“Prvi i posljednji pogled” je roman o ženama koje biraju ljubav, slobodu i sjećanja, koja oblikuju njihove živote.
Zadovoljstvo u životu, kaže Dedić, umnogome zavise od odluka koje se donose, dobre, ili pogrešne i u kom periodu života.“U romanu pratim priču junakinje koja u jednom momentu odlazi iz tadašnje Jugoslavije u Ameriku, i pratim njen emotivni život i njenu karijeru, trudeći se na njenom primjeru da čitateljkama ukažem koliko je moć odlučivanja ono što nas određuje u životu. Svi imamo dobre i loše odluke, s tim što neke odluke koje sam ja donosila, da je neko drugi donio ne bi bile dobre za drugog, jako je važno kad se donose i u ime čega se donose”, rekla je Dedić.
“Ne, ja na licu ne nosim bore, već zadovoljstvo žene koja ima čega da se sjeća” je jedna najcitiranijih rečenica iz romana, kaže književnica, zato što je veliki pritisak i na djevojke, a kamoli na zrele žene, da dođu do savršenog izgleda.
Preporučeno
“Jako je važno podsjetiti žene da je važno biti ona koja na licu ne nosi bore, već nešto u pogledu što govori da je i živjela život, da je voljela, bila voljena, nekome dala sebe, tako da su bore manje bitne, nego ono što čitaš u nečijim očima, bilo žene, bilo muškarca”, zaključila je Dedić.