Video
Na sjednici pred ovim sudom razmatraće se i žalba Specijalnog tužilaštva, koje smatra da izrečene kazne nijesu adekvatne težini djela, piše Pobjeda.
Medenica je prvostepenom presudom Višeg suda osuđena na zatvorsku kaznu zbog optužbi da je podstrekavala na nezakonito donošenje odluke u korist svog kuma Rada Arsića, dok je Vlahović-Milosavljević osuđena na zbog zloupotrebe službenog položaja.
Prvostepenu presudu je izrekao sudija Branislav Leković, koji je ocijenio da je činjenično stanje jasno utvrđeno i potkrijepljeno autentičnim dokazima.
Obrazlažući presudu on je pojasnio da je za sud bilo ključno to što je Vlahović-Milosavljević, po nalogu Medenice, donijela odluku o privremenoj blokadi imovine Rada Arsića, kako bi se spriječila njena prodaja na zahtjev „Korporacije Ten“ i onemogućila naplata potraživanja od 400.000 eura zbog neispunjavanja ugovornih obaveza.
Sud je zaključio da za krivičnu odgovornost nije od značaja to što je odluka o privremenoj mjeri kasnije potvrđena u drugostepenom postupku.
Specijalni tužilac Vukas Radonjić u izjavi za medije izrazio zadovoljstvo osuđujućom presudom, ali ne i visinom kazni, zbog čega je najavio žalbu.
On je ranije, u završnim riječima, tražio da Medenica bude osuđena na tri godine zatvora, a Vlahović-Milosavljević na dvije godine, ističući da su djelovale sa jasnom namjerom da nezakonito utiču na sudski postupak i nanesu štetu „Korporaciji Ten“ u korist Rada Arsića.
Radonjić je podsjetio da nije sporno da je Vlahović-Milosavljević odlučivala u predmetu u kojem je „Korporacija Ten“ bila oštećena u sporu sa Arsićevom firmom, te da iz komunikacije između optuženih proizlazi da je Medenica više puta insistirala na donošenju rješenja o privremenoj mjeri.
Pozvao se i na iskaz Vlahović-Milosavljević iz istrage, u kojem je navela da ju je Medenica telefonom više puta pozivala i da je „popustila pod pritiskom“.
Tužilac je takođe naveo da činjenica da je vijeće Privrednog suda kasnije potvrdilo privremenu mjeru ne isključuje krivičnu odgovornost, jer postoji sumnja da su i članovi vijeća djelovali pod istim uticajem.
Sa druge strane, Medenica je tokom postupka tvrdila da je riječ o politički motivisanom procesu, ocjenjujući da se presudama protiv nje pokušava pokazati napredak u poglavljima 23 i 24, koja su, kako je rekla, otvorena dok je ona bila na čelu Vrhovnog suda.
“Najveći problem su ta poglavlja gdje se ja javno pozivam kao neko ko treba da snosi sve ono što oni smatraju zlim vremenom, da ja, kao žrtva, budem njihov štrik”, kazala je Medenica u završnim riječima.
Vlahović-Milosavljević je tvrdila da nije kriva i da se optužnica protiv nje zasniva na pogrešnom i pravno neodrživom tumačenju sudske odluke koja je pravosnažno potvrđena.
Upozorila je da bi, prema tumačenju tužilaštva, svaka pravosnažna odluka mogla postati predmet krivičnog gonjenja.
“Ako se sudija može krivično goniti zato što je donio odluku koju tužilac smatra pogrešnom, onda bi tužilac, po istoj logici, morao odgovarati za svaku oslobađajuću presudu kojom se pokaže da je optuživao nevine ljude”, kazala je ona krajem novembra prošle godine.
Preporučeno
Odbrana obje optužene zatražila je oslobađajuću presudu, ocjenjujući da je apsurdno voditi krivični postupak zbog odluke koja je postala pravosnažna. Advokati su tvrdili da komunikacija između Medenice i Vlahović-Milosavljević ne predstavlja naređenja niti podstrekavanje na nezakonitu odluku, već pravna razmatranja, te da nije nastala šteta koja bi bila osnov za krivičnu odgovornost.
