine.
Studija dizajna počela je 2019. godine, uz finansijsku podršku Evropske komisije od 6,5 miliona eura i učešće konzorcijuma renomiranih naučnih institucija, klinika i kompanija iz 14 evropskih zemalja, koje su dodatno obezbijedile najmanje šest miliona eura. Tokom 2020. godine, kao projektni koordinator i uz snažnu podršku evropske naučne i medicinske zajednice, SEEIIST je kandidovan za ESFRI Roadmap 2021 – čime je projekat trebalo da bude uvršten na jedinstvenu listu evropskih infrastrukturnih projekata.
Taj korak otvarao je put za dodatna tri miliona eura i početak treće razvojne faze – pripremne faze. Na osnovu ovako postavljenog plana i preduzetih aktivnosti, cilj je bio jasan: prvi pacijenti mogli bi biti liječeni već 2028. godine.
POBJEDA: Koliko ste do sada uspjeli učiniti po toj metodi, da li imate pomoć kolega i ko Vam pomaže?
DAMJANOVIĆ: SEEIIST danas stoji na čvrstim temeljima jer smo od samog početka imali podršku evropske naučne elite – institucija poput CERN-a, GSI-ja, vodećih hadronskih klinika, univerziteta i kompanija iz 14 evropskih zemalja. Moj dugogodišnji rad u CERN-u i GSI-ju, kao i saradnja sa profesorom Hansom Spechtom, pionirom hadronske terapije u Evropi, omogućili su da projekat krene sa najjačim naučnim kredibilitetom. Već pet godina predsjedavam Skupštini H2020 HITRIplus projekta, kroz koji smo obezbijedili dodatnih pet miliona eura za završetak faze dizajna SEEIIST-a.
To pokazuje da SEEIIST nije samo ideja, već konkretan evropski projekat u kojem učestvuje više od 20 istraživačkih centara i klinika. Ali SEEIIST nije samo klinika – 50 odsto projekta čini istraživački centar. U svakom trenutku u njemu će boraviti do hiljadu istraživača, inženjera i industrijskih partnera iz cijelog svijeta. Oni će dolaziti po principu mobilnosti na nekoliko mjeseci, i zajedno sa organizacijama poput ESA kreiraće novu evropsku naučnu zajednicu u Crnoj Gori.
To znači pametan grad, inovativni distrikt i 365 dana naučnog turizma godišnje. Centar će svake godine liječiti 500–1.000 pacijenata, a pratiće ga i razvoj data centara – jer BIG SCIENCE stvara BIG DATA. A cilj je da upravo mladi ljudi budu ti koji će voditi projekat.
Druga velika snaga SEEIIST-a jeste njegova panevropska dimenzija. Pokrenut je 2017. godine, u trenutku kada je CERN odlučio da svoje iskustvo izgradnje najvećeg akceleratora na svijetu (LHC) usmjeri u medicinu i kreiranje nove, kompaktnije i jeftinije generacije medicinskih akceleratora. Upravo to danas predstavlja SEEIIST design. Znanje imamo, međunarodnu podršku imamo, finansije su dostupne, ali jedino što nedostaje jeste revitalizacija političke volje u Crnoj Gori – od strane pozicije i opozicije – jer je očigledno da Crna Gora pokazuje slabost kada su u pitanju strateški projekti koji moraju da obuhvate najmanje tri vlade.
Podjednako je važno da i naša naučna zajednica bude što bolje upoznata sa ovom jedinstvenom prilikom i aktivno uključena u proces izgradnje krupne istraživačke infrastrukture – prve takve u našem regionu poslije više od 70 godina, što je gotovo čitav vijek. Dok Evropa SEEIIST vidi kao jedini EU Flagship projekat za proširenje, mi još čekamo da se donese odluka da SEEIIST ponovo bude proglašen projektom od nacionalnog interesa – vodećim projektom u Strategiji pametne specijalizacije i ponovo na listi ključnih infrastrukturnih investicija Crne Gore.
U ovom trenutku, nažalost, naša država nema nijedan veliki infrastrukturni projekat spreman za izgradnju. Vrijeme ne radi za nas. Zapadni Balkan svake godine gubi tri milijarde eura zbog odliva ljudi, a samo iz Crne Gore svakog dana ode 20 mladih talenata. Jedini način da ih zadržimo jeste da im damo infrastrukturu i šanse kakve imaju njihovi vršnjaci širom Evrope. SEEIIST je upravo ta šansa – za nauku, za pacijente, za region i za Evropu.
POBJEDA: Radite u CERN-u, koliko ste uključeni u druge projekte?
DAMJANOVIĆ: Kao što sam već istakla, moja oblast istraživanja je nuklearna fizika visokih energija – teški joni, akceleratori i njihova zaštita. Doktorirala sam u Heidelbergu, što mi je otvorilo put ka CERN-u – mjestu gdje imate priliku da radite sa najboljima. Od 1998. do 2010. bavila sam se fundamentalnim istraživanjima, koja su u fokusu CERN-a, a za koja su potrebni najkompleksniji tehnološki instrumenti koje upravo mladi ljudi razvijaju. To je okruženje u kojem 120 nacija radi zajedno i svaka ima jednaku važnost.
Cilj naših istraživanja bio je da zavirimo u rani Univerzum, kada je bio star svega nekoliko mikrosekundi. Od 2010. godine moje interesovanje se okreće ka primijenjenoj fizici – zaštiti akceleratora, posebno kada je riječ o „quenchingu“, kao i dizajniranju brojnih komponenti potrebnih za njihov rad. Od 2014. paralelno počinjem da radim i za GSI iz CERN-a, sa ciljem da se iskustvo i znanje o supravodljivim akceleratorima prenese na GSI, koji gradi novo postrojenje FAIR – investicije vrijedne tri milijarde eura, zasnovano na superprovodnosti.
Upravo iz CERN-a sam prešla na funkciju ministarke nauke Crne Gore, gdje sam od decembra 2016. do decembra 2020. iskoristila sve svoje kontakte kako bih povezala Crnu Goru i region sa najjačim evropskim institucijama. Kada radite sa najboljima, imate i njihovu podršku – tu nema greške. Greške prave samo nedovoljno upućeni ljudi. Od 2021. godine, nakon završetka ministarskog mandata, imam stalnu poziciju u GSI Helmholtz institutu, u kojem je prvih 450 pacijenata u Evropi liječeno hadronskom terapijom kancera. Polovinu svog vremena posvećujem Horizon Europe projektu POLICY ANSWERS, gdje kroz GSI koordiniram radni paket posvećen podršci Zapadnom Balkanu u usklađivanju sopstvene naučne politike sa evropskom.
Posebno ističemo značaj evropskih partnerstava za implementaciju pametne specijalizacije (S3), ali i za razvoj velikih istraživačkih infrastruktura koje su ključne za modernu i održivu ekonomiju regiona.
POBJEDA: Mislite li da je nauka dovoljno napredovala da se osim kancera mogu uspješno liječiti i druge ozbiljne bolesti?
DAMJANOVIĆ: Nauka danas ide mnogo dalje od liječenja kancera, a upravo zato je 50 odsto SEEIIST-a zamišljeno kao veliki istraživački centar panevropskih razmjera. On neće biti ograničen samo na medicinu, već i na šira fundamentalna i primijenjena istraživanja. Jedan od ključnih izazova je svemirsko zračenje: teški joni u kosmosu predstavljaju najveću prijetnju za astronaute i svemirsku elektroniku. Istraživanja u SEEIIST-u mogla bi pomoći u razvoju materijala otpornih na radijaciju – pa se slobodno može reći da bi put na Mars mogao postati moguć i zahvaljujući SEEIIST-u.
Na medicinskom planu, SEEIIST će otvoriti vrata i za druge oblasti. Prvi akcelerator u lancu može proizvoditi radioizotope od suštinskog značaja za dijagnostiku i terapiju brojnih bolesti. Novi modaliteti liječenja, poput FLASH terapije – trenutno najaktuelnije teme u onkologiji – već su predviđeni u SEEIIST dizajnu. Riječ je o isporuci ekstremno visoke doze zračenja (npr. 40 Gy) u izuzetno kratkom vremenu, što omogućava liječenje većeg broja pacijenata godišnje i smanjuje rizik od metastaza.
Tu su i istraživanja poput FLASH-hadron pristupa, hipoksija-targetinga i kombinacija sa imunoterapijom, koja mogu otvoriti novu eru ne samo u liječenju tumora već i drugih bolesti. Dodamo li i potencijal za liječenje aritmija – SEEIIST postaje jedinstvena platforma za integraciju medicine, fizike i tehnologije.
Preporučeno
Zato SEEIIST nije zamišljen samo kao klinika za kancer. On je istovremeno i motor inovacija – centar u kojem će hiljade istraživača, inženjera i industrijskih partnera zajednički raditi na rješenjima koja mogu unaprijediti zdravlje ljudi, tehnološku otpornost Evrope i budućnost istraživanja svemira. A što je možda najvažnije – SEEIIST je ključ da se zaustavi odliv talenata iz regiona i preokrene trend, dajući mladima priliku da svoju budućnost grade kod kuće.
Video