Video
Samostalna izložba grafika pod nazivom “Stvaranje tišine” umjetnice mr Ane Lompar nedavno je otvorena u holu KIC-a “Budo Tomović”, a podgorička publika imaće priliku da je pogleda do 14. marta. Prema riječima umjetnice, radovi su rezultat likovno–literarnog istraživačkog rada kojim se bavila proteklih par godina i kojim je ujedno okončala magistraturu na Fakultetu Likovnih Umjetnosti – Cetinje, u klasi prof. Anke Burić.
“Naziv izložbe ‘Stvaranje tišine’ definiše moju iskrenu potrebu da u svakodnevnom životnom okruženju izgradim siguran prostor za promišljanje i pokrenem introspekciju putem likovnog izražavanja”, naglašava u razgovoru za Standard, Lompar.
Postavku čine 20-tak grafičkih otisaka, rađenih u tradicionalnim grafičkim tehnikama (linogravura, suva igla, akvatinta…) i 10-tak crteža. Inspiraciju za ovu likovnu prezentaciju našla je u sjećanju na djetinjastvo.
“To je na neki način mapa sjećanja na taj period, na emocije koje je to sjećanje izazvalo. Prevashodno, sjećanje na željonošca (maslačak), zaista u meni budi najslikovitije emotivne senzacije koje se vežu za djetinjstvo, bezbrižne mape sjećanja koje su današnjem emotivnom ambijentu daleko. Cetinjski kamen, cetinjski vazduh, cetinjsko sunce…jesu i biće moje likovno ishodište”, pojašnjava ona.
Umjetnica je nedavno kazala da je grafika likovna poezija, najbolji način da se izrazi. Zanimalo nas je koliko taj osjećaj prožima samu izložbu, tj, koliko su poezija i književnost u korelaciji sa njenim djelima?
“Grafika je po svemu specifična, jedinstvena. Sam proces realizacije likovne namjere na matrici, jeste poetičan i kao finalni rezultat daje grafički otisak koji svojim sadržajem može da saopšti, ali i da pita. Tragajući za tišinom, jednim vidom misaone komunikacije, grafičkim otiskom gradim likovnu osobenost i svoju izražajnost. Mislim da se upravo imanencija čita na
svakom otisku, gradeći tako jednu likovno-literarnu cjelinu. Literatura je podloga svakog likovnog promišljanja, linija i potez čitka slova mog grafičkog otiska”, kaže Lompar.
A koliko je “zahvalno” biti likovni umjetnik u Crnoj Gori, danas? Imamo li opštu likovnu kulturu?
“Moram naglasiti da kultura u Crnoj Gori glasno plače, dok likovna umjetnost iskreno pati u tom kontekstu. Osjećaj nevažnosti i otuđenosti prema svemu svome, zaista dovodi i likovnu umjetnost u stanje alarmantnosti. Kulturni stvaraoci ovdje ne žive od umjetnosti, već vođeni
ličnim ambicijama i prirodnom željom da stvaraju, žive za umjetnost. Crna Gora je umjetnički veoma plodan ambijent i ima toliko toga da nam pruži, tužno je na koji način joj se uzvraća nepažnjom”, cijeni naša sagovornica.
I pored sjajnih profesora i velikih umjetnika, sve veći broj mladih, budućih stvaraoca, nakon školovanja ostaje vani. Odlazak u insotranstvo, objašnjava Lompar, izuzetno je korisno iskustvo za svakog stvaraoca i velika privilegija. Problem nastaje kada je prinuđen na odlazak.
Preporučeno
“Iskustva koja umjetnik stiče u drugim sredinama, nemjerljiva su, doprinose njegovom pogledu na individualno stvaralaštvo, ali i izgradnji svijesti o načinu ophođenja prema kulturi. Tako da pored ličnog umjetničkog usavršavanja, umjetnik stiče znanja koja kasnije može
implementirati u sferama kuture u svojoj zemlji i na taj način biti temelj izgradnje kulturnog života. Međutim, problem nastaje kada umjetnik, na osnovu nedostatka egzistencionalnih uslova za život i rad, odlazi iz Crne Gore. Nemarno ophođenje prema kulturi, nedovoljno finansiranje kulturnih projekata i zapostavljanje osnovnih potreba neophodnih za umjetničko stvaranje, rezultira upravo otuđivanju crnogorskog talenta”, zaključuje umjetnica u razgovoru za Standard. M.R.
