Za relativno kratko vrijeme od kada je spektakularno uhapšen i priveden Katnić izvođači osvete, tužioci i sudije u njegovom slučaju napravili su toliko nelogičnosti da ih je teško pobrojati. Samo činjenica da je Katnić bio u lošim odnosima dok je bio na poziciji GST sa specijalnim tužiocem Šoškićem, sa sudijom Šćepanovićem ali i sa advokatom po službenoj dužnosti Dragutinom Durutovićem, dovoljno govori koliko je osvetnički lobi do tančina isplanirao Katnićevo uklanjanje i tihu i nasilnu eutanaziju.

Tu slučajnosti nema kao što je možda ima u tome što Katnić, očigledno svoje posljednje dane, provodi u ćeliji istražnog zatvora u kojoj je jedno vrijeme boravio Bratislav Dikić, prvostepeno osuđeni za učešće u pokušaju državnog udara. Ta činjenica, na neki način, šalje poruku ko su osvetnici i zašto bi najradije da Katnić ostane dosljedan i skonča svoj život u istoj ćeliji gdje je svojevremeno smjestio onog koji je planirao da baci Crnu Goru na koljena.

Da neko zna Milivoja Katnića kao što ga poznaju najbliži, porodica, rodbina i prijatelji, znali bi da je jedina njegova krivica u tome što nije taktizirao u borbi za pravdu, što je gonio podjednako i lijeve i desne a posebno one koji su se usudili da ponište Crnu Goru, promijene njen karakter i ugroze svaki njen atribut. Katnić je od studentskih dana, sa 20 i malo više godina slovio kao otac mnogo starijim od njega, čovjek je koji je bio predodređen da dijeli pravdu, jer ni u trenucima mladalačkih ludorija nije htio prekršiti nijedno pravilo.

Kata, kako su ga svi znali, bio je strog u društvu, moralni kiljen koji je prijateljima i porodici pokazivao šta je ispravno i preko čega ne smije da se pređe. Ova lična reminiscencija služi samo za to da prikaže svu besmislenost optužniice da je on uz Sašu Čađenovića član nekakve kriminalne grupe, te da je iz lične koristi pokušao da prevari društvo. Kao što vidimo, radije će se ubiti nego to da mu se prišije. Ako postoji personifikacija crnogorske časti i junaštva, onda je to zasigurno Milivoje Katnić. Čak i oni koji ga nijesu voljeli i koji su svaku njegovu digresiju iz istorije koju je napravio na javnim nastupima, arhaizme koje je koristio, neobičan jezik za uglađene pravnike, dočekivali kao sjajan materijal za mimove i podsmjeh, znaju da optužnica nema blage veze sa istinom.

Sve što bi mu ti i takvi mogli spočitati je pristrasnost prema DPS-u, spore rješavanje sporova i istraga gdje su glavni protagonisti bili oni. To je maksimum iako je Katnić kada je postao GST dvotrećinskom voljom parlamenta dočekan kao Eliot Nes. Samo što je pravdi priveo budvansku grupu na čelu sa tada drugim čovjekom države Svetozarom Marovićem, dovoljno je da se sav taj narativ o pristrasnosti ukloni.

Osim Marovića i čelnika budvanskog DPS, Specijalno tužilaštvo na čelu sa Katnićem optužilo je još 111 članova tadašnje vladajuće koalicije u državi, među kojima su i njeni visoki funkcioneri – bivši gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša, predsjednik Opštine Berane Vuka Golubović, bivši predsjednik Opštine Bar Žarko Pavićević…

U to vrijeme, kada je DPS sa koalicionim partnerima imao apsolutnu vlast u državi, glavni specijalni tužilac je postao i neka vrsta ,,opozicione nade“ da će poremetiti kompaktnost vlasti na čijem je čelu bio Milo Đukanović.

Zato je Milivoje Katnić vrlo brzo promovisan u ,,zvijezdu borbe protiv korupcije“, a kroz njegove optužnice protiv lokalnih i DPS čelnika, opozicija je domaćoj javnosti, ali i stranim partnerima „dokazivala“ političku tezu o Crnoj Gori kao ,,mafijom zarobljenoj državi“.

A sada, član “dvočlane kriminalne organizacije” skončava život u istražnom zatvoru a Svetozar Marović ispija kafe u beogradskom Mažestiku, Bratislav Dikić komanduje u Nišu, Andrija Mandić gura srpsku stvar sa pozicije predsjednika crnogorske Skupštine, a Milan Knežević sklapa stihove po tribinama gdje se uredno vijori četnička zastava i čeka rekonstrukciju Spajićeve vlade da se ugura u nju.

Ali, da svedemo sve ovo na gole činjenice. Odluka da se Katnić tereti za članstvo u kriminalnoj grupi odanoj ,,kavčanima“ prilično je nejasna i kontroverzna. Prije svega, zbog činjenice da je upravo Katnić sa saradnicima podnio više optužnica koje terete desetine članova kavačkog kriminalnog ganga i njihove šefove za najteža krivična djela, te da su mnogi članovi kavačkog klana danas u Spužu i služe višegodišnje robije po optužnicama koje je potpisao specijalni tužilac Saša Čađenović, a prethodno se saglasio njegov nadređeni Milivoje Katnić, glavni specijalni tužilac za organizovani kriminal.

Katnića je Šoškić uz amin Novovoića optužio da radi za Zvicera, pa se postavlja pitanje – kako je to on radio za kriminalnog vođu iz Kotora kada je upravo njegov najbliži saradnik Čađenović podigao optužnicu protiv Radoja Zvicera, Slobodana Kašćelana i još 12 osoba zbog ubistva Nikole Stanišića.

Pored njih dvojice, na optužnici su: Dragan Knežević, Miloš Radonjić, Srđan Jurišević, Radoje Živković, Vladimir Vučković, Zdravko Perunović, Milan Vujotić, Aleksandar Dragićević, Zoran Kažić, Milan Knežević, Darko Prelević i Krsto Maroš.

Nejasno je, takođe, kako i tužilac Čađenović, prema optužbama SDT, nije preduzimao krivično gonjenje protiv kavačke kriminalne grupe, iako je upravo on podigao više optužnih akata protiv njihovih pripadnika.

Čađenović je uhapšen 9. decembra 2022. i od tada se – punih 16 mjeseci – nalazi u pritvoru. Kao da su kreatori akcije mjeru pritvora za Čađenovića svjesno pretvorili u kaznu, ali i vid policijsko-tužilačkog pritiska na bivšeg specijalnog tužioca.

Nije ovo jedina optužnica koju je Specijalno državno tužilaštvo na čelu sa Katnićem podiglo protiv Zvicera i njegovih bliskih ,,poslovnih“ saradnika.

Upravo je tužilac Čađenović podnio optužni akt protiv srpskih državljana Veljka Belivuka, Marka Miljkovića, Nebojše Jankovića i Ratka Živkovića koji su 14. oktobra 2021. oteli Miletu Radulovića zvanog Kapetan, a potom ga predali ostalim članovima kavačke grupe, koji su ga po nalogu Slobodana Kašćelana i Igora Božovića ubili.

Za taj zločin su okrivljeni Miloš Radonjić i Petar Ðurović kao direktni izvršioci ubistva. Radulović se na meti ove kriminalne organizacije našao zbog sumnje da je učestvovao u planiranju ubistva Zvicera u Ukrajini početkom 2020. godine. Na optužnici su i Zvicer, Radoje Živković, Milan Vujotić, Dragan Knežević, Duško Roganović i Vladimir Vučković.

Upravo jedan od optuženih je i Duško Roganović zbog kojeg Katnića i Čađenovića optužuju da su zloupotrijebili službeni položaj jer su – ,,ga štitili od optuženja“?!

Da podsjetimo i da je 17. juna 2020. godine Specijalno državno tužilaštvo u saradnji sa Odsjekom za suzbijanje teških krivičnih djela procesuiralo dvadeset i jednog člana kriminalne organizacije koja je planirala krivična djela ubistvo i teško ubistvo, koji se terete za nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija, nanošenje teških tjelesnih povreda, kao i za neovlašćenu proizvodnju, držanje i stavljanje u promet opojnih droga.

Na čelu kriminalne organizacije, prema stavu istražitelja, bili su Budvanin Vasilije Rafailović i Nikšićanin Radovan Mujović. Rafailović i Mujović slove za visokopozicionirane članove – kavačke kriminalne grupe.

Samo u ova tri predmeta Katnićev tim optužio je 41 osobu koja se vezuje za kavački kriminalni klan, od čega su dvije optužnice podignute protiv Zvicera, a u jednoj je optužen i Roganović.

Upravo je za vrijeme njegovog mandata pokrenuta i istraga protiv kriminalne grupe Slobodana Kašćelana. Njega je optužio tužilac Čađenović da se bavio zelenašenjem na organizovan način. Prema optužnici, Kašćelan je u maju 2010. godine, zajedno sa Igorom Božovićem, oformio kriminalnu organizaciju koja se bavila zelenaštvom, davanjem mita, iznudama.

Osim Kašćelana, Igora Božovića i njegovog sina Vladimira, na spisku optuženih su Aleksandar Đurišić, Siniša Vlahović, Igor Đurišić, Davor Prelević i Miloš Radonjić. Na optužnici su bili i braća Nikola i Igor Andrić, Goran Ljubatović, Tripo Moškov, Đerđ Camaj, Aleksandra Bogdanović i Stefan Brnović, kao i policijski inspektori Zlatko Samardžić i Ilija Dedović. Kašćelan je 2018. godine uhapšen u Češkoj po Interpolovoj potjernici koja je raspisana 2016. godine.

Nabrojane istrage samo su dio postupaka koje je protiv kavačke kriminalne grupe vodio Katnićev tim.

Da podsjetimo i na ono zbog čega je Katnić vjerovatno osuđen na smrt, na slučaj pokušaja državnog udara kada je tadašnji GST zajedno sa Specijalnim policijskim timom, uz podršku stranih partnera, osujetili planirani teroristički napad na dan parlamentarnih izbora okrobra 2016. godine.

Prijave, a potom i optužnica podignuta je protiv više srpskih državljana, među njima i protiv bivšeg generala Žandarmerije Bratislava Dikića, dvojice bivših agenta GRU Eduarda Šišmakova i Vladimira Popova, te i lidera Demokratskog fronta Andrije Mandića i Milana Kneževića.

Tada kreće sinhronizovana politička hajka protiv čelnika Tužilaštva u koju su, osim prosrpskih i proruskih partija i saveza, srpskih državnih medija, bile uključene i neke, formalno crnogorske, medijske platforme.

Iako je od vrha Demokratskog fronta tokom suđenja za pokušaj terorizma Katnić označen kao čovjek koji je čitav slučaj montirao, da bi ih smjestio iza rešetaka, potvrda saznanja SDT o pripremanoj akciji uoči parlamentarnih izbora stigla je, između ostalih, čak i od predsjednika Srbije Aleksandra Vučića koji je javno saopštio da je u Crnoj Gori pripremano krvoproliće organizovano, kako je rekao, ,,sa elementima inostranosti“.

Dokazna građa protiv optuženih za pokušaj terorizma zasnivala se na brojnim priznanjima, presretnutoj komunikaciji između aktera, dokumentaciji stranih obavještajnih službi, svjedočenju bivšeg agenta CIA-e, uplatnicama, evidenciji sa graničnih prijelaza…

Sutkinja Suzana Mugoša osudila je optužene 9. maja 2019. godine na dugogodišnje kazne zatvora, ali je Apelacioni sud ukinuo početkom 2021. godine i predmet vratio na novo suđenje, ali i zabranio da u ponovljenom postupku sudi sutkinja Mugoša.

Iste godine, u avgustu, promijenila se i vlast u Crnoj Gori i parlamentarnu većinu od tada imaju proruske i prosrpske snage, koje konstituišu i izvršnu vlast. U međuvremenu su uspostavili kontrolu i nad pravosudnim institucijama, a jedan od glavnih zadataka je potpuno urušavanje predmeta „pokušaj državnog udara“ i diskreditacija svih ljudi koji su radili na tom slučaju.

Uzalud je bilo obilje dokaza prikupljenih tokom istrage: Milivoje Katnić i Saša Čađenović su – uz sutkinju Suzanu Mugošu, koja je bila predsjednica Vijeća Višeg suda kada je izrečena osuđujuća presuda – postali glavne mete organizovane kampanje koja je trajala od 2016. godine, a koja se zahuktala nakon avgusta 2020. godine, kada su optuženi Mandić i Knežević postali bitni činioci nove vlasti.

Bilo je samo pitanje vremena: sedam i po godina nakon slučaja ,,državni udar“ nekadašnji čelni ljudi Specijalnog državnog tužilaštva Milivoje Katnić i Saša Čađenović postali su meta novog vrha Specijalnog državnog tužilaštva: proglašeni su članovima organizovane kriminalne grupe, Katnić jedne, a Čađenović kako navode dvije, što je do sada pravni presedan u ponašanju tužilačke organizacije.

Koga briga sad što je Katnić i njegov tim podigao 90 optužnica protiv više od 400 pripadnika organizovanih kriminalnih grupa; sudskim odlukama blokirao je više od 200 miliona eura za koje postoji osnovana sumnja da su pribavljeni izvršenjem tih krivičnih djela, te da je SDT od 3. jula 2015. do 1. januara 2021. godine podnijelo 143 naredbe o sprovođenju istrage, protiv ukupno 1.161 građanina i 279 kompanija…