Video
Jedan od naših najautentičnijih umjetnika, glumac, pjevač, autor… Slavko Kalezić, od samih početaka svoje raznovrsne i plodonosne karijere uvijek je izazivao pažnju ovdašnje, ali i svjetske javnosti. Mala sredina kakva je crnogorska, češće je sklona kritici, negoli pohvalama, ali Slavko je naučio da to donekle ide uz profesiju, i vječito uz osmijeh i briljantna izvođenja, uvijek neistomišljenike uvjeravao u suprotno. Kako priznaje u razgovoru za Standard, odricanja je bilo puno, ali sve mu je to na koncu dalo mnogobrojne lijepe spoznaje. Na kraju krajeva, kako je bezbroj puta rekao, sve što radi je u službi umjetnosti i doživotno će joj služiti.
Prošlo je nekoliko mjeseci od vrijednog priznanja – Godišnje nagrade tvog matičnog pozorišta, CNP-a, za izuzetne umjetničke rezultate. Odavno zaslužena, ova nagrada samo je potvrda tvog zavidnog glumačkog umijeća. Kada su se malo stišale strasti, možeš li nam reći šta za tebe predstavlja ova nagrada, kako si je doživio?
Hvala od srca. Zaista mi znače takve riječi. Priznaću da je nagrada izuzetno posebna. Došla je u moje ruke nakon 13 godina rada u mojoj matičnoj kući, Crnogorskom narodnom pozorištu. Nagrada za pet uloga koje sam kreairao u dvjema predstavama – “Đokonda” (brat Benedeto, Valter Pater i Marsel Dišan) i “Omladina bez Boga” (Magdalena i Tužilac). Nagrada koju sam ponosno primio jer znam da je zaslužena. U isto vrijeme, obavezuje, predstavlja dodatnu odgovornost. I spreman sam na taj izazov.
Tvoja najnovija uloga Dimitrija Vagina u “Djeci sunca” pokupila je simpatije publike. Kako si doživio ulogu, cjelokupan komad, i u kojoj mjeri se ova rola razlikuje od ostalih?
Dimitrije Vagin zauzima posebno mjesto u mom kreativnom kutku. Uloga kojoj sam se cio predao. Proces koji je bio iskonski inspirativan. Glumačka ekipa koja odavno nije odisala tolikom količinom jedinstva. Sve je prštalo od kolegijalne ljubavi koja se širilia iz dana u dan. Rediteljski koncept Jovane Tomić nije bio naivan i uhvatili smo se ukoštac s njim. Dimitrije Vagin mi je bio inspirativan jer sam se služio minimalizmom kada su glumačka sredstva i prilagođenja u pitanju. Trebalo je opravdati konstantnu prisutnost na sceni; bez rekvizite, bez fizičkih radnji. Samo partneri, govorna radnja i tijela. Ponosan sam na sve nas jer znam da smo svi odgovorili zadacima. Proces koji ću zauvijek pamtiti i vjerujem da ćemo našu predstavu “Djeca sunca” igrati dugo, dugo.
U velikoj mjeri se izdvajaš na našoj sceni, što odabirom projekata, što umijećem, harizmom, pa i neki bi rekli smjelošću. Koliko ti to imponuje, ali i ujedno koči u karijeri?
Moram priznati da imponuje. Oduvijek mi je imponovalo jer je u ovom poslu jako važno biti autentičan. Ostaviti poseban pečat. Činjenica je da je to jedna vrsta posebnog bremena ali kad čovjek nešto zna onda je i jak da se izbori sa svime.
U poslednje vrijeme mahom te gledamo u pozorištu. Šta se dešava sa serijama, filmovima? (U Crnoj Gori, ali i regionu). Ima li ponuda? Koliko si zadovoljan brojem uloga u tom pravcu…
Skoro sam odradio jedan kasting kada je filmska umjetnost u pitanju. Nadam se pozitivnom ishodu. Priznaću i da sam neke ponude odbio. U situaciji sam da mogu da biram. Nisam neko ko će po svaku cijeniti raditi projekte. Smatram da sam stasao u umjetnika koji ima svoj stav i to je jedno od mojih jačih oružja. Dostojanstvo profesije mora da se brani.
Koliko je odricanja bilo potrebno da Slavko Kalezić postane ono što je danas?
Mnogo. Ali to su odricanja koju su mi samo dala mnogo lijepih životnih spoznaja. Pametnome dosta. Duhovnost je sfera mojih interesovanja, a doticao sam je najviše kroz bavljenje ovim poslom. Zapravo, umjetnost je za mene način življenja. Prije neki dan sam shvatio da mi je umjetnost donijela prijatelje koji su u ovom trenutku dio mog života. Kako je to čarobna spoznaja. Umjetnost mi je donijela najbolje i zauvijek ću joj biti zahvalan. Ljubav, prijatelji, uspjesi, samospoznaja… – za sve to je zaslužna umjetnost. Doživotno ću joj služiti.
Kako reaguješ na kritike i zlonamjerne komentare? Nekako taj segment uvijek dolazi sa slavom. A sve češće i u našem prilično patrijarhalnom i još uvijek uskogrudom društvu. Pogađaju li te, jesi li emotivan?
Nasmijem se. Inspirišu me zlonamjerni komentari. Kad si siguran u sebe i ispravnost sopstvenih postupaka onda ništa ne može da te pomjeri iz ravnoteže. Kako godine idu, sve se više čudim svemu što me okružuje. Loši ljudi ne mogu spokojno da žive. Nije njima lako. Neko sam ko razumije. Primjećujem, ali ne osuđujem. Svako ima svoju priču.
Najavljuješ nam na mrežama i novu muzičku poslasticu. Možemo li otkriti o čemu je riječ?
Ekskluzivno za Standard otkrivam da sam snimio novi singl koji se zove “Ko smo mi?” kao i spot. Ovih dana se sve producira i krajem maja se očekuje premijera. Tekst pjesme je napisala moja malenkost a za muziku i aranžman je zadužen moj producent Marko Drežnjak. Spot je sniman u divnom ambijentu kompleksa “HUMA” – Kotor Bay. Glumica u spotu je Vanja Jovićević koja svojim darom i umijećem osvaja crnogorsku glumačku scenu. Za naš izgled se pobrinula Ana Lončarević i njen brend “LA PYJAMA” kao i make-up umjetnica Vukica Čabarkapa. Reditelj i direktor fotografije je Miodrag Marković. Okupio sam predivnu ekipu koja je prepoznala kvalitet mog novog projekta. Biće nešto novo od mene i jedna posebna vrsta artizma. Koncept, kako singla tako i spota, je neobičan. Dvije riječi: WORLDWIDE CLASS. Takva će biti i promocija. Stay tuned!
Teatar/Film/Serije – šta je naredno u planu, makar za ovu godinu, ima li projekata u najavi?
Biće gostovanja na pozorišnim festivalima. Nove pozorišne uloge. Novi spektakli. Pomjeranje umjetničkih granica. Iznova i iznova. Uvijek novi Ja. M.R.
Preporučeno
