Video
Djevojčica je danilovgradskoj policiji prijavila da je zlostavljala majka, nakon čega je bila smještena u skloništu za žrtve porodičnog nasilja u Danilovgradu. Ona se u pritužbi ombudsmanu žalila na postupanje Centra za socijalni rad.
“Na osnovu pritužbe i dostavljenog izjašnjenja Zaštitnik je utvrdio da je Centar za socijalni rad Danilovgrad, 30. aprila 2024. godine obavijestila danilovgradska policija da se maloljetnica nalazi u stanici policije zbog davanja izjave povodom prijave porodičnog nasilja koju je nad njom vršola njena majka”, piše u Mišljenju Mijušković.
Tog dana ona je pregledana i u Dječjoj bolnici u Podgorici, i kod tužiteljke u Osnovnom tužilaštvu.
Maloljetnica je potom po nalogu tužiteljke smještena u prihvatilištu-skloništu u Danilovgradu. Zaštitnica je utvrdila da se u ovom slučaju radi o ponovljenom porodičnom nasilju, jer je prva prijava evidentirana 27. aprila ove godine.
“Djevojčica je u prisustvu stručnog radnika dala izjavu u ODT-u. Potom se Centar za socijalni rad angažovao u pronalaženju drugog oblika zaštite izmještanje maloljetnicr iz prihvatilišta-skloništa, jer ne posjeeduje licencu za djecu bez pratnje odraslog lica. Malodobna je u kontaktu sa stručnim radnicima bila izuzetno saradljiva u toku trajanja postupka koji se odnosi na davanje izjava i drugih procedura pred organima i da je uspostavljen odnos povjerenja”, ističe se u Mišljenju.
Međutim, ona je, kako se naglašava, protokom vremena tokom kojeg je provela u prihvatilištu bila pod većim uticajem zaposlenih tog prihvatilišta, te je promijenila odnos prema stručnim radnicima Centra.
Sa njim je potom, u više navrata razgovarano na temu njenog izmiještanja, te je bilo planirano da se upozna sa potencijalom hraniteljkom, ali stručni radnici u nekoliko navrata nisu uspjeli da ostvare inicijalni kontakt hraniteljke sa djevojčicom.
Konstatovano je da djevojčica prilikom susreta sa potencijalnom hraniteljkom nije htjela da sarađuje.
“Kako maloljetnica nije prihvatila opciju da bude smještena u hraniteljsku porodicu, jedina opcija je bilo izmještanje u prihvatilište u Bijeloj. Nakon toga ona je prijetila samoubstvom ukoliko se izmjesti iz prihvatilišta”, navodi se u Mišljenju.
Potom su u Centar za socijalni rad došli i zaposleni u prihvatilištu i sa njima je postignut dogovor da djevojčica prespava kod njih još jednu noć, te da će narednog dana sa stručnim radnicima Centra za socijalni rad Danilovgrad biti upućena u Prihvatilište u Bijeloj.
“Centar je 17. maja informisan da je dan ranije u večernjim časovima došlo do susreta maloljetnice i njenog oca u prostorijama skloništa, te da je, prema navodima oca, ona iskazala želju da se vrati svojoj kući. Centar za socijalni rad u svojim postorijama organizovao razgovor sa djevojčicom u prisustvu njenog oca. Nakon toga su od njih dvoje uzete izjave babe, koja živi u istoj kući”, piše u Mišljenju.
Predstavnici Centra su razgovarali sa babom i mlađim bratom maloljetnice, kako bi ih pripremili na njen povratak.
“Njen povratak kući bio je moguć, budući da je majci, kao počiniocu nasilja, izrečena mjera zabrane prilaska porodici, te je ista izmještena iz poirodične kuće”, kaže se u Mišljenju Mijušković.
Imajući u vidu rezultate ispitnog postupka Zaštitnik ljudskih prava i sloboda je zapazio da je Centar za socijalni rad Danilovgrad intenzivno preduzimao radnje i mjere u odnosu na situaciju u kojoj se našla djevojčica, ali da je ugrozio njena garantovana prava time što je smjestio u sklonište-prihvatilište koje nije licencirano za pijem djece bez pratnje koja su žrtve nasilja.
“Uz svo razumijevanje potrebe za hitnom reakcijom Zaštitnik je mišljenja da se ovaj postupak ne može opravdati. Smiještanjem djeteta koje je u stanju potrebe u ustanovu koja nije namjenjena maloljetnicima bez pratnje, koja nema neophodne licence, program za djecu kao ni obučen kadar za rad sa djecom, krše se brojna garantovana prava djeteta”, istakla je Mijušković.
Dodala je da su predstavnici Centra veoma brzo ustanovili da se djevojčicino ponašanje mijenja i da protokom vremena postaje manje saradljiva sa stručnim radnicima.
“Osim toga, komunikacija organa starateljstva sa samim skloništem-prihvatilištem nije na profesionalnom nivou, Centar je dobijao oprečne informacije o tome da li je dijete u školi ili nije, da li je kod ljekara ili ne i slično. Ova situacija ne odražava postupanje u skladu sa najboljim interesom djeteta i dovodi u pitanje bezbijednost djevojčice”, napominje Mijušković.
Prema njenim riječima Centar za socijalni rad je sproveo radnje i mjere u skladu sa zakonom i pravilima struke u odnosu na pripremanje porodice i povratak djevojčice u porodičnu sredinu.
“Međutim, činjenica je da je maloljetnica više od 15 dana boravila u ustanovi koja je neadekvatna za dijete bez pratnje. Zaštitnik primjećuje da u registru licenciranih usluga nema dovoljno jasnih informacija o kategoriji korisnika na koje se licenca skloništa-prihvatilišta odnosi ali se stiče utisak da je u konkretnom slučaju ovo sklonište insistiralo na zadržavanju djevojčice ne uvažavajući rad i postupanje Centra za socijalni rad kao organa starateljstva”, istakla je Mijušković.
Zaštitnica je preporučila nadležnom ministarstvu da registar licenciranih pružalaca usluga sistematski uredi tako da se jasno i bez dileme može zaključiti koje je pružanje usluge licencirano, na koju kategoriju se usluga odnosi kao i opis pružene usluge.
“Da ministarstvo u komunikaciji sa centrima za socijalni rad i licenciranim pružaocima usluga utvrdi jasne procedure u odnosu na upućivanje djece i drugih korisnika u skladu sa zakonom i utvrđenim standardima”, pojasnila je Mijušković.
Preporučeno
Centru za socijalni rad Danilovgrad je preporučeno da intenzivno prati porodicu djevojčice i u skladu sa nadležnostima pruža podršku i pomoć na uspostavljanju adekvatnih odnosa među roditeljima i djecom, kao i da u budućim postupanjima sprovodi radnje i mjere iz svoje nadležnosti u skladu sa Zakonom u dijelu koji se odnosi na porodično pravnu problematiku.
