Video
Saopštenje prenosimo integralno:
“28. januara u Višem sudu u Podgorici objavljena je presuda u predmetu protiv Miloša Medenice i drugih, zbog krivičnog djela stvaranje kriminalne organizacije i drugih krivičnih djela. Istog dana donijeto je i rješenje kojim je, u stavu prvom, odbijen predlog Specijalnog državnog tužilaštva za određivanje pritvora optuženoj Vesni Medenici, dok su u stavu drugom određene mjere nadzora.
Rješenje je uredno uručeno Specijalnom državnom tužilaštvu, koje je blagovremeno izjavilo žalbu, kao i optuženoj Vesni Medenici i jednom od njenih branilaca, advokatu Zdravku Begoviću, koji nijesu izjavili žalbu. Drugi branilac optužene, advokat Zdenko Tomanović iz Beograda, nije prisustvovao objavi presude, te mu rješenje nije moglo biti uručeno lično, već je upućeno putem pošte i u elektronskoj formi.
Predsjednica vijeća je, imajući u vidu da se kancelarija advokata Tomanovića nalazi u drugoj državi, a cijeneći hitnost postupanja zbog izjavljene žalbe tužilaštva, rješenje dostavila i putem elektronske pošte, uz zahtjev da potvrdi prijem. Navedeni branilac je obavijestio predsjednicu vijeća da, u dogovoru sa optuženom, odbija da primi rješenje putem elektronske pošte, te da zahtijeva da mu se isto dostavi isključivo putem redovne pošte, uz najavu da će na dio rješenja kojim su određene mjere nadzora izjaviti žalbu takođe putem redovne pošte.
Pri tome se ukazuje da je tokom cijelog postupka navedeni branilac advokat Tomanović sa vijećem komunicirao putem elektronske pošte, dostavljajući podneske, zamjenička punomoćja, primajući zapisnike sa glavnih pretresa i dostavljajući završne riječi.
6. februara predsjednica vijeća dostavila je spise predmeta Apelacionom sudu radi odlučivanja po žalbi Specijalnog državnog tužilaštva. Istog dana Apelacioni sud je, dopisom vratio spise predmeta zbog administrativnih nedostataka, navodeći da u spisima nema dokaza o prijemu rješenja od strane drugog branioca optužene, advokata Zdenka Tomanovića, te da prijem putem elektronske pošte ne smatra urednom dostavom, uz nalog da se sačeka dostavnica o uručenju rješenja putem redovne pošte.
Danas je predsjednica vijeća ponovo dostavila spise Apelacionom sudu radi odlučivanja po žalbi, ukazujući da odbijanje branioca optužene da, u dogovoru sa svojom branjenicom, primi odluku putem elektronske pošte predstavlja očiglednu opstrukciju i odlaganje odlučivanja u stvari hitne prirode. Posebno je naglašeno da je navedeni branilac tokom cijelog postupka komunicirao sa vijećem putem elektronske pošte, te da odbijanje prijema odluke na isti način u ovoj fazi postupka predstavlja zloupotrebu procesnih prava i pokušaj opstrukcije postupka.
Međutim isti dan Apelacioni sud je ponovo dopisom vratio spise predmeta zbog administrativnih nedostataka, navodeći da u spisima nema dokaza o prijemu rješenja od strane drugog branioca optužene, advokata Zdenka Tomanovića i da se isto sačeka putem redovne pošte.
Sud ukazuje da je nesporno utvrđeno da su Specijalno državno tužilaštvo, optužena i jedan od njenih branilaca advokat Zdravko Begović uredno primili rješenje od 28. januara, o čemu postoje jasni i provjerljivi dokazi u spisima predmeta. Tužilaštvo je izjavilo žalbu isključivo na dio rješenja kojim je odbijen predlog za određivanje pritvora, na koji se odbrana, po prirodi stvari, ne bi žalila, dok je advokatska kancelarija Tomanović u komunikaciji putem elektronske pošte najavila žalbu u odnosu na određene mjere nadzora.
Sud smatra da insistiranje od strane Apelacionog suda na isključivoj dostavi rješenja putem redovne pošte drugom braniocu, u okolnostima konkretnog slučaja, dovodi do odlaganja odlučivanja po žalbi nadležnog tužilaštva. Imajući u vidu da su optužena i jedan od njenih branilaca uredno primili odluku suda, odbrana je u ovom predmetu nesporno zastupljena. Po ocjeni ovog suda, uredna dostava jednom braniocu (a drugom i putem elektronske pošte) predstavlja urednu dostavu u procesnom smislu, budući da branioci čine jedinstvenu odbranu.
Preporučeno
Suprotno tumačenje bi dovelo do odugovlačenja odlučivanja po žalbi i pravne nesigurnosti, jer činjenica da drugi branilac ima sjedište u drugoj državi i zahtijeva dostavu isključivo putem redovne pošte predstavlja očiglednu opstrukciju i samim tim nije povrijeđeno pravo na odbranu, budući da je odluka uredno dostavljena optuženoj i jednom od branilaca”.
