Od tog momenta postalo je jasno da je naš umjetnik, u ulozi poljskog sveca Maksimilijana Kolbea, pokazao i dokazao da neko sa ovih prostora može da zaigra glavnu ulogu u jednoj svjetskoj produkciji ukoliko vjeruje u sebe i zna da imamo kvalitet dostojan velikih projekata.
Skorseze je i narator serije, a ona obuhvata osam epizoda od po sat koje istražuju priče o osam ličnosti na njihovom putu ka svetosti. Dokudrama će premijerno biti prikazana u dva dijela, pri čemu će prve četiri epizode biti objavljene 16. novembra, dok će posljednji dio biti zaključen u maju 2025. godine.Mišo je ovu ulogu, vjerovali ili ne, snimao u filmskom gradu u blizini Pančeva, iza kojeg stoji „Firefly studio“, što dovoljno govori o tome koliko je region, u odnosu na Crnu Goru, odmakao u pogledu produkcijskih uslova, studija, te pružanja usluga stranim produkcijama koje rade ovako velike projekte. Naš glumac ovih dana radi na novoj predstavi „Gospoda Glembajevi“ u Crnogorskom narodnom pozorištu, a publika ga može vidjeti na RTS-u u ulozi Milovana Đilasa, u seriji „Nobelovac“. Između proba Glembajeva i igranja starih uloga u teatru, Obradović je pristao da za jubilarni broj Pobjede govori o fantastičnom uspjehu u internacionalnom projektu „The Saints“, ali i o važnosti Krležine drame „Gospoda Glembajevi“ nekoliko decenija nakon njenog nastanka.
POBJEDA: Uloga u međunarodnoj produkciji poput ove u seriji „The Saints“ donosi nove izazove. Kako je izgledao proces kastinga i saradnje sa velikim imenima poput Martina Skorsezea i Elizabet Čomko?
OBRADOVIĆ: Na kasting su me pozvale dvije sjajne mlade rediteljke, Katarina Mutić i Isidora Veselinović, koje su na seriji radile kao kasting direktorke. Pošto sam već bio u Beogradu na nekom snimanju, odlučio sam da odem, doduše sa određenom mrzovoljom i zapitanošću „što će mi ovo, kao da ću dobiti ja to na engleskom“. Ali od kako sam se sreo sa te dvije pomenute rediteljke i kako smo počeli da radimo kast, sve se promijenilo. Bilo mi je jako prijatno sa njima. Ja sam odigrao dobro, osjetio sam to. Onda smo pokušavali razne varijante, one su mi davale nove indikacije, ja sam radio i baš smo se dobro zabavljali. Kasnije smo pričali o filmu i, sve u svemu, ponio sam jako lijep utisak sa kasta, ali nijesam se nadao ničemu. One mi nijesu rekle da se radi o Skorsezeu. Tek nekoliko dana kasnije su me pozvale i rekle da sam prošao u uži izbor i da je u pitanju serija koju producira Martin Skorseze. Onda smo ušli u novu rundu kastinga putem video-linka sa Amerikancima, kreativnim producentom Matijem Lešemom i rediteljkom Elizabet Čomko. I nekako smo kliknuli „na prvu“. Sve bolje sam se osjećao radeći kast sa njima i onda, nakon još nekoliko rundi kastinga, javili su mi da je Martin gledao naše kastinge i da se odlučio za mene. Rad sa Elizabet je bio predivan. Sjajna rediteljka. Pažljiva prema glumcu. I veliki zaljubljenik u film. Uživao sam.
POBJEDA: Mnogi od glumaca iz Crne Gore i regiona ne bi ni pokušali da se prijave na ovakve kastinge, vjerujući da za umjetnike sa ovih naših prostora teško da može biti mjesta pored ogromne konkurencije sa engleskog govornog područja. Što je sve Vas ohrabrilo da uđete u proceduru kastinga i kako ste se osjećali kada je stigao prvi poziv od produkcije?
OBRADOVIĆ: Bila je nedjelja ujutru kad mi je bio zakazan kast u prostorijama producentske kuće „Firefly“. Kast je bio dogovoren za devet sati, a ja sam u 8.30 zvao pomenute kasting direktorke da im kažem da odustajem, da imam već dovoljno posla i da mi u 11 sati počinje snimajući dan na seriji „Sumpor“. Međutim, kad mi se javila Katarina i rekla da me očekuju sa nestrpljenjem, nijesam imao srca da joj kažem što sam namjeravao. Sjeo sam u taksi i počeo da učim tekst na engleskom i pitao se „što će mi ovaj stres“. Tako, da je bilo po mom, ja se tamo tog jutra ne bih pojavio. Kasnije sam shvatio kakvu sam životnu lekciju dobio i zahvalan sam na tome.
Mišo Obradović kao Maksimilijan Kolbe u seriji „The Saints“
POBJEDA: Kako ste se pripremali za ulogu Svetog Maksimilijana Kolbea, posebno s obzirom na to da je riječ o ličnosti s dubokim duhovnim i istorijskim značajem, te da je bio inspiracija mnogima zbog svog nesebičnog čina žrtvovanja za drugog u Aušvicu? Kako ste pronašli način da dočarate njegovu žrtvu i hrabrost?
OBRADOVIĆ: Najprije sam morao da istražim njegovu biografiju koja je fascinantna. A onda da to, uz pomoć ličnog iskustva, pokušam da preselim u svoje glumačko biće. Dok sam stajao u scenografiji koncentracionog logora Aušvic, u prljavoj logoraškoj uniformi, nijesam mogao da se ne zapitam o porijeklu zla, o tome što je to što čovjeka tjera da drugom čovjeku, njegovom bratu, radi tako jezive stvari. Tog dana, u svakoj pauzi između kadrova, išao sam iza seta pokušavajući da zaustavim suze koje su same navirale pri pomisli da sada, dok mi to snimamo, čovjek ponavlja istu takvu glupost na bojištima širom svijeta. Takve stvari su se dešavale i nama tu pred nosom, u Jugoslaviji, i samo se nadam da nam se više nikad neće ponoviti. U glavi mi je odzvanjala Bahova kompozicija „Erbarme dich“. Iz te otvorene rane sam valjda i igrao Kolbea. Ne znam…
POBJEDA: Serija se bavi ličnostima koje su slijedile put ljubavi i vjere, uprkos mnogim izazovima. Da li Vas je lično inspirisala Kolbeova priča i na koji način je ta uloga možda promijenila Vaše razmišljanje o vjeri i ljudskoj snazi?
OBRADOVIĆ: Rad na ovoj ulozi i uopšte na ovoj temi za mene je bio jedan od najvažnijih spoznajnih trenutaka u mom životu. Taj veličanstveni čin Kolbeove žrtve osvijetli sve vaše mrakove i nakon toga ne možete biti isti. Ja nijesam religiozan iako se slažem sa Dostojevskim „da je ideja Boga jedna od najvećih ideja koju je ta fantastična životinja – čovjek – mogao da smisli“. Ali nosim vjeru u određene ideje čovječanstva. Jedna od njih je svakako Ljubav.
POBJEDA: Što smatrate da je glavna poruka koju serija želi da prenese savremenom gledaocu i kako Vi, kao dio te priče, vidite njenu relevantnost u današnjem društvu?
OBRADOVIĆ: Pa mislim da nas serija podsjeća na veličanstvenu hrabrost pojedinca u borbi za bolji svijet. I da ta žrtva nije uzaludna. Ona je istinska i velika vrijednost. Ova serija je pokušaj da neke prave vrijednosti postanu vidljivije u ovom svijetu koji je potpuno izgubio kompas.
POBJEDA: Ovih dana radite na predstavi „Gospoda Glembajevi“ u Crnogorskom narodnom pozorištu, u kojoj igrate jednu od glavnih uloga – Leona Glembaja. Krležina drama nosi snažnu društvenu kritiku i prikazuje propast jedne porodice. Kako ste se kao glumac povezali sa tim temama i na koji način ih prenosite publici kroz svoju ulogu?
OBRADOVIĆ: Da, počeli smo da radimo Glembajeve. Velika literatura. Svaki dan idem na probu uzbuđen. Jer to što je ispred mene, Leone i svi ostali likovi… to je u vremenu ovog besmisla koji živimo neka vrsta okrepe za moj duh. Lako je prepoznati današnji svijet na globalnom nivou u Glembajevima. Svijet vode
Glembajevi, „ubojice i varalice“, kako kaže Krleža. Tek smo počeli, idemo polako, da vidimo „što je to mutno u nama“.
POBJEDA: Ova Krležina drama je decenijama jedan od najvećih pozorišnih tekstova u interpretaciji brojnih pozorišta na tlu bivše Jugoslavije. Što nam, nakon svega, ovaj dramski tekst novo i zanimljivo ima reći i vjerujete li da će biti privlačan i relevantan i za mlađe generacije?
OBRADOVIĆ: Krleža je u ovu dramu upisao arhetip koji je konstanta već pet hiljada godina. I on nas podsjeća na taj arhetip. Jer čovjek nije odpedio dalje od toga. Novo je to da nas on podsjeća da stare lekcije nijesmo naučili i da zbog toga možemo platiti glavom. Osim možda malo arhaičnog krležijanskog jezika, sve ostalo je toliko univerzalno i lako razumljivo i mlađim generacijama. Svakako će biti zanimljivo vidjeti i njihove reakcije.
POBJEDA: Ništa manje nije važna i Vaša uloga Milovana Đilasa u seriji „Nobelovac“ koja se emituje na RTS-u. Maksimilijan Kolbe, Leon Glembaj, Đilas… sve su to snažni likovi koji zahtijevaju priličnu zrelost i životno iskustvo. Da li su Vam ove uloge došle u pravo vrijeme i što ste sve naučili o sebi tokom ovih kompleksnih glumačkih istraživanja i transformacija?
OBRADOVIĆ: Kad ovako navedete taj niz koji se desio za mene u ovoj godini… Da mi je neko rekao da biram, ne bih mogao bolje da izaberem. Sva trojica su mi bliski, osjećam neko srodstvo po duhu sa njima. I to je, u trenucima sopstvenih preispitivanja koja vam dolaze i odlaze, moje najbolje društvo. Dijalog sa njima, koje sam smjestio negdje u kutove sebe, uvijek postaje jedan orijentir… Moralni, filozofski i estetski. Volim da pričam sa njima. To činim čak i dok idem ulicom. Nijesam lud. Samo zaigran.
Strani producenti će vam dati sve, ali očekuju vrhunski rezultat
POBJEDA: Imate bogato iskustvo u pozorištu i domaćim serijama i filmovima. Koliko se razlikuje pristup glumačkom stvaralaštvu u domaćim produkcijama u odnosu na ovakvu međunarodnu produkciju?
Preporučeno
OBRADOVIĆ: Razlika je ogromna. Budžeti koje oni imaju omogućavaju vam bolje uslove za rad, više prostora za kreaciju… Ali ono što nema veze sa novcem jeste njihova svijest koliko je glumačko biće krhko i izloženo dok stvara, koliko ga je važno sačuvati od raznih distrakcija na setu. Oni će za vas uraditi sve samo da vam omoguće ono što je vama potrebno da stvarate. Ali nakon toga, od vas očekuju vrhunski rezultat!
Video