Video
U razgovoru za portal Standard, Verica otkriva inspiraciju iza svojih novih projekata i značaj koji ovi momenti imaju za njen muzički put.
STANDARD: Vaša balada “Čuješ li” pretpostavljam da nosi posebnu emotivnu težinu. Kako ste uspjeli da spojite svoju violinističku tehniku sa pjevanjem i koju duboku poruku želite da prenesete publici kroz ovu kompoziciju?
Čuljković: „Čuješ li“ za mene predstavlja spoj onog najintimnijeg u muzici – emocije, glasa i zvuka violine. Spojiti tehniku sviranja violine i pjevanje bio je izazov, ali i prilika da stvorim nešto autentično. U tome su mi puno pomogli Filip Tančić koji je sa mnom od samog početka kroz komponovanje i aranžiranje, kao i čitav proces promišljanja i produkcije, i Aleksandar Sale Sedlar sa kojim je velika čast i neizmjerno zadovoljstvo sarađivati.
Violina je produžetak mog glasa, a glas često preuzima boju violine – zajedno stvaraju priču koja dopire do srca. Kroz ovu kompoziciju želim da prenesem osjećaj traženja i iščekivanja, ali i unutrašnje snage da se borimo za ono što nam donosi mir i ljubav.
STANDARD: S obzirom na to da ste nedavno snimili spot za “Violinegro”, koji će uskoro biti objavljen, možete li nam otkriti kakva je atmosfera u tom spotu i kako se tema “virdžina” odražava na vašu muziku?
Čuljković: Atmosfera u spotu Violinegro je mračna, ali istovremeno vrlo emotivna i introspektivna. Tema „virdžina“, žena koje su morale preuzeti ulogu muškarca u tradicionalnim sredinama, otkriva koliko su rodne uloge krute, ali i koliko je snaga tih žena potresna i nadahnjujuća. U muzici, violina simbolizuje unutrašnji sukob i proces transformacije – od suzdržanosti do oslobađanja. Kroz muziku prenosim težinu njihove borbe, ali i nadu da je moguće pronaći sebe uprkos svim ograničenjima.
STANDARD: Kao umjetnica koja se bavi različitim muzičkim formama, kako ste se odlučili da se posvetite solo nastupu na Montesongu? Šta za vas znači biti dio ovog takmičenja i kako se pripremate za taj izazov?
Čuljković: Solo nastup na Montesongu je za mene prirodni korak. Nakon godina sviranja u orkestru, kvartetu, električne violine uz pratnju DJ-a i raznih muzičkih projekata, osjetila sam da je vrijeme da se publici predstavim na drugačiji način – s muzikom koja je isključivo moja, koja nosi moju autentičnost. Montesong mi pruža priliku da doprinesem crnogorskoj muzičkoj sceni i da donesem nešto novo i svježe. Pripreme su intenzivne – fokusiram se na balansu i kondiciji pjevanja i sviranja violine, ali i na dramaturgiju nastupa, jer želim da publici pružim kompletan emotivni doživljaj.
STANDARD: U ranijim intervjuima isticali ste važnost autentičnosti u muzici. Kako to ide ruku pod ruku s vašim radom na “Čuješ li” i “Violinegro”, i da li osjećate pritisak da se prilagodite komercijalnim trendovima?
Čuljković: Autentičnost je temelj mog stvaralaštva. I „Čuješ li“ i „Violinegro“ , kao i prethodni autorski projekti, nastali su iz ličnih osjećanja i želje da se kroz muziku progovori o temama koje nisu svakodnevne ili komercijalne. Komercijalni trendovi nose svoj izazov, ali ja se trudim da ne odstupim od onoga što smatram svojim umjetničkim pozivom – a to je da kroz muziku prenesem istinske, duboke poruke. Pritisak postoji, ali vjerujem da publika prepoznaje i cijeni dosljednost i kvalitet.
STANDARD: Muzika često služi kao sredstvo izražavanja ličnih borbi i emocija. Da li je proces stvaranja “Čuješ li” bio terapijski za vas? Kako vas je inspirisao na putu ka samorealizaciji?
Čuljković: Definitivno, proces stvaranja „Čuješ li“ bio je vrlo terapijski. Svaki ton i svaka riječ u pjesmi su refleksija mojih unutrašnjih preispitivanja i traganja. Kroz stvaranje ove pjesme, suočila sam se s mnogim sopstvenim emocijama i izazovima, i taj proces me uvijek ojača kao umjetnicu, ali i kao osobu. Bilo je to oslobađanje kroz muziku, gdje sam kroz umjetničku ekspresiju pronašla svoj “glas” koji sam dugo tražila.
STANDARD: Pjevanje i sviranje violine istovremeno može biti izazovno. Kako planirate da izbalansirate ova dva elementa tokom nastupa na Montesongu? Šta očekujete od reakcija publike?
Čuljković: Pjevanje i sviranje violine zahtijeva dobru tehničku pripremu, ali i unutrašnju povezanost s muzikom. Moj cilj je da oba elementa budu organski spojeni – da ne djeluju kao dva odvojena segmenta, već kao jedan fluidan nastup. Fokusiram se na vježbanje disanja i koncentracije kako bih uspjela održati emocionalnu dubinu dok izvodim obije uloge. Očekujem da publika osjeti tu sinergiju i da bude dirnuta iskrenošću izvedbe.
STANDARD: Vaša karijera je u “usponu”, a nastup na Montesongu predstavlja važnu prekretnicu. Gdje se vidite nakon ovog takmičenja i kako planirate dalje razvijati svoju muzičku karijeru?
Čuljković: Nakon Montesonga, nadam se da ću nastaviti širiti svoj muzički izraz i da će ovaj nastup otvoriti vrata za nove projekte, kako na domaćoj sceni, tako i internacionalno. Planiram dalje eksperimentisati s različitim muzičkim formama, a želja mi je da stvorim jedinstveni spoj svih onih segmenata kojima se za sada odvojeno bavim, kako u žanrovima, tako i u sastavima sa kojima nastupam, što je nešto što me sve više privlači. Takođe, želim da nastavim da radim na projektima koji uvijek donose važnu poruku.
STANDARD: Na koji način mislite da će vaša muzika doprinijeti širenju svijesti o važnim temama, kao što su ženska prava i tradicionalne vrijednosti, kroz rad na projektima poput “Violinegro”?
Čuljković: „Violinegro“ je upravo jedan od tih projekata koji, kroz umjetnost, govori o složenosti društvenih uloga i borbi za slobodu identiteta. Kroz konkretno ovu kompoziciju i spot želim otvoriti dijalog o važnosti ženskih prava, ali i o rigidnim tradicionalnim normama koje su još uvijek prisutne u mnogim društvima. Smatram da umjetnost ima moć da pokrene promjene i da osvijesti ljude o temama koje možda nisu dio svakodnevnih razgovora, a to je moj cilj – da kroz svoju muziku doprinesem većoj svijesti i razumijevanju tih važnih pitanja.
