Zamislite sljedeću scenu: tri i po godine borbe. Suđenje koje se privodi kraju. Sve dokazne radnje završene. Sutkinja spremna. Porodice koje su sahranjivale djecu — konačno pred završnom riječju.

I onda , 22. decembra, kao božićni “poklon” , Specijalno državno tužilaštvo traži spise. Tri dana kasnije, predmet nestaje sa Cetinja.

Niko ne zna zašto.

Ni sutkinja nije obaviještena o razlozima.

Pročitajte to ponovo.

ŠTO SDT KRIJE?

Ovo nije pitanje. Ovo je konstatacija. Jer kad institucija preuzima predmet u finalnoj fazi postupka , bez obrazloženja, bez transparentnosti, bez elementarne ljudske pristojnosti prema porodicama koje su izgubile sve , tada više ne govorimo o pravnom sistemu.

Govorimo o sistemu zaštite.

Pitanje je jednostavno: koga štite?

Olivera Krivokapić, bivša načelnica MUP-a na Cetinju, tereti se da nije oduzela oružje čovjeku koji je potom pobio deset ljudi, uključujući dvoje djece — Marka i Mašana.

Dokazi su izneseni. Činjenice su na stolu. Završna riječ je bila na dohvat ruke.

A onda je NEKO povukao ručnu.

“RADILI SMO NJIHOV POSAO”

Vesna Pejović, koja je u Medovini izgubila ćerku i unuke, rekla je ono što svi misle ali malo ko smije da izgovori:

“Mi smo radili njihov posao. Došli smo do istine ne iz priča, već iz vidnih dokaza.”

Porodice i novinari su vodili istragu. Prikupljali snimke. Tonske zapise. Dokaze koje je tužilaštvo “zanemarivalo”.

A sada, kada je sve to trebalo da kulminira presudom, SDT interveniše.

“Simptomatično”, kaže advokat Lalić.

Ja bih rekao: SKANDALOZNO.

NOVOVIĆU, ČEKAMO ODGOVOR

Vesna Pejović je poručila specijalnom tužiocu Novoviću: “Gledaćemo se u oči. Moraće mi objasniti zašto je ovo urađeno.”

Crna Gora takođe čeka objašnjenje. Bar onaj čojski i pošteni dio!

Jer ovdje nije u pitanju samo jedan predmet. U pitanju je povjerenje građana u institucije koje bi trebalo da ih štite — a koje, očigledno, štite nekoga drugog.

Kad se predmet izuzima pod “velom tajne”, javnost ima pravo da pita: čija tajna? I zašto je ta tajna vrijednija od pravde za desetoro mrtvih?

PRAVDA ZAUSTAVLJENA NA KORAKU DO PRESUDE

Porodice žrtava sada lebde u pravnom vakuumu.

Sutkinja Marija Ćupić , koju su porodice opisale kao “vrhunskog profesionalca” , nije dobila ni osnovno obrazloženje.

Sistem koji tako tretira sopstvene sudije, tako tretira i građane.

I tako tretira mrtve.

PITANJA KOJA NE SMIJU OSTATI BEZ ODGOVORA:

1. Zašto je SDT zatražio predmet 22. decembra , tri dana prije završnih riječi zakazanih za januar?

2. Ko je donio tu odluku i na čiji zahtjev?

3. Zašto sutkinja koja vodi predmet nije obaviještena o razlozima?

4. Postoji li veza između ovog poteza i osoba koje bi mogle biti kompromitirane presudom?

5. Da li “specijalno” u imenu tužilaštva znači specijalno izuzimanje od odgovornosti?

OVO NIJE SLUČAJNOST

U Crnoj Gori smo navikli na “proceduralne manevre” koji se dešavaju tačno kad ne treba.

Zastare koje dolaze u posljednji čas. Predmeti koji nestaju. Optužnice koje se gase u tišini.

Ali cetinjski masakr nije običan slučaj. Desetoro mrtvih. Dvoje djece. Porodice koje su tri i po godine čekale pravdu.

I sada im se kaže: čekajte još. Ne znamo koliko. Ne znamo zašto.

Gospodo iz SDT-a: Crna Gora gleda. Porodice žrtava gledaju. I istorija će zabilježiti , ko je stao na stranu pravde, a ko je stao na stranu “tajne”.

Desetoro mrtvih. Zar oduzeti životi ne traže pravdu i istinu?!

Marko i Mašan zaslužuju zakon koji nosi njihovo ime. A njihove porodice zaslužuju odgovor.