Video
Pitanje Mandićevog ostanka na čelu parlamenta ponovo se otvorilo nakon njegovog telegrama saučešća porodici Ratka Mladića, što je za DPS bio neposredni povod da zatraži njegovo razrješenje. Iz najveće opozicione partije ocijenjeno je da takav potez predsjednika Skupštine predstavlja prekoračenje granice političkog neslaganja i da Mandić više nema potreban politički i institucionalni kredibilitet da obavlja tu funkciju.
Uz ovaj slučaj, u obrazloženju inicijative navode se i ranije zamjerke na način na koji Mandić vodi parlament, odnos prema državnim praznicima i simbolima, kao i postupanje tokom usvajanja pojedinih zakona. DPS posebno problematizuje, kako navode, korišćenje funkcije predsjednika Skupštine za promovisanje političkih i identitetskih stavova, kao i postupke koji su, prema njihovoj ocjeni, narušavali institucionalni autoritet parlamenta.
NOVA PARLAMENTARNA RAČUNICA
Ipak, ono što ovu inicijativu razlikuje od prethodnih pokušaja je broj poslanika koji su za sada spremni da je podrže.
U trenutnoj računici nalazi se 16 poslanika DPS-a, šest iz Bošnjačke stranke, tri iz Evropskog saveza, Adrijan Vuksanović iz Hrvatske građanske inicijative, Miodrag Laković i Nikola Janović kao nezavisni poslanici, Ilir Čapuni iz Albanske alijanse, dva poslanika Albanskog foruma, četiri poslanika URA i Seid Hadžić iz Pokreta Evropa sad. To daje 36 glasova.
Još dvije poslaničke pozicije ostaju otvorene. Jevrosima Pejović i Radinka Ćinćur nisu saopštile da li će podržati Mandićevo razrješenje. Njihova eventualna podrška povećala bi broj glasova za smjenu na 38, što bi inicijativu dodatno približilo potrebnoj većini u parlamentu, ali bi i dalje bilo važno koliko će poslanika biti prisutno na sjednici.
Ćinćur pritom već ima iskustvo sa prethodnim pokušajem Mandićeve smjene. Kada se o tome glasalo u martu 2024. godine, ona nije podržala razrješenje, uz obrazloženje da je Mandiću željela dati priliku da nastavi da radi na način koji bi, kako je tada procjenjivala, mogao otkloniti razloge za kritiku.
“Dajem šansu Mandiću“, kazala je tada Ćinćur, navodeći da je predsjednik Skupštine pokazao da ima sluha za njihove zahtjeve i da vjeruje da ubuduće neće ostavljati prostora za kritike.
Taj pokušaj završio se neuspjehom predlagača. U martu 2024. za Mandićevo razrješenje glasalo je 27 poslanika, 44 su bila protiv, dok je jedan listić bio nevažeći.
Ni drugi pokušaj, u junu 2025. godine, nije doveo do promjene na čelu parlamenta. Tada je za njegovu smjenu glasalo 20 poslanika, dok je 41 bio protiv. Glasanje je održano u okolnostima u kojima nije bio prisutan puni sastav parlamenta, pa je i tada raspored prisutnih poslanika imao značajan uticaj na ishod.
Ovoga puta opozicija ulazi u pokušaj sa znatno većim brojem unaprijed obezbijeđenih glasova. To, međutim, samo po sebi ne znači da je Mandićeva smjena već izvjesna.
Poslovnik Skupštine predviđa da predsjednik parlamenta može biti razriješen prije isteka mandata shodnom primjenom odredbi koje se odnose na njegov izbor. Ustav, sa druge strane, propisuje da Skupština odlučuje većinom glasova prisutnih poslanika, pod uslovom da sjednici prisustvuje više od polovine ukupnog broja poslanika. Zbog toga se potrebna većina ne može posmatrati nezavisno od broja prisutnih na sjednici.
To znači da će pored prikupljanja potpisa za zakazivanje sjednice biti važna i sama organizacija glasanja. Za pokretanje vanredne sjednice potrebno je 27 potpisa. Tek kada taj uslov bude ispunjen, inicijativa može doći u fazu u kojoj će poslanici neposredno odlučivati o Mandićevoj funkciji.
Do tada će se znati i da li će se početna računica od 36 glasova potvrditi ili će biti promijenjena.
Za Mandića bi eventualno glasanje bilo treći ozbiljan test opstanka na funkciji predsjednika Skupštine u ovom sazivu. Prethodna dva puta uspio je da sačuva mjesto, ali je sada prvi put pred pokušajem smjene u kojem se, prema dosadašnjim izjašnjavanjima, nazire broj glasova koji bi mogao dovesti do mnogo neizvjesnijeg ishoda.
Naredni dani pokazaće da li će se sadašnja računica pretvoriti u stvarnu većinu i prvi put ozbiljno ugroziti Mandićevu poziciju.
„EVROPA NE TRPI RATNU RETORIKU“
Podrška inicijativi za Mandićevo razrješenje posljednjih dana postepeno se kristalisala kroz pojedinačna izjašnjavanja poslanika. Među posljednjima su svoj stav potvrdili Ilir Čapuni iz Albanske alijanse i nezavisni poslanik Miodrag Laković. Čapuni je za Standard kazao da su i ranije bili skloni ideji o Mandićevoj smjeni, ali da će sada za nju i glasati. Odluka je, kako je saopšteno Standardu, prethodno potvrđena i na sastanku Albanske alijanse.
I Laković je potvrdio da će podržati inicijativu, ocijenivši da je ona opravdana. Nezavisni poslanik je, međutim, ukazao i na političku cijenu koju bi aktuelna kriza mogla imati unutar parlamentarne većine, poručujući da mu je žao što bi ona mogla „traumatično i krucijalno uticati na pojedine lične političke sudbine nekih poslanika većine“.
Jasno izjašnjenje ranije je stiglo i od URA.
Poslanik Mileta Radovanić saopštio je za Standard da podrška te partije inicijativi neće izostati, ali je istovremeno insistirao na tome da pitanje Mandićevog postupka ne bude pretvoreno u sredstvo dnevnog političkog obračuna. Iz URA-e su poručili da će posebno biti važno da partije koje se predstavljaju kao evropske snage u vlasti svoj odnos prema inicijativi pokažu glasanjem u Skupštini.
„Veličanje ratnih zločinaca nije put ka evropskoj Crnoj Gori“, poručio je Radovanić, navodeći da svaki javni funkcioner, a posebno nosilac najviše državne funkcije, za takav postupak mora snositi političku odgovornost.
Svoj stav je još ranije saopštio i nezavisni poslanik Nikola Janović. On je kazao da će podržati inicijativu za smjenu Mandića, ocjenjujući da su razlozi za takav potez „jasni i snažni“. Istovremeno je kritikovao način na koji je proces pokrenut, smatrajući da je izostao prethodni dogovor sa političkim partnerima.
Preporučeno
Vladajući PES je saopštio da neće podržati Mandićevo razrješenje, poručujući da „ružna prošlost“ ne smije određivati budućnost Crne Gore. Iz te partije su naveli da poštuju međunarodne presude, ali da ratnu retoriku ostavljaju političkim strukturama kojima je ona „jedini alat“.
