
Agonija novinarke Olivere Lakić počela je kada je u martu 2011. godine istraživala da li se u fabrici „Tara“ u Mojkovcu i njenom skladištu u predgrađu Podgorice proizvode, skladište i odatle krijumčare lažni brendovi cigareta. Vrlo brzo poslije toga dobila je i prvu ozbiljnu prijetnju posrednim telefonskim putem.
Preporučeno
Tada joj je prijećeno da će nepoznati muškarac ugroziti njeno dijete, koje se u tom trenutku nalazio u inostranstvu.
U vezi sa tim slučajem pred Osnovnim sudom u Podgorici odgovarao je tadašnji vozač nekadašnjeg direktora Uprave policije Veselina Veljovića, Milenko Rabrenović koji je oslobođen usljed promjene iskaza vještaka za telekomunikacije Predraga Boljevića, nakon čega ga je sudija oslobodila usljed nedostatka dokaza.
Poslije toga, u martu 2012. godine, Olivera Lakić je na istom mjestu na kojem je večeras upucana u regiji desne potkoljenice, ispred ulaza zgrade u kojoj živi napadnuta, izudarana pesnicama po glavi i tijelu.
Ubrzo potom, policija je uhapsila Podgoričanina Ivana Buškovića pod sumnjom da je izvršio napad na nju. Bušković je pravnosnažno osuđen i odslužio je zatvorsku kaznu od devet mjeseci.
Nakon tog napada Olivera je imala policijsko obezbjeđenje dvije godine i sedam mjeseci, koje je otkazala u oktobru 2014. godine jer, kako je kazala, više nije željela da živi i radi u takvim uslovima.
Vrhunac se dogodio večeras, kada je i upucana na kućnom pragu sa jasnom zastrašujućom porukom – ovoga puta dobila je metak u nogu!












