Video
On je podsjetio da je Medenica pušten iz pritvora u oktobru 2025. godine jer za tri godine nije izrečena prvostepena presuda i, prema njegovom mišljenju, najveći problem u ovom slučaju je loše obavljena procjena rizika od bjekstva. Miloš Medenica osuđen je 28. januara na deset godina i dva mjeseca zatvora i od tada je nedostupan crnogorskim vlastima. Za njim su raspisane nacionalna i međunarodne potjernice.
“Stručna greška – policija ga je zatekla na adresi noć uoči presude, ali čim je izrečena kazna od 10 godina, on je nestao. U kriminalistici je poznato da je trenutak izricanja visoke zatvorske kazne „kritična tačka“ kada osumnjičeni najčešće donosi odluku o bjekstvu. Nadzor je morao biti pojačan u realnom vremenu prije samog izricanja presude”, decidan je profesor Marinković.
On je podsjetio na izjavu premijera Crne Gore Milojka Spajića koji je kazao da je bjekstvo Medenice „neprihvatljivo“. Iz perspektive bezbjednosti, Marinković upozorava, da je ovo ogroman minus za policiju – „dopustiti glavnom osuđeniku u „predmetu decenije“ da nestane u trenutku dok je na mjeri zabrane napuštanja stana, odnosno u kućnom pritvoru.
“Imamo presudu koja je pravno „pobijedila“ jer je izrečena visoka kazna, ali operativno „izgubila“ jer je osuđenik u bjekstvu”, kazao je Marinković.
On objašnjava da sa kriminalističkog apekta mogu postojati dvije hipoteze – ili je Medenica planirao bjekstvo, pa obezbijedio i logistiku, ili je bjekstvo ad hock, pa mu je teže i skrivati se.
Ove dvije hipoteze, kako naglašava Marinković, diktiraju drugačiji pravac djelovanja policije. On smatra da s obzirom na profil ličnosti osuđenog i težinu djela, vjerovatnija je hipoteza o planiranom bjekstvu što podrazumijeva da je logistički pripremljeno.
“U ovom slučaju bjekstvo se dešava u „idealnom“ trenutku – neposredno nakon presude, ali prije nego što je policija stigla da sprovede nalog za pritvor. To sugeriše da je postojao plan za „strategiju bjekstva“, koja podrazumijeva unaprijed obezbijeđene lažne isprave, „sigurne kuće“ za skrivanje, unaprijed isplaniranu rutu bjekstva, vjerovatno preko ilegalnih graničnih prelaza i značajna finansijska sredstva”, ističe Marinković.
Ako je bjekstvo planirano, osuđeni se, kako kaže, vjerovatno već nalazi van granica Crne Gore. Potraga se mora fokusirati na međunarodnu saradnju – Interpol i analizu komunikacija njegovih pomagača prije same presude.
Druga hipoteza o ad hoc bjekstvu – spontanom, podrazumijeva, prema riječima našeg sagovornika, da je osuđenik do posljednjeg trenutka vjerovao u oslobađajuću presudu ili manju kaznu, pa je na vijest o 10 godina i dva mjeseca zatvora reagovao u panici.
“Ako se ispostavi da je bjekstvo bilo bez pripreme, on će praviti greške. Koristiće poznate kontakte, ostavljaće digitalne tragove ili će se kriti kod bliskih rođaka. U ovom slučaju, on je vjerovatno još uvijek na teritoriji Crne Gore ili u neposrednom pograničnom pojasu. Policija bi tada trebala sprovoditi intenzivne racije, blokade puteva i nadzor nad najbližim krugom prijatelja”, rekao je Marinković.
Ipak, mišljenje profesora Marinkovića, da je u pitanju „hibridni model“ i da je Medenica vjerovatno imao „plan B“ spreman mjesecima unazad a to podrazumijeva: finansije i kontakte i to je aktivirao kada je shvatio da presuda nije povoljna za njega.
Preporučeno
