Video
Moj rad je pod uticajem okruženja i promjenljivih sezonskih boja. Slikam uglavnom uljanim bojama, stvarajući mnogo slojeva boja i tekstura u svom radu. Stil kojim slikam mogao bi se opisati kao mješavina inpresionizma sa primjesama realizma, kaže Neda Krstić.
“Iskrivljenost i fluidnost crteža je ono od čega polazim. To najviše odgovara mom nervu. Prepuštam ga sadašnjem trenutku i dozvoljavam da upije sve što tog momenta izabere kao značajno, ili ono u čemu bi se moglo ogledati trenutno psihičko/ emotivno stanje. Karakteriše ga neprekidna linija, koja u svom istraživačkom putu pronalazi tačnost predmeta, oblika, proporcije i sličnih karakteristika. Zatim, sa prikupljenim i sigurnim podacima prelazi u intezivnu liniju ili površinu. Često se javlja i u obliku sjenke predmeta. Pristup slici je malo drugačiji. Dok je u crtežu izražena igra, istraživački stav, bezbrižnost; u slici je priča intimnija, teža, duboka, i traži dijalog. U radu pokušavam da napravim prostor za osjećaj sklada između boja, kako bi sam crtež postao precizniji (jer želim što manje da koristim liniju koja je karakterističan grafički element) i kako bi oblik postigao istinitost”, kaže Tamara Osmajlić.
“Konstantnim posmatranjem predjela, eliminacijom detalja, bez opisivanja, pomoću malog broja elemenata pokušavam da svedem pejzaž na ono što je suštinsko. To činim, prije svega, pomoću boje kao osnovnog likovnog elementa. Njena elementarnost je od fundamentalnog značaja u mom radu. Potezi četke obrazuju planove na mojim radovima, horizontale predjela ili neko brdo koje stremi ka nebu. Odnosom boja, bez detaljisanja, pokušavam da doprem do izvorne ljepote. Kontrolišući prelaze boja pronalazim putanju za stvaranje neke vrste subjektivnog pejzaža, stoga ne treba na djelima tragati za konkretnim motivima. Moj cilj tokom rada jesu svedene forme i racionalna redukcija djelova doživljenog pejzaža”, kaže Jelena Krstić.
Preporučeno
Ono što je suština kod tri umjetnice je uhvaćen trenutak koji je naslikan u jednom dahu. Autorke su stvarale u međusobnoj interakciji, nadahnjujući jedna drugu, pa je zajednička izložba sasvim prirodan slijed događaja.
