Video
Kao organizacija za građanska prava, smatraju da je neophodno javno i sistemsko reagovanje — pravno, institucionalno i društveno — da bi se zaštitile žrtve i smanjila stopa nasilja i femicida.
“Nažalost, situacija u Crnoj Gori kada je riječ o nasilju nad ženama I dalje je vrlo teška. Svjedočimo brojnim slučajevima nasilja koji se ponavljaju, a često završavaju tragično. Iako se o tome više govori nego ranije, broj prijava I dalje raste, što pokazuje da se problem ne smanjuje. Mnogo žena I dalje nema povjerenja da će ih sistem zaštititi. To je ozbiljan pokazatelj da institucije moraju djelovati brže I odlučnije, jer svaka propuštena reakcija može značiti izgubljen život, kao što je bio slučaj nažalost do sada“, istakla je Pajović-Musić.
SISTEMSKA ODGOVORNOST JE KLJUČNA ZA PROMJENU
Društvena svjesnost je porasla ali nasilje ostaje djelimično „nevidljivo“ zbog stigme, straha i lošeg prijavljivanja. Povećana vidljivost u medijima, kako navodi naša sagovornica, dovodi i do većeg broja prijava i diskusije, ali to ne znači da je stvarni obim opao već samo postaje dokumentovaniji.
“Brojke variraju zavisno od izvora i perioda i tačno zbog toga što crnogorsko zakonodavstvo i institucije ne vode jedinstvenu, službenu evidenciju femicida kao posebnog krivičnog djela jer jos ne postoji u našem zakonodavstvu. Međutim, nezavisne analize, mediji I NVO organizacije usko povezane sa konkretnom tematikom, pokazuju zabrinjavajući porast u proteklih nekoliko godina”, ističe Pajović-Musić.
Prema podacima MONSTAT-a, u 2024. godini registrovano je 5.803 odraslih počinilaca porodičnog nasilja, od kojih su 4.709 identifikovani. Od 2019. do kraja 2024. godine, u Crnoj Gori je ubijeno 19 žena. Pajović-Musić napominje da država još uvijek nema jedinstvenu evidenciju femicida kao posebnog krivičnog djela, što dodatno otežava borbu protiv rodno zasnovanog nasilja.
“Nasilje u našem društvu je u porastu, ne samo porodično već I vršnjačko nasilje, kojem svjedočimo u zadnje vrijeme sve više. Taj društven, a ne samo sistemskim problem “nevidljivosti “ porodičnog nasilja je odraz tradicionalno patrijarhalnog društva u kom žena trpi zarad mira u kući I zarad sigurnosti svoje đece,nedostatka podrške.. zato su sve ove statistike samo vrh ledenog brijega. Način da se nasilje obuzda I prevenira leži u strogoj profesionalnosti institucija, dobrim zakonskim rješenjima, i povjerenju u institucije, koje se teško gradi zbog svih dosadašnjih propusta”, naglašava naša sagovornica.
Ona napominje da svaka građanka i građanin Crne Gore imaju zagarantovana ljudska prava i slobode eksplicitno definisane i propisane u Ustavu Crne Gore u Članu 6.
“Crna Gora jemči i štiti prava i slobode. Prava i slobode su nepovredivi. Svako je obavezan da poštuje prava I slobode, stoji u članu 6 Ustava Crne Gore”, podsjeća Pajović-Musić.
Institucije, prema riječima izvršne direktorice Centra za građanska prava, Svbetlane Pajović-Musić, pokazuju slabosti.
“Postoje dobri pojedinačni primjeri reagovanja, ali i česti slučajevi đe nisu sprovedene zaštitne mjere ili nisu procijenjeni rizici kako treba, što je dovelo do tragedija. Nedostatak posebne evidencije femicida, neujednačena praksa sudova i nedovoljno provođenje zaštitnih naredbi ukazuju na institucionalne propuste”, istakla je ona.
SISTEM ČESTO ZAKAZUJE U ZAŠTITI ŽENA
Pajović-Musić podsjeća da je bilo i više slučajeva u kojima su žene ubijene iako su ranije prijavljivale nasilje.
“Postoji više slučajeva u kojima su žrtve ranije prijavljivale nasilje, ali nijesu adekvatno zaštićene ,u tri slučaja su žrtve prijavile nasilje, po dostupnim zvaničnim podacima — to su upravo oni slučajevi koji su pokrenuli raspravu o „zakazivanju“ sistema. Precizan broj varira po izvoru, ali analiza slučajeva u posljednjih nekoliko godina ukazuje da je država u više navrata propustila da spriječi eskalaciju”, naglašava ona.
Iz CGP-a poručuju da se nasilje u društvu ne može posmatrati samo kao privatni problem, već kao ozbiljno kršenje ljudskih prava. Prema riječima Pajović – Musić, tradicionalni patrijarhalni obrasci i društvena stigma doprinose tome da mnoge žene ćute o nasilju koje trpe.
“Strah od osvete, ekonomska zavisnost, nedostatak podrške i nepovjerenje u institucije najčešći su razlozi zbog kojih žene ne prijavljuju nasilje. Svaka propuštena reakcija sistema može značiti izgubljen život“, kazala je ona.
Upitana da li sistem dovoljno štiti žene nakon što nasilje bude prijavljeno, Pajović-Musić kaže da odgovor, nažalost, glasi — ne.
“Iako postoje zakonske mogućnosti, poput zaštitnih mjera, njihova implementacija nije uvijek dovoljna, a u mnogim situacijama ni ona nije sprovođena kako treba. Nasilnici su, uprkos zabranama prilaska, uspijevali da se približe svojim žrtvama. Potrebna je snažnija i brža koordinacija policije, centara za socijalni rad, zdravstvenih ustanova i pravosuđa, kao i bolji kapaciteti za hitno zbrinjavanje žrtava – više sigurnih kuća i bolja finansijska podrška“, istakla je ona.
Govoreći o ulozi organizacije koju vodi, Pajović-Musić naglašava da Centar za građanska prava ima kapacitet da pruži sveobuhvatnu podršku ženama žrtvama nasilja.
“Centar za građanska prava može pružiti pravno-advokatsku podršku, zastupanje prava žrtava u sudskom postupku, strateško zagovaranje za promjene zakona i prakse, monitoring postupanja institucija i javne kampanje za podizanje svijesti o pravima. Sve što je u domenu zaštite građanskih prava, iako smo se do sada bavili drugim temama koje nijesu pokrivene u našem društvu, naš pravni kapacitet i ekspertiza u građanskim i ljudskim pravima čine nas relevantnim partnerom u zahtjevu za sistemskim reformama i pristupu pravdi“, poručila je Pajović-Musić.
DRŽAVA MORA DJELOVATI BRŽE I ODLUČNIJE
Kao hitne mjere koje bi država morala da preduzme kako bi se nasilje nad ženama smanjilo, Pajović-Musić navodi konkretne prioritete.
“Neophodno je uvesti jedinstvenu evidenciju i klasifikaciju femicida i rodno-osjetljivu statistiku na državnom nivou. Potrebna je obavezna, standardizovana procjena rizika pri svakoj prijavi porodičnog nasilja i trenutne zaštitne mjere za visokorizične slučajeve. Snažnije provođenje zaštitnih naloga i hitna koordinacija policije i centara za socijalni rad, više sigurnih smještajnih kapaciteta i finansijske pomoći za žrtve su od presudne važnosti. Takođe, obavezna specijalizovana obuka za policiju, tužilaštvo i sudove o rodno-zasnovanom nasilju i riziku femicida mora postati praksa, a femicid treba krivično prepoznati i evidentirati kao posebnu kategoriju radi bolje prevencije i sankcionisanja“, naglasila je izvršna direktorka CGP-a.
Govoreći o društvenoj reakciji, Pajović-Musić je istakla da se žene koje prijave nasilje često suočavaju sa osudom i nepovjerenjem, umjesto sa podrškom.
“To je simptom duboko ukorijenjenih rodnih stereotipa i, kao što sam već pomenula, jednog strogo konzervativnog društva. Javne kampanje i edukacija su nam prijeko potrebne – one moraju ciljano razbijati mitove koji stigmatizuju žrtve i tjeraju ih na ćutanje“, kazala je Pajović-Musić.
Po mišljenju, izvršne direktorice NVO Centar za građanska prava Svetlane Pajović-Musić, Crna Gora nije sigurna zemlja za žene.
“Crna Gora nije sigurna zemlja nikako. To potvrđuju nažalost I tragični događaji I masovni zločini na Cetinju 12.08.2022. i 01.01.2025. u kojima su život izgubile 23 žrtve među njjima I četvoro đece. To nikako ne smijemo prenebregavati jer je pokazatelj stanja našeg zakonodavstva I bezbjednosnog sektora. Što se tiče konkretno sigurnosti za žene postoje zakonske mogućnosti zaštite, ali u praksi sigurnost žena nije zagarantovana —sve ostaje mrtvo slovo na papiru zbog nesprovođenja zakona,jer postoje ponovljeni slučajevi u kojima zaštitne mjere nisu bile dovoljno efikasne i đe je sistem zakazao. Potrebna je istinska posvećenost bržim i opsežnijim reformama da bi se sigurnost žena u Crnoj Gori znatno poboljšala”, naglašava ona.
Iz Centra za građanska prava ističu da nijedna žena nije sama i da postoji način da se zaštiti i potraži pomoć.
“Poruka ženama koje trenutno trpe nasilje je jasna, nijeste same. Prijava nasilja je pravo, a traženje pomoći nije znak slabosti nego hrabrosti. Ako postoji neposredna opasnost — kontaktirajte hitne službe; zabilježite povrede, poruke, prijetnje; potražite podršku specijalizovanih servisa (sigurne kuće, centri za socijalni rad, SOS linije). Centar za građanska prava je spreman da pruži pravnu podršku i da, u granicama naše ekspertize, pomogne u pristupu pravdi i zagovaranju za sistemske promjene”, zaključila je Pajović-Musić.
*Ukoliko imate problem u komunikaciji sa institucijama, a žrtva ste nasilja u porodici, vršnjačkog nasilja ili vam treba psihološko savjetovanje – portal Standard vam može pomoći u uspostavljanju kontakta sa nadležnima. Možete nam se obratiti na broj telefona +382 68 017 825.
Preporučeno
*Projekat ”Nasilje u porodici – fokus na nasilju nad ženama” podržan je od strane Ministarstva kulture i medija i Fonda za medijski pluralizam.
