10.2.

11:15h

Jutros sam se vratio u sedamdesete, jer je izbor muzike, nakon toliko vremena, pao na Otis Redinga.

A štiva, Tarik Alija i njegov neveliki roman “U sjenci nara”.

Neće me sve to izliječiti od sinoćnje turbulentne navale neke čudne uznemirenosti koja je potisnula san van prostorije.

Povezani članci

Društvo

SDT traži pritvor za Mijajlovića, a nije utvrdilo na koji način su švercovane cigarete

Hronika

Piperović: Bivši premijer izvrće činjenice; Abazović: Bemax da tuži kavčane

Kolumne

Hrabro se broji

I mene samoga.

Kao što me neće izliječiti moja ekstravertnost, koja “pred svijetom” oguljuje hendikepe.

Ako prema sebi nijesam lak, što bi nježnost pokazivao prema inima.

Evo, jedan i URE traži, simpatično i nepretenciozno, da mu se sva pozicija u parlamentu, izjasni – podržava li Milovića? 

Doduše, nije rekao šta će da urade, glede odgovora.

Nema čekanja odluke Novovića.

Izjasnite se.

Jer, naše cirkuske tačke nemaju vremena.

Šatra mora da putuje.

Jedna je stigla do Trebinja. 

Pa je gospodarica iz tog mjesta, koliko čuh od jedne ministarke zbog te titule bila izvrijeđana na E TV.

Da su je nazvali kako je Šekspir nazivao jednu od tri kćeri Kralja Lira, imali bi slična okupljanja Demokrata, kao zbog Dritanove izdaje. 

Stoga, neće se ovoga puta – hrabro brojati.

Kao što se u jednom mediju broji Spajketovih 100 dana.

Nema ko nije tim povodom, na tom mjestu, digao nos ili “onu rabotu”, na njega.

Na sto hiljada dana tehničkog mandata, nepoznatog u svjetskoj političkoj praksi – obrćali se nijesu.

Razumljivo.

Ne brinite. 

Naša politička i društvena realnost je luda.

Stoga, ajde, da ludimo svi još malo, dok joj granice ne utvrdimo.

Stavovi izraženi u ovoj kolumni ne odražavaju nužno uredjivačku politiku portala Standard.