U Kolašinu će se održati promocija romana, kaže Marđonović, 13.aprila u 20 sati u jednom, kako kaže, zanimljivom konceptu.
,,Ja volim malo da izađem iz formalnosti institucija, iako je to sada najpopularnija riječ na Balkanu, institucija, ja sam se malo deinstitucionalizovala i odlučila da to bude u jednom kafiću, što bi rekli crnogorsko francuskog prijateljstva. Inače, jedan od najstarijih na sjeveru Crne Gore, iz 1982.godine. Tamo ću se družiti malo sa publikom. Ja volim da forsiram tu ideju da ako želimo razvoj moramo ravnomjerno da napredujemo i da se razvijamo. Kad govorimo o sjeveru Crne Gore to je najsiromašniji sjever u Evropi, to je taj politički ekonomski paradoks, koji jeste naša odgovornost i ja želim da tome doprinesem i da počnem od onoga čime se bavim, a možda ću time i završiti, a to je kultura. Kultura ljudi, mali su budžeti, ali srce je veliko i ideja postoji, volju dobu imam i mnogo se radujem. Prvi put u Kolašinu sa romanima”, rekla je Marđonović.I porazi su za ljude, smatra Marđonović, jer bez poraza pobjede nema, kako ona kaže i dodaje da više voli da bude poražena nego da porazi.
,,Volim da budem poražena i da se onda iz toga dignem kao feniks, i da kažem da u tome ima pobjede. Čovjek je smrtan i mora umrijeti, što bi rekao Njegoš, a ja bih rekla čovjek je grešan i mora griješiti. I to može biti poraz, to jesu neki moji porazi koje sama sebi umijem vješto da uradim, ali volim da se podignem, volim da probam da pobijedim, ali je važno da vjerujem, da u toj vjeri i nadanju može nešto biti bolje je suština života i suština promjene, ali da nema samo crno ili bijelo, nekad ima, ali uglavnom nema, i nije čovjek samo dobar ili loš nego je i dobar i loš, a gdje će više da nagne to je do nas samih, a ja se trudim da više nagnem na ovo dobro, i onda tu može da bude spasa”, istakla je Marđonović.
Borba je smisao njenog života, kaže Marđonović, jer život to jeste, ističe ona, iako na trenutak može biti, kako kaže, bajka.
Preporučeno
,,Mi živimo u svijetu koji se bori da opstane, pa sad bi mi trebalo da u tu borbu uđemo ozbiljno i da shvatimo da sve što nas okružuje ima veliku tendenciju da nestane, i da samo borba čovjeka može da spasi i da stvarno treba da sačuva ono što se sačuvati može. Ja mislim da nema recepta, jer ne znam sad šta je sve lijek, jer ni bolest nije jedna, a bolest je svačija (opet po Njegoševim riječima), nikog ne zaobilazi ni u tijelu, ni u duši, ali upravo kroz to kad odlučiš i kažeš ,,želim to da prevaziđem, želim da budem bolja, želim da priznam da sam pogriješila, i ne želim više da trpim i nosim to breme žrtve i moranja to su sve male a zapravo velike borbe. Ja što na svoj um to i na drum, ja od svog druma dalje ne mogu, jer taj drum utabao je ovaj um”, zaključila je Marđonović.