Video
Slučaj koji prevazilazi pojedinačni spor
Već na prvom koraku ovog postupka otvorena su pitanja koja prevazilaze pojedinačni radni spor. Jer slučaj Milovana Pavićevića nije više samo pitanje jednog čovjeka i jedne funkcije. To je pitanje načina na koji se u Crnoj Gori postupa prema policijskim profesionalcima kada prestanu da budu dio poželjnog kruga moći, ali i pitanje da li institucije biraju zakon ili improvizaciju onda kada odlučuju o karijerama ljudi koji su godinama nosili najodgovornije bezbjednosne funkcije.
Prema informacijama iz sudnice, tužilac i njegov pravni zastupnik dostavili su sudu dokumentaciju i predložili niz dokaza koje bi sud trebalo da pribavi po službenoj dužnosti, kao i službena lica koja treba saslušati radi utvrđivanja navoda o mobingu, diskriminaciji, institucionalnoj izolaciji i stavljanju Pavićevića u neravnopravan položaj. Sudija Valentina Vuković odredila je saslušanje više bivših i sadašnjih funkcionera bezbjednosnog sistema, među njima Zorana Brđanina, Nikole Terzića, Aleksandra Radovića, Petra Krstajića, Dejana Kneževića, Gorana Jokića, Ratka Rondovića i Gorana Jankovića.
Sud traži kompletnu profesionalnu biografiju
Posebno je važno što će sud, po službenoj dužnosti, pribaviti Pavićevićev personalni dosije, podatke o završenoj Policijskoj akademiji, specijalističkim obukama u zemlji i inostranstvu, nagradama, priznanjima, rješenjima o karijernom napredovanju, godišnjim ocjenama rada i izvještajima o radu podgoričke policije za period od septembra 2008. do aprila 2021, kada je obavljao dužnost načelnika CB Podgorica. Pribaviće se i podaci o dozvoli za pristup tajnim podacima stepena „strogo tajno“, koja se izdaje tek nakon bezbjednosnih provjera nadležnih organa.
Upravo tu počinje suština ovog postupka. Ako je neko godinama bio dovoljno stručan da vodi najvažniji centar bezbjednosti u državi, ako je imao pristup najosjetljivijim podacima, ako je školovan, nagrađivan i profesionalno promovisan, onda javnost ima pravo da pita – na osnovu čega je taj isti kadar odjednom postao nepoželjan? Ako je smjena bila zakonita i utemeljena, zašto se, prema navodima tužbe, dogodila bez pisanog rješenja, bez pravnog obrazloženja i bez novog rasporeda u skladu sa policijskim zvanjem, iskustvom i obrazovanjem?
Od prepoznatljivog policijskog rukovodioca do spora sa sistemom
Podsjećanja radi, Pavićević je na mjesto načelnika CB Podgorica postavljen u septembru 2018, nakon što je ranije obavljao i poslove pomoćnika direktora Uprave policije za Sektor kriminalističke policije i načelnika CB Nikšić. U javnosti je tih godina bio jedan od prepoznatljivijih policijskih rukovodilaca, često prisutan na konferencijama nakon rasvjetljavanja teških krivičnih djela i u komunikaciji sa lokalnim institucijama o stanju bezbjednosti u Podgorici.
Kada je smijenjen u aprilu 2021, Pavićević je javno saopštio da nije riječ o lošim rezultatima, već o političkom pritisku pod kojim je, kako je tvrdio, odluka donesena. Tada su mediji objavili da su sa čela centara bezbjednosti u Podgorici i Baru smijenjeni upravo on i Vesko Magovčević, a da su na njihova mjesta došli Goran Jokić i Veselin Tabaš.
Da li je nakon smjene uslijedila institucionalna izolacija
Danas, pet godina kasnije, taj događaj više ne izgleda kao obična kadrovska rotacija. Iz onoga što se iznosi pred sudom, ali i iz medijskih objava iz prethodnog perioda, proizilazi sumnja da je poslije smjene uslijedilo dugotrajno institucionalno potiskivanje – bez jasnog statusa, bez adekvatnog angažmana i, što je možda najteže, bez pune zaštite sistema kojem je pripadao.
U tom dijelu posebno odzvanjaju navodi da policija i ministarstvo nijesu na adekvatan način reagovali u dva slučaja registrovanih prijetnji po ličnu, porodičnu i imovinsku bezbjednost Pavićevića. O prijetnjama iz SKY komunikacije javnost je saznala i iz medija u aprilu 2025, kada su pojedini portali objavili da su nadležni raspolagali sadržajem koji ukazuje na ozbiljnu prijetnju, ali da nije bilo pravovremene institucionalne reakcije u pravcu procjene bezbjednosti i zaštite.
Najopasnije je institucionalno ćutanje
To je tačka na kojoj svaka priča o personalnim odnosima pada u drugi plan. Jer nijedna država koja drži do sebe ne smije selektivno štititi svoje službenike. Ako su prijetnje bile stvarne, a materijal je postojao, onda je izostanak reakcije ozbiljan institucionalni problem. Ako prijetnje nijesu bile dovoljno osnovane za postupanje, onda je javnost zaslužila da to čuje jasno, obrazloženo i na vrijeme. Najgore je, kao i obično, ono između – ćutanje. Važno je reći i ono što komplikuje sliku
Naravno, slika nije jednostrana i to treba otvoreno reći. Posljednjih mjeseci ime Milovana Pavićevića pominjalo se i u sasvim drugačijem kontekstu. U oktobru 2025. SDT je saopštio sumnje u okviru predmeta protiv više bivših policijskih i drugih funkcionera, a mediji su objavili da je Pavićević među uhapšenima i osumnjičenima u predmetu koji se dovodi u vezu sa Aleksandrom Mijajlovićem. Pavićević je, prema tim objavama, negirao krivicu, ali je i dalje u kućnom pritvoru.
Baš zato je ovaj sudski postupak važan. Ne zato da bi nekoga unaprijed abolirao ili osudio, nego zato što pravna država mora ostati pravna država i kada sudi čovjeku koji je bio dio sistema, i kada taj čovjek tvrdi da ga je isti sistem godinama lomio. Ozbiljne kasnije optužbe ne brišu obavezu institucija da svaku raniju odluku donose zakonito, obrazloženo i bez diskriminacije. Kao što ni eventualna profesionalna biografija ne može biti štit od sudske provjere drugih navoda.
Presuda o jednoj karijeri ili o načinu funkcionisanja države
Ako sud utvrdi da je Pavićević bio izložen mobingu, diskriminaciji i višegodišnjoj institucionalnoj izolaciji, to neće biti samo lična satisfakcija jednog bivšeg načelnika. To će biti presuda o načinu funkcionisanja države. A ako se pokaže da navodi nijesu dokazani, onda će i to biti važan odgovor. Ali taj odgovor mora dati sud, na osnovu dokaza, ne kabinetske odluke, ne ćutanje administracije i ne naknadna politička interpretacija.
Preporučeno
Jer država koja preko noći potroši one koje je juče predstavljala kao najodgovornije ljude sistema, bez papira, bez objašnjenja i bez zaštite, šalje poruku svima koji danas nose uniformu – nijeste sigurni ni kada ste lojalni, ni kada ste stručni, ni kada ste korisni, a to je, na kraju, mnogo opasnije od jednog sudskog spora.
