Video
16:43h
Pijetao je u daljini kukurikao, more se nije pomjeralo, tu i tamo, jedva vidljivi minijaturni talas pjenušavo bi se prosuo po pijesku Male plaže.
Slušao sam Safeta – sjetuje me majka.
Izmjesti tekst pjesme utrobu, uzburkanu baca sa kraja na kraj moje nesavršene unutrašnjosti.
U ovom trenutku kada sjećanja umočena u izmaglicu prošlosti lelujaju, razmišljam.
Treba odmah Anu Vuković izabrati za predsjednicu Vrhovnog suda. Ona je, osim vrhunske pravne edukacije, imala nadogradnju proučavajući Foknera, Turgenjeva.
Divila se Heseu, Orhanu Pamuku.
I to u vrijeme kada sam ja proučavao rute puteva, kuda bih sa S.Č.
Kako bih, prodavajući je, zaradio za hleb.
Pitajte Žeksona.
Ne znam hoćete li Kočana. (“S.Č. (Ne)istinita priča”, bješe naslov u Monitoru, od autora, sadašnjeg Srbina M.M.)
Nije Merlin Monro.
Elem, nije mi lako bilo.
Rožaje- Plav- Zvornik- Bijeljina.
Konik.
Evo, pitajte Dževada Kožara, sada u ANB, i sve pulene Milana Paunovića, iz klana S.Č.
Milančeta ne pitajte ništa, ima kardiovaskularnih problema.
Pa se brinem.
Anina karijera od kada joj je Migo Međedović dao da vodi istragu “Moldavka” počela je 01.12.2002. godine i bila je približna brzini Halejeve komete.
Ona je bila ličnost godine 2003.
Ja – fukara vijeka.
U “Vjestima” i “Danu”, bila je na naslovnicama 18 miliona puta.
Ja – samo dva.
I to vezan.
U pratnji kalašnjikova. Uzgred, da li znate koga su od vođa klanova uvodili u sud držeći kalašnjikove u rukama.
I ne samo to.
“Vijesti” su prije par godina, neku konferenciju o trgovni ljudima ilustrovali mojom fotografijom, na kojoj me dva svata naoružani automatima uvode u sud.
Pa, kažite, da ljudi ne znaju, što je ljudski.
A da ne trepnu.
Sad će Ana po televizijama, Vašingtonu, Briselu.
Ja, u Pinješ. I da mi je dobro.
I kod Tigra, kad Vaid napravi punjene paprike.
Samo će S.Č.i dalje biti na Interpolovoj potjernici, za koju postoji veliko zanimanje.
S.Č. su na kaznu zatvora osudile tri časne sutkinje Višeg suda u Podgorici.
Što je siguran znak da Hasnija Simonović, Evica Durutović i Miljana Pavlićević, držeći isti predmet koji je držala i Vukovićka, nikada neće biti predsjednice Vrhovnog suda.
U malčice normalnoj državi, njoj bi bilo zabranjeno da udje u bilo koji sud – reče jednom prilikom moja tetka Velika.
Vuk od žene.
Napustila nas je iznenada u 117. godini života, izrekavši, prije no počinu, upravo tu rečenicu.
P.S.1 Ono, kad su me prvu noć stavili u tamnicu, u kojoj se 24 sata svijetlo nije gasilo, e, pa, sjutradan u “Monitoru” kolumnu je napisao divni i premili Andrej Nikolaidis, pa je moja majka pročitala, i zamalo se odrekla mene.
Da nije bilo tetka Velike, ni danas pričali ne bi, iako je umrla, evo ima 5 godina.
P.S.2 Niko u ovakvoj državi to mjesto ne zaslužuje prije Ane, koja je odavno rekla, misleći na uspon u karijeri”imam ključ za te brave”.
S toga, hvala ambasadi “toj i toj”.
P.S.3 Neka pobjedničku feštu otvori Komnenić P. pitanjem koje će uputiti Ani:da li Vam je živ kišobran uz čiju ste pomoć, svako jutro štitili S.Č. od kiše, uvodeći je u sud.I držeći ga u desnoj ruci.
Ili lijevoj?
P.S.4 Sretno Ani i ostalim Tea Gorjanc – Prelevićima.
Pratiću vas dok sam živ.
A možda , i poslije toga.
P.S.5 Vidjeli ste da me je u P.S. 1 napao seoski stil pisanja.Čisto, da potvrdim da sam ovdašnji.
Iz OVIJA krajeva.
Piše: Advokat Zoran Piperović
Preporučeno
Stavovi izraženi u ovoj kolumni ne odražavaju nužno uređivačku politiku portala Standard.
