Video
Herceg Novi, grad od hiljadu skala… grad koji diše morem dok brojne kule pričaju istorijske događaje. Rekli biste, miran gradić u kojem svako svakog zna, ma nema mjesta da novinar tu skroji članak crne hronike, zar ne? Tako je i porodica Roganović znala svoga komšiju Zekovića, ne sluteći da će jednog zimskog dana, posljednjeg u godini, izvršiti krvavi pir u njihovoj skromnoj prodičnoj kući.
Preporučeno
U hercegnovskom naselju Nemila, kobnog 31. decembra 2005. godine, oko 12 ili 13 časova, kada su svi čekali Novu Godinu i radovali se praznicima, nemilosrdno je ubijena petočlana porodica Roganović. Njihov monsturozni komšija Milan Zeković, zavio je grad od skalina u crno ubivši Slavoljuba (41) i njegovu suprugu Slavku (42) Roganović, a potom i njihove sinove Marka (8), Srđana (10) i Željka (12).
Hladnokrvni ubica svoju prvu žrtvu Roganovića, Slavoljuba, pozvao je kod sebe kući zamolivši ga da mu popravi slavinu. Kada je došao kod njega i ušao u kupatilo da obavi posao, Zeković mu je prišao sa leđa i pucao u potiljak iz pištolja marke „bereta“.
I tada se nije zaustavio, već je odlučno krenuo u svoj krvavi pohod na nevine ljude. Došao je u kuću Roganovića i pucao u Slavku i u njenog sina Srđanja. Monstrumu je i to bilo malo, pa je zatim uzeo nož i brutalno ubio Marka, a potom Željka. Dječaci su po tijelima imali na desetine uboda, a kako je to istraga pokazala, 27 puta Zeković je ubo Željka. Takođe, dječacima je prerezao grkljane.
Istraga je pokazala da se Željko borio sa Zekovićem, ali nije bio jak da savlada svoga dželata. Svirepi ubica je uhapšen nekoliko dana kasnije, nakon Nove Godine, u selu kod Gornjeg Milanovca, gdje ima rodbinu.
Zeković: Pretvorio sam se u životinju
Novljani su pričali da je uspio da na gradsku autobusku stanicu dođe i sjedne u autobus, i niko od policije tada nije ga primjetio.
„Trpio sam maltretiranje porodice Roganović, postojala je opasnost da me ubiju. Zato sam ja ubio njih. U pištolju je bilo smao pet metaka, pa sam morao da koristim nož. Pretvorio sam se u životinju. Dječacima sam presjekao vratove jer je jedan, ne sjećam se koji, davao znake života“, pojasnio je svoje „djelo“ Zeković pred sudom.
Ovaj „nesvakidašnji junak“ bio je hrabar za petostruko ubistvo, bio je hrabar da ubije nečije roditelje a potom i tri brata, ali nije bio hrabar, kako je i sam rekao, da sebi presudi.
„Htio sam da se ubijem nakon toga, ali nisam imao metaka a za samoubistvo vješanjem ili nožem nisam imao hrabrosti. Volio bih da dječaci budu klonirani jer sam im uzeo DNK. Sanjao sam da bi dječaci mogli da ožive, čuo sam da je to skupo“, pokušao je da opravda svoj ostanak u život Zeković.
Psihijatri i neuropsihijatri ustanovili su da ubica boluje od paranoidne šizofrenije, zbog čega nije osuđen na hladne zatvorske zidine i osuđujuće poglede stanovnika ZIKS-u, već je upućen na liječenje u kotorskoj psihijatrijskoj bolnici. Oktobra 2013. godine prebačen je na liječenje u Srbiji.
Za Novljane nijedna Nova Godina više nije ista
Novljani i danas pamte crn kraj 2005. godine, i početak 2006. Mještani kažu da je prodica Roganović bila ugledna i mirna. Kako su za Standard rekli oni koji su ih poznavali, bili su izuzetno vrijedni.
„Vrijedna porodica. Nikome nisu smetali. Cio gard je bio u šoku kada se ih je Zeković pobio. Tužno…ne pamtim da je Herceg Novi, koji je važio za miran grad, bio tužan kao tada. Cijela jedna divna porodica je ubijena na užasan način. Mnogi su gradom govorili da je Zeković imao seksualne odnose sa rođenom majkom“, kazao je za Standard Novljanin koji je poznavao Roganoviće.
Kada Novljanima spomenet ovaj zločin, ne možete a da im ne zapazite grčeve na usnama i suze u očima.
„Dječaci su bili pravi drugari. Željka sam poznavala iz osnovne škole. Sjećam se, mnogo smo plakali svi…cijela škola je i nakon raspusta pričala o njima. Nedostajao nam je njihov osmjeh školskim hodnicima. Željko bi uvijek podijelio bombone kada bi imao, često se smijao. Nadam se da ih mnogi pamte, da ih ne damo zaboravu“, kazala je nam je djevojka, koja je bila Željkova drugarica od djetinjstva.
„Serijski“ ubica komšija
Zeković je zanat „ubistvo“ navodno položio četiri godine prije tragedije koja je zadesila gradić pokraj mora. On se tereto da je u Zemunu, mjeseca maja 2001. godine, ubio takođe komšiju Bojana Simića (18), dan poslije mature.
Mladiću je navodno pucao u čelo. Narvano, i ovog puta imao je, slobodno možemo reći, samo njemu razmljive razloge za ovakav zločin.
„Ubio sam ga jer je on držao pse lutalice u zgradi gdje smo živjeli. Zbog tih pasa sam ostao sterilan, jer su analize sperme pokazale da ne mogu da imam djece“, kazao je u svojoj odbrani ubica.
Da ironija bude veća, Milan je nakon zločina izjavio saučešće porodici ubijenog maturanta, a policiji je uspio da dokaže da nema veze sa ubistvom, pa je tada pušten nakon saslušanja.
“Policija me je ispitivala nedjelju dana nakon ubistva, ali sam negirao zločin. Detektor laži je pokazao da lažem, ali sam i dalje negirao. Osjećao sam grižu savjesti jer sam ubio Bojana, pa sam mu prvog maja 2005. godine, kada je bio Vaskrs, zapalio svijeću”, kazao je tada ubica.
