”Njegovu praksu ne treba koristiti da bi se pravdalo kršenje Zakonika o krivičnom postupku (ZKP-a), a takvih primjera je bilo u sudskoj praksi, da se izbjegava primjena ZKP uz poziv na praksu suda u Strazburu”, istakla je ona.

U izvještaju, koji je HRA predstavila na okruglom stolu, govori se o izdvajanju nezakonito pribavljenih dokaza u krivičnom postupku, i analizira sudska praksa u posljednjih desetak godina u Crnoj Gori u odnosu na stavove Evropskog suda za ljudska prava.

Kada je u pitanju upotreba dokaza pribavljenih iz skaj aplikacije ili sličnih aplikacija, što je jedno od gorućih pravnih pitanja, zaključuje se u izvještaju, treba utvrditi njihovu autentičnost i pouzdanost, a za to je, kao i kod svih drugih dokaza, ključno da se odbrani omogući da djelotvorno osporava ove dokaze:

“Dobro je što državno tužilaštvo autentičnost dokaza pribavljenih iz aplikacije Sky ECC nastoji potvrditi drugim dokazima, jer tako doprinosi provjeri njihove pouzdanosti, ali bi, da bi djelotvorna odbrana bila moguća, njoj trebalo da budu poznati relevantni podaci o operaciji u kojoj su prikupljeni i treba joj dati pristup svim dokazima koji su u vezi s okrivljenim”, navela je Gorjanc Prelević.

Specijalni tužilac Miroslav Turković na okruglom stolu zastupao je tezu da ovo jesu dokazi, dok je advokat Dragoljub Đukanović tvrdio da se radilo o operativnim podacima, koji su posljedica “hakerskog upada” i koji ne mogu biti korišćeni kao dokaz.

“Čvrsto stojimo na stanovištu da jesu dokazi, pravno upotrebljivi, i da na njima može biti zasnovana sudska odluka”, rekao je Turković.

On je pojasnio da Sky ECC nije jedina ni prva kripto aplikacija koja je korišćena među kriminalcima, te da su one korišćene isključivo za nelegalne aktivnosti, kako je utvrđeno do sada, i da je način funkcionisanja aplikacije drugačiji od ostalih sredstava komunikacije.

“Hiljade presuda je već donešeno na osnovu dokaza pribavljenih iz komunikacije ostvarene putem ovih aplikacija. Skaj komunikacija je isprava, po našem stanovištu, radi se o digitalnoj ispravi”, istakao je

On je dodao i da se međunarodna pravna pomoć zasniva na principu međusobnog povjerenja, i precizirao da je u Francuskoj izvršeno presrijetanje softvera na osnovu naredbe suda, što nikako ne može biti operativni podatak.

Gorjanc Prelević je istakla da još nema odluka na nivou Evrope o eventualnim povredama evropskih pravnih standarda.

“Pred Evropskim sudom za ljudska prava u toku su dva procesa, a očekuje se i da Evropski sud pravde da mišljenje na zahtjev Regionalnog suda u Berlinu”, ističe Gorjanc Prelević.

U Crnoj Gori imamo više potvrđenih optužnica, zasnovanih na SKY dokazima, kojima nije osporena zakonitost, ali se na glavnom pretresu očekuje odluka da li su ti dokazi valjani.

Ona je navela da je važno pitanje da li odbrana ima dovoljno podataka o tome kako su dokazi prikupljeni, i da li su pouzdani i autentični.

Advokatica Andrijana Razić i advokat Dragoljub Đukanović su bili kategorični da skaj komunikacija nije pribavljena zakonito, te da ne može biti dokaz.

Advokat Đukanović je istakao da su to neprovjereni i tajni podaci, koji se moraju dostaviti odbrani, pa da tek onda pričamo o njihovoj autentičnosti.

“U Srbiji je Apelacioni sud zbog nemogućnosti kontrole ovih komunikacija, ukinuo odluku i tražio da se ispita način pribavljanja”, kazao je on.

Dodao je da je u Crnoj Gori istražni sudija, odlučujući o pritvoru u jednom od prvih predmeta zasnovanih na dokazima sa Sky ECC aplikacije, rekao da su to operativni podaci, a ne dokazi, i da je on pokrenuo to pitanje, a ne odbrana.

“Treba vidjeti da li je to u skladu sa našim zakonodavstvom, ja mislim da to ne može biti isprava”, ističe.

Advokat Veselin Radulović, međutim, navodi da odluka Apelacionog suda u Beogradu nije pravosnažna, da se radi o ukidnom rješenju, i da se nigdje u toj odluci ne govori da skaj ne može biti dokaz.

“Da su mislili da nije dokaz, izuzeli bi ga, a oni to nijesu učinili, već su vratili na ponovni postupak”., istakao je on.

Radulović navodi da su te aplikacije koristile osobe koje su se bavile organizovanim kriminalom, te da je upitno zbog čega je neko imao potrebu da skupo plati kriptovani telefon i koristi tu vrstu komunikacije.

“Niti je to operativni podatak niti je dokaz na kome se isključivo može zasnivati odluka u sudskom postupku”, navodi.

On smatra da se ne radi o neovlašćenom, hakerskom upadu u sistem, jer postoji naredba francuskog suda za pribavljanje podataka, ali da se odbrani mora omogućiti da ima uvid u te dokaze.

“Bio je veoma jak javni interes da se ove prepiske objave u medijima, obzirom da su sve te informacije pribavljene prije nekoliko godina, a reakcije tužilaštva nije bilo, ali ipak treba biti oprezan pri objavi informacija da se ne bi kršila pretpostavke nevinosti”, istakao je on.

Razić, međutim, tvrdi da u početku ovi upadi u sistem nijesu bili pokriveni naredbama suda, te da se to naknadno desilo.

Advokatica Milena Brnović je naglasila da se ovdje očigledno radi o ličnom interesu veoma moćnih pojedinaca koji su optuženi, te da se ne sjeća da smo ranije imali ovoliku raspravu i proteste advokata, i kada je, nažalost, bilo itekako razloga za to.

Direktor Direktorata za međunarodnu pravosudnu saradnju u Ministarstvu pravde Branimir Janjević je zaključio da očekuje da se postigne konsenzus na nivou Evrope, objašnjavajući da je skaj aplikacija pribavljena iz Francuske putem međunarodne pravne pomoći, preko Ministarstva, a onda proslijeđena SDT-u i da je to u skladu sa međunarodnim ugovorima koji obavezuju Crnu Goru, kao i Zakonu o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima.

“U Crnoj Gori nije došlo do izdvajanja dokaza prilikom potvrđivanja optužnica, pa je samim tim sud prejudicirao što misli o ovim dokazima”, kazao je.

Janjević je naglasio da to nijesu prvi dokazi koji su pribavljani po međunarodnoj pravnoj pomoći, u skladu sa pravnim sistemom drugih država, i da do sad nije bilo primjedbi.

ESLJP u načelu, dodaje se u izvještaju, ne smatra da je povrijeđeno pravo na pravično suđenje ako su u krivičnom postupku upotrijebljeni dokazi pribavljeni povredom prava na privatnost, pod uslovom da su pouzdani, da je odbrani data mogućnost da ih osporava i da je sud njene argumente uzeo u obzir prilikom odlučivanja i dao razumno objašnjenje za svoje odluke.

“ESLJP i povrede procesnih pravila nužno ne smatra razlogom da cijeli postupak proglasi nepravičnim, osim ako one nijesu takve da su dovele u pitanje pouzdanost dokaza i ako nijesu odlučujuće uticale na mogućnost odbrane da se djelotvorno brani”, ističe.

Iz primjera postupaka vođenih u Holandiji i pred Vrhovnim sudom Italije sporno je može li odbrana djelotvorno osporavati zakonitost, autentičnost i pouzdanost dokaza, što je bazični zahtjev pravičnosti, ako nema dovoljno podataka o tome kako su dokazi prikupljeni.

Holandski sudovi i italijanski Vrhovni sud smatraju da odbrani moraju biti dostupni ti podaci, a iz istih razloga i pred britanskim sudovima objelodanjeni podaci o policijskoj akciji koja je dovela do pribavljanja ovih dokaza.

S druge strane, u Francuskoj se odluka da se ne otkriju podaci o operaciji pravda bezbjednošću zemlje (proglašeni su tajnom), a autentičnost pribavljenih podataka se garantuje izdavanjem potvrde nacionalnog tehničkog tijela.

Blagovremeno izdvajati nezakonite dokaze

U izvještaju HRA se objašnjava da ZKP predviđa izdvajanje nezakonitih dokaza u praktično svim fazama postupka, što bi trebalo da omogući da nezakonito pribavljeni dokazi budu blagovremeno izdvojeni i da se time spriječi da ostanu u predmetu na glavnom pretresu i utiču na sudije koje odlučuju o krivici i sankciji.

“Međutim, ove mogućnosti se u praksi nedovoljno koriste, pa nerijetko tek najviše sudske instance, Vrhovni i Apelacioni sud, zahtijevaju izdvajanje dokaza za koje od početka postupka nije moglo biti nikakve sumnje da su nezakoniti i da se na njima ne može zasnivati sudska odluka”, navodi Gorjanc Prelević.

Postupak kontrole optužnice bi mogao biti djelotvorniji, dodaje se, da bi se nezakoniti dokazi izdvojili na vrijeme.

“Osim ovih, trebalo bi češće koristiti i mogućnost promjene prvostepenog vjeća ako drugostepeni sud ukine presudu zato što se zasnivala na nezakonito pribavljenom dokazu koji, po prirodi stvari, utiče na utisak sudije o odgovornosti okrivljenog. U sudskoj praksi nijesmo naišli ni na jedan primjer izdvajanja dokaza pribavljenih zlostavljanjem ili dokaza za koje postoji ozbiljna sumnja da su pribavljeni na taj način, iako ima više slučajeva u kojima su okrivljeni iznosili dobro potkrijepljene tvrdnje da su njihovi iskazi ili iskazi svjedoka bili iznuđeni, a i drugi dokazi su ukazivali na to”, rekla je Gorjanc-Prelević.

“Ovo je, makar u nekim presudama Vrhovnog suda i Osnovnog suda u Podgorici, posljedica stave da je potrebno da zlostavljanje bude dokazano „van razumne sumnje“, odnosno s vrlo visokim stepenom vjerovatnoće da bi se takvi dokazi izuzeli”, dodala je.

Takav stav, međutim, ističe se u Izvještaju HRA, nije u skladu s međunarodnim standardom (presuda ESLJP u slučaju Bokhonko protiv Gruzije) i treba ga zamijeniti pristupom prema kojem je, u situaciji u kojoj postoji sumnja da je dokaz prikupljen nezakonito, na sudu da rasvijetli okolnosti pod kojima je taj dokaz pribavljen. “Ako to ne učini ili sumnja ne bude otklonjena, to, shodno načelu in dubio pro reo, treba da ide u korist okrivljenom”.

Iako sudovi u najvećem broju slučajeva vode računa o tome da li je radnja pretresanja sprovedena u skladu sa odredbama ZKP, u praksi Vrhovnog suda, Apelacionog suda i Višeg suda u Podgorici nailazimo na odluke u kojima su tolerisane nepravilnosti koje dovode u pitanje ne samo formalnu zakonitost pribavljenih dokaza, već potencijalno i njihovu pouzdanost, pošto prilikom pretresanja nijesu poštovana pravila koja treba da otklone sumnju da su dokazi mogli biti podmetnuti.

Kada su u pitanju mjere tajnog nadzora, HRA ukazuje na problematične novije stavove Apelacionog suda prema kojima nije nužno da naredba sudije za istragu za sprovođenje ovih mjera bude obrazložena, pod uslovom da je obrazložen odgovarajući predlog državnog tužioca.

“Zakonodavac je propisao da naredbu mora donijeti sudija, a ne državni tužilac, da bi kod ozbiljnog zadiranja u pravo na privatnost uspostavio mehanizam kontrole nad radom policije i državnog tužioca. Odredbe ZKP iz čl. 156 o korišćenju fotografija i audiovizuelnih snimaka, kojima se ne dozvoljava korišćenje ovakvih dokaza ako nijesu napravljeni uz saglasnost osumnjičenog, odnosno okrivljenog ili druge osobe koja se zajedno s njim snima, očigledno su nelogične. “Ako snimite drugog kako vam krade auto, to neće biti dokaz za sud, iako to televizija, npr, može istovremeno bez problema da snimi i emituje”, istakla je Gorjanc-Prelević.

Mijenjati ZKP, na nedjelu se pravda ne izriče

Na okruglom stolu je zaključeno da je potrebna temeljna izmjena ZKP-a u mnogim aspektima, počev od pomenutog člana 156, pa nadalje. Izraženo je očekivanje da se po pribavljanju mišljenja EK o nacrtu zakona o izmjenama ZKP-a organizuje odgovarajuća javna rasprava.

Državna tužiteljka u Višem državnom tužilaštvu u Podgorici Ana Radović ocijenila je da na kršenju prava ne može biti zasnovana nijedna krivična osuda: “Na nedjelu se pravda ne izriče”.

Moramo voditi računa, dodaje Radović, da ne dođe do povrede člana 6 Konvencije, jer bi moglo doći do ponavljanja postupka, što je bolno za svaki sistem.

Sudska praksa neujednačena je u smislu pretresanja, dodaje tužiteljka, a apsurdno je, ocjenila je, i rješenje da se ne može koristiti snimak bez dozvole onog koji se snima.

Advokat Dalibor Tomović je istakao da treba iskristalisati sudsku praksu kada je dokaz valjan a kada ne.

“Imao sam nekoliko slučajeva gdje su odluke sudova bile različite”. On se saglasio sa tužiteljkom da se ZKP mora mijenjati vezano za snimke događaja.

Advokatica Razić je istakla da je nezakonita praksa u dosta slučajeva da odbrana mora da se nateže od samog početka postupka da se dostave spisi predmeta kojima raspolaže tužilac.

“Na zahtjeve braniocima da se dostave spisi predmeta se samo ćuti, treba da napišu makar obrazloženje te odluke, ali potpunim ignorisanjem u najvećem broju slučajeva, dok ne dođe optužnica u sud mi ne možemno dobiti dokaze, što je potpuno nepravično, ljudi po godinu dana, u pritvoru, ne znaju šta im se stavlja na teret”.

Tužiteljka Radović, koja je istovremeno predsjednica komisije Tužilačkog savjeta za prijem pritužbi, predložila je advokatima da se u slučaju ćutanja tužioca obrate pritužbom Tužilačkom savjetu na nezakonit rad.

Armin Selmanović tužilac u Višem državnom tužilaštvu u Podgorici podsjetio je da su se nekad optužnice donosile i samo na osnovu krivične prijave, nije se ni razmišljalo o dokazima, tako da sad je bolja situacija svakako.

Radović je istakla i da je frapantno kako se radilo na izmjenama ZKP-a, da su u avgustu prošle godine, u sred odmora dobili kratak rok da daju primjedbe, da su se potrudili da ih daju, ali da nijesu prihvaćene. Smatra da postupak izmjena nije transparentan.

Različita pravila, svi se drže principa suda u Strazburu

U izvještaju se ističe da evropske države pravilima o dokazivanju i o izdvajanju dokaza pristupaju na različite načine – na primjer, većina članica Evropske unije ima pravila o izdvajanju nezakonitih dokaza, ali su ona u nekim državama veoma detaljna (Hrvatska), dok se u nekima svode na svega par odredaba (Litvanija), ili ih gotovo ni nema (Švedska, koja ima izuzetno široko postavljeno načelo „slobodne ocjene dokaza“ koje sudijama daje veliku slobodu u odlučivanju o korišćenju i nezakonitih dokaza. U odsustvu zajedničkih pravila o dokazima, jedini principi koji važe za sve evropske države i na koje se oslanjaju nacionalni sudovi jesu oni iz prakse Evropskog suda za ljudska prava. Dokazi čije korišćenje postupak uvijek čini nepravičnim, po praksi Evropskog suda su oni do kojih se došlo povredom člana 3 Konvencije, koji zabranjuje mučenje i nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje, kao i onih do kojih se došlo korišćenjem agenta provokatora, koji nekoga podstiče da izvrši krivično djelo.

Primat međunarodnom pravu daje se kada bi primjena konkretne norme nacionalnog prava dovela do povrede međunarodnog. Međutim, kada domaće pravo neko pitanje uređuje samo detaljnije nego međunarodno i standarde zaštite ljudskih prava postavlja na viši nivo, onda treba primijeniti standarde postavljene na nacionalnom nivou. Naravno, primjena pravila i principa međunarodnog prava je logična i može biti neophodna kada domaćim pravom nešto nije regulisano.

Nacionalna prava mogu imati, i često imaju, kao u Crnoj Gori, više standarde zaštite prava okrivljenog pa neke procesne nepravilnosti koje ESLJP toleriše mogu smatrati razlozima za ukidanje presuda.

Skup je organizovan u okviru projekta “Pristup pravdi i ljudskim pravima u Crnoj Gori – projekat monitoring suđenja 2021-2023” koji HRA sprovodi u saradnji sa NVO Centar za monitoring i istraživanje (CeMI) uz finansijsku podršku Evropske unije i Ministarstva javne uprave.