Da je Herceg Novi postao ponos i dika nove građanske i multietničke Crne Gore pokazao je ovogodišnji 55. Praznik mimoze u tom gradu, kada ga je svojom pjesmom otvorio legendarni sarajevski pjevač Halid Bešlić. I to za pristojan honorar.

A dvije sedmice kasnije zatvorio ga je drugi rođeni Sarajlija – Andrej Nikolaidis. Bez ikakvog honorara. Čija je ogromna lutka sa njegovim likom spaljena do temelja.

Što nam govori da je od nekadašnjeg Herceg Novog ostao samo prah i pepeo, baš kao iza spaljene lutke Andreja Nikolaidisa. Najvećeg živog crnogorskog pisca.

Šta ćete, takvo je vrijeme, cilj opravdava sredstvo: hercegnovske vlasti su dovele Halida Bešlića da napuni gradsku kasu, a nakon obavljenog posla, spaljena je lutka Andreja Nikolaidisa.

Time je, kao odapeta strijela, zabrinutom građanstvu poslata poruka: skinuli smo maske. Vraćamo se na fabričko podešavanje. Do sljedećeg praznika. U međuvremenu ćemo smisliti čiju ćemo lutku spaliti. I tako opet obilježiti našu teritoriju.

To što ćemo od Andreja Nikolaidisa napraviti crnogorskog Salmana Ruždija, i metu koju može strijeljati ko god ima takvu želju i streljivo, nije važno. To smo, ustvari, i htjeli. Ovo treba biti poruka i pouka svima, koji dijele iste vrijednosti sa Nikolaidisom. Spaljivanjem Andreja spaljujemo i njihove iluzuje.

Vidjeli smo što su učinile gradske vlasti Herceg Novog. No, sada treba vidjeti što će učiniti državna vlast. Apeli pisaca, novinara, političara, grđanskih aktivista… neće pomoći hodajućoj meti Andreju Nikolaidisu.

Stoga, službe bezbjednosti treba pod hitno da naprave procjenu Nikolaidisove ugoženosti i, shodno tome, dodijele mu potrebno policijsko obezbjeđenje.

Jer u ovakvom vremenu uzavrelih strasti, može biti kratak put od spaljivanja lutke Andreja Nikoladisa do fizičke likvidacije velikog pisca.

Stavovi izraženi u ovoj kolumni ne odražavaju nužno uređivačku politiku portala Standard.