Video
Prema njenim riječima na ovaj način CGO pruža zainteresovanoj javnosti, istraživačima, novinarima i pravnim stručnjacima materijal koji daje uvid u pravni tok procesuriranih slučajeva ratnih zločina, kao dio doprinosa izgradnji transparentnijih i odgovornijih institucionalnih praksi u domenu tranzicione pravde.
Ovo je šesta publikacija iz ove serije, a prethodno su objavljeni slučajevi „Morinj“, „Bukovica“, „Kaluđerski laz“, „Deportacija“ i „Porodica Klapuh“.
,,Vlado Zmajević se kao vojnik i dobrovoljac pridružio III pješadijskom bataljonu Vojske Jugoslavije (VJ), tokom oružanog sukoba između pripadnika Oslobodilačke vojske Kosova (OVK) i VJ. Tada je bio već višestruko osuđivani prestupnik na zatvorske kazne, kako u Srbiji tako i u Crnoj Gori, za niz krivičnih djela. Vojsku je prethodno služio u 63. padobranskoj brigadi Vojske Jugoslavije On je dokumentovano počinio ubistva nenaoružanih civila albanske nacionalnosti i pljačku njihove imovine, čime je izvršio krivično djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva koje je jasno definisano međunarodnim humanitarnim pravom, kao i Krivičnim zakonikom”, navela je Gogić.
Preciznije, Zmajević je 30. marta 1999. godine tokom povratka iz pravca makedonske granice, na Kosovu, u selu Dunav najprije ubio pastira Imera Kadriua, a zatim u selu Žegra i Ćazima Hazirija, Mijazima Idrizija i Ćamilu Haziri, da bi potom iz njihove kuće otuđio nakit.
U publikaciji su, dodaje Gogić, kroz autentične sudske spise – uključujući optužnicu, prvostepenu i pravosnažnu presudu, te rješenja Vrhovnog suda – prikazani i relevantni dokazi, svjedočenja i medicinski nalazi koji pružaju detaljan uvid u okolnosti ovog ratnog zločina.
,,Osim porodica žrtava, protiv Zmajevića su svjedočili i njegovi tadašnji saborci, koji su bili i sami zgoženi brutalnošću tih ubistava. Inkriminišući za Zmajevića bio je i njegov sopstveni iskaz u okviru istrage koja je vođena pred Vojnim sudom u Srbiji, u aprilu 1999. godine”, podsjetila je ona.
Specijalno državno tužilaštvo (SDT) je u februaru 2017. godine podiglo optužnicu protiv Vlada Zmajevića zbog osnovane sumnje da je izvršio ratni zločin protiv civilnog stanovništva tokom rata na Kosovu.
Prvostepenu presudu donijelo je specijalno vijeće Višeg suda u Podgorici 5. juna 2019. godine, proglasivši Zmajevića krivim i osudivši ga na 14 godina zatvora.
Apelacioni sud Crne Gore je, rješavajući po žalbama branilaca optuženog, 18. novembra 2019. potvrdio presudu, čime je ovaj slučaj pravosnažno okončan dvije godine nakon podizanja optužnice, a gotovo dvije decenije nakon počinjenog zločina.
Vrhovni sud je septembra 2020. godine odbio kao neosnovanu žalbu Zmajevića na rješenje Vrhovnog državnog tužilaštva, kojim je odlučeno da nema razloga za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti, potvrđujući takvu odluku tužilaštva.
Slučaj Zmajevića predstavlja jedno od rijetkih domaćih suđenja za ratne zločine koje je dobilo ovakav pravosudni epilog u Crnoj Gori. Iako je presuda važna u simboličkom i pravnom smislu, dug vremenski period do podizanja optužnice i izricanja presude ukazuje na ozbiljne slabosti institucionalnog odgovora na ratne zločine.
Preporučeno
,,Pitanje političke volje, profesionalne kapacitiranosti i spremnosti sistema da se suoči sa zločinima iz prošlosti ostaje i dalje otvoreno kad je riječ o procesuiranju ratnih zločina u Crnoj Gori”, zaključila je Gogić.
