Video
Oni su se obratili Osnovnom državnom tužilaštvu u Beranama, odakle su dobili preporuku da je to predmet za Specijalnog državnog tužioca, i da mogu poštom da pošalju, što su oni potom i učinili.
“Svi nekadašnji radnici, koji su uvođenjem stečaja ostali bez posla, prodružili su se ovoj krivičnoj prijavi, i očekujemo da je Specijalni državni tužilac hitno uzme u razmatranje”, kazali su oni Portalu RTCG.
Radnici nekadašnjeg “Simon vojaža” su izrazili sumnju da se radi o namještenom tenderu, jer je ispalo da jedan autobus od osam prodatih, ne vrijedi više od četiri hiljade eura.
“Stečajni upravnik je uzeo našu muku. To smo godinama stvarali. Godinama smo pljačkani od bivšeg vlasnika, a sada treba da nas opljačka i stečajna uprava. Nećemo to dozvoliti. Kako su odvezeni iz Berana, autobusi će tako morati biti vraćeni”, kažu radnici.
Ovo je treća krivična prijava protiv stečajnog urpavnika “Simon vojaža” zbog toga što je na licitaciji za koju nije znao niko od povjerilaca, podgoričkoj firmi BLT prodao osam najboljih autobusa beranske kompanije.
Krivične prijave ranije je predala kompanija “Viktorija ekspres”. Prvu krivičnu prijavu predali su zbog toga što je prekršen zakon i nije sačekan rok od osam dana za žalbe, a u drugoj prijavi, takođe Specijalnom državnom tužiocu, iz ove firme su izrazili sumnju da se radi o organizovanom kriminalu u kojem je učestvovalo više lica, osim stečajnog upravnika.
Oni su se nedavno obratili Specijalnom državnom tužiocu sa urgencijom da što prije uzme predmet u rad.
Bivši radnici traže da se tender za prodaju autobusa poništi i da se autobusi vrate u Berane. Među radncima koji su potpisali krivičnu prijavu su i neki od onih koji su vozili najbolje autobuse na međunarodnim linijama.
“Prodati autobus za četiri hiljade eura, to je nevjerovatno. Polovno auto ne može da se kupi za te pare. Pa i polovan traktor skuplje košta. Ovo je kriminal. Vjerovali smo stečajnom urpavniku do trenutka dok nije počeo da odugovlači prodaju autobuske stanice. Navodno je držao cijenu, a onda je osam autobusa prodao za toliko koliko je prodao”, kažu radnici.
Oni traže od Privrednog suda hitnu smjenu stečajnog upravnika i njegovu odgovornost, i zahtijevaju od državnih organa da se konačno, poslije skoro četiri godine agonije, zainteresuju za slučaj beranskog “Simon vojaža”.
“Tražimo da Opština Berane ili država uzmu autobusku stanicu, da se vrate autobusi, i da mi pokušamo da organizujemo posao. Čitav sjever je u autobuskom haosu zbog ove situacije. Pogledajte šta se radi na čekalištu autobusa na ulici, pored zaključane autobuske stanice, tu svaki dan neko od putnika može da strada. To je bruka”, kažu radnici.
I neki od povjerilaca koji su dugo u ovom poslu ranije su iskazali spremnost da uzmu autobusku, i da je stave u funkciju.
Stečajni upravnik kompanije “Simon vojaž”, Lado Šekularac, nije odgovorio na pitanje postavljeno još prije prvomajskih pitanja, da li ima zainteresovanih kupaca i da li ima plan kako da prekine agoniju sa atuobuskim saobraćajem u ovom gradu.
Od početka afere “Autobusi” Portal RTCG mu je redovno dostavljao pitanja, na koja on nije odgovarao.
Kriza u najvećem autoprevoznom preduzeću na sjeveru države započela je odavno, a kulminirala je u maju 2020., kada su radnici stupili u generalni štrajk. Tada su im vlasnici bili dužni plate i druga potraživanja za pune dvije godine.
Vjerovalo se da će uvođenjem stečaja da se prekine haotično stanje na ulicama u pogledu parkiranja autobusa, ali se to nije dogodilo.
Iz te Direkcije MKI tada je rečeno da su sve činili u proteklom periodu, odnosno da se “intezivno radilo na rješavanju problema funkcionisanja autobuske stanice Berane”.
Kako je rađeno i danas se poslije toliko vremena može vidjeti po gužvama na ulicama. Dok se sve to dešava, građani koji koriste usluge javnog prevoza ne mogu doći do osnovnih informacija o polascima autobusa, da li ima ili nema karata, jer autoprevoznici nemaju gdje prijaviti ni polaske, niti broj slobodnih mjesta u autobusima.
Beransko autoprevozno preduzeće “Simon vojaž” nastalo od nekadašnjeg Jugoprevoza, odnosno “Ivangradprevoza”, koji je bilo među najjačima u bivšoj Jugoslaviji. Poslije zapadanja u krizu, 2004. godine uveden je prvi stečaj i preduzeće godinu kasnije prodato mješovitoj firmi “Simon vojaž”.
Ta firma je odmah rasprodala kamionski vozni park i samo od toga povratila sva uložena sredstva.
Nastavila je da radi sa stotinu radnika, a onda i ona počela da posustaje i ukida linije, kada su prije dvije godine radnici i započeli štrajk.
U međuvremenu je lukseburgški državljanin Simon Bernard podnio krivičnu prijavu protiv svog partnera u Crnoj Gori Mehmeda Adrovića, visokog funkcionera Demokratske partije socijalista, za zloupotrebu službenog položaja i navodnog falsifikovanja njegovog potpisa. Ta krivična prijava je završila u Specijalnom državnom tužilaštvu, i pokrenut je izviđaj, ali za sada ni taj predmet nema epilog.
Adrović je u međuvremenu otuđio mašine iz fabrike peškira u svom selu Bor kod Petnjice, koja je ušla u stečajnu masu, jer je utvrđeno da je izgrađena novcem “Simon vojaža”.
Preporučeno
Osim radnika, povjerilaca i drugih prevoznika, ogorčeni su kao i građani Berana, jer Ministarstvo kapitalnih investicija, u čijoj je nadležnosti Direkcija za drumski saobraćaj, već tri i po godine nije u stanju da riješi problem jedne autobuske stanice, koja je nekada bila najprometnija, ne samo na sjeveru, već i među najprometnijima u Crnoj Gori.
