Video
Milionske isplate iz budžeta zbog pogrešaka koje čine sudovi nesporno predstavljaju so na ranu građanima Crne Gore. Sa druge strane, osobe koje su neosnovano pritvorene smatraju da novac koji su dobile nije dovoljan da popravi štetu koju su pretrpjele. Iz crnogorske državne kase za posljednjih pet godina isplaćeno je gotovo 7,2 miliona eura (7.187.398,85) osobama koje su bile neosnovano pritvorene, navodi se u evidencijama Ministarstva finansija i Ministarstva pravde.
Preporučeno
Prema ocjeni advokata Gorana Rodića, najveću krivicu za milionske iznose koji padaju na teret poreskih obveznika ne snose tužioci, koji predlažu pritvor, već sudovi koji te prijedloge, kako on tvrdi, olako prihvataju.
Advokat Rodić naglašava da ne treba gubiti iz vida da je tužilaštvo organ koji samo predlaže da se nekom optuženom odredi pritvor, a sud je taj koji uvijek donosi odluku o pritvoru, i to najčešće više sudija.
“Smatram da ipak neuporedivo veću odgovornost imaju sudije koje uglavnom „po automatizmu“ prihvataju prijedloge tužioca za određivanje pritvora, a zatim isto tako paušalno i po automatizmu taj pritvor produžavaju do unedogled. Na taj način, prije svega, najčešće krše elementarna prava optuženih, a zatim i stvaraju direktnu štetu po državni budžet, koji se u krajnjem svodi na trošak građana Crne Gore”, kazao je Rodić.
On pojašnjava da je pritvor najteža vrsta mjere za obezbjeđenje prisustva optuženog i nesmetano vođenje krivičnog postupka. Iz tog razloga, kako navodi, svaka odluka koja uključuje predlaganje i određivanje pritvora optuženom, mora biti jasno, konkretno i detaljno obrazložena, imajući u vidu da se njime ograničava jedno od najosnovnijih i najzaštićenijih ljudskih prava sloboda.
Sagovornik Pobjede navodi i da je gotovo zanemarljiva primjena širokog raspona predviđenih alternativnih zakonskih mjera čiji je cilj takođe obezbjeđenje prisustva optuženog i nesmetano vođenje krivičnog postupka.
Prema njegovim riječima to najbolje dokazuje slučaj gdje je sedam optuženih u predmetu “Kaluđerski laz” provelo po tri godine u pritvoru, iz kojeg su na kraju morali biti pušteni u skladu sa zakonom, jer u tom roku nije donijeta presuda. Optuženi su se nakon toga branili sa slobode i u naredne dvije godine, koliko je još trajao sudski proces, uredno odazivali na suđenja.
Dodaje da i kada je u pitanju naknada štete zbog neosnovanog lišenja slobode, dosuđeni novčani iznos treba da pomogne nepravedno pritvorenoj osobi da uspostavi psihičku i emocionalnu ravnotežu koja je narušena trpljenjem duševnog bola.
“Visina te naknade uvijek zavisi od ukupnih okolnosti svakog pojedinačnog slučaja, pa je praktično nemoguće jedan konkretan iznos uzeti kao pravi parametar satisfakcije, zbog čega su te naknade i propisane u okvirnim rasponima (od do). Međutim, iz moje dugogodišnje prakse po ovom pitanju, a i znajući za primjere iz predmeta drugih kolega, slobodno mogu da kažem da se, po mom mišljenju, ljudima koji su neosnovano proveli određeno vrijeme u pritvoru, ne isplaćuju adekvatne naknade nematerijalne štete”, kazao je advokat Rodić.
Ministarstvo pravde je u proteklih pet godina dobilo 672 zahtjeva za sklapanje sporazuma o naknadi štete zbog neosnovanog lišenja slobode, a zaključilo je 61 sporazum po kojima je ukupno isplatilo 181.105 eura. Dodatno, u slučajevima koji nijesu riješeni postignutim sporazumom sa Ministarstvom pravde, već sudskim putem, to jest pokretanjem parničkog postupka putem tužbe protiv države, Ministarstvo finansija je na osnovu sudskih presuda za isti period isplatilo 7.187.398,85 eura.
