Video
Četvrt vijeka nakon osnivanja, Festival je i ovog ljeta potvrdio svoju poziciju jednog od najznačajnijih kulturnih događaja u Crnoj Gori, kroz program koji je objedinio 33 glavna i više desetina pratećih sadržaja, od muzičkih događaja i autorskih produkcija, do književnosti, filozofije, pozorišta, edukacije i programa za najmlađe – javljaju iz KotorArta.
Njihov opširan izvještaj o ovogodišnjem festivalu prenosimo integralno.
Ovogodišnji KotorArt protekao je u znaku Trajanja – teme koja je u jubilarnom izdanju dobila posebno značenje. Četvrt vijeka postojanja Festivala bilo je prilika da se pogleda unazad, prisjeti ljudi i ideja na kojima je Festival nastao, ali i da se sagleda ono što tek treba da bude stvoreno.
Kao i svake godine, posebno mjesto zauzelo je svečano otvaranje Festivala, na Dan državnosti Crne Gore, na Pjaci ispred Katedrale Sv. Tripuna. Jubilarni KotorArt otvorio je mali admiral Bokeljske mornarice Krsto Petrović, pozivajući tradicionalno zvona Katedrale Sv. Tripuna da zvone u ime “pomirenja, oproštaja i ljubavi”.
Nastupio je novoformirani Bokeljski simfonijski orkestar, Akademski hor Ivan Goran Kovačić, Mihaela Kristina Mlinarić, sopran, Reza Fekri, tenor, Krešimir Stražanac, bariton-bas pod dirigentskom palicom maestra Mladena Tarbuka.
Otvaranje je obilježilo djelo „Pjesme muzici“ Mladena Tarbuka, nastalo kao festivalska porudžbina na stihove Don Branka Sbutege.
Posebno mjesto na otvaranju zauzela je i crnogorska premijera monumentalnog djela „Triptihon“ Ivana Brkanovića, za hor, soliste i orkestar, izvedena povodom 120 godina rođenja ovog izuzetnog kompozitora rođenog u Kotoru.
Radi se o djelu koje zauzima posebno mjesto u muzičkoj umjetnosti ovog dijela Evrope, za koje je Brkanović dobio nagradu Zagrebačke filharmonije 1937. Pod znalačkom rukom maestra Tarbuka, “Triptihon” je dobio sasvim novo tumačenje i život, otkrivajući raskoš muzičkog izraza koji je baziran na tradicionalnim tekstovima i muzičkim folklornim elementima Boke Kotorske kao i šireg regiona.
Pečat jubilarnom izdanju dali su Don Brankovi dani muzike, koji su i ove godine okupili vrhunske umjetnike svjetske reputacije. KotorArt je ugostio pijanistu Andreja Korobejnikova, violončelistu Aleksandra Knjazeva i violinistu Kirila Trusova, umjetnike čiji su nastupi bili među umjetničkim vrhuncima ovogodišnjeg festivalskog programa.
Jubilarna godina bila je obilježena i važnim datumima crnogorske i festivalske istorije – pored 120 godina od rođenja Ivana Brkanovića, Festival je obilježio i 20 godina od obnove crnogorske nezavisnosti, i dvije decenije od prerane smrti Don Branka Sbutge, jednog od osnivača Festivala, velikog poznavaoca i poštovaoca umjetnost, erudite, humaniste i intelektualca čija je vizija duboko utkana u identitet KotorArta.
Festival je Don Branku odao počast posebnim programom posvećenim njegovom životu i djelu, u okviru kojeg je predstavljena knjiga „Don Branko Sbutega“, u izdanju KotorArta i priređivačkom radu dr Antuna Sbutege.
O liku i djelu Don Branka govorili su Antun Sbutega i Ratimir Martinović. Publika je iste večeri imala priliku da pogleda crnogorsku premijeru kratkometražnog igranog filma „Krava“ nastalom po motivima istoimene don Brankove priče. Nakon projekcije filma uslijedio je razgovor sa rediteljem Pavom Marinkovićem, glumicom Dubravkom Drakić i koproducenticom Sarom Stijović.
Posebnu umjetničku vrijednost i simboliku nosio je i koncert “Glasovi srca” Akademskog hora Ivan Goran Kovačić u Crkvi Sv. Eustahija u kojoj je Don Branko služio kao sveštenik. Dirigent Ivan Šćepanović posvetio je koncert i sjećanju na Darinku Matić Marović, obilježavajući tačno šest godina od njenog odlaska. Ovaj koncert pokrivao je duhovni repertoar od Baha do Gotovca u samoj crkvi, pod čudesnim mozaikom Eda Murtića, da bi se nakon stalnih poziva publike na bis, koncert spontano nastavio ispred crkve sa svjetovnim numerama.
Ovogodišnji KotorArt donio je i značajne autorske i koprodukcijske projekte. Kamerna opera „Ostrvo“ Irene Popović, za tri ženska glasa, kamerni ansambl i elektroniku, izvedena je u koprodukciji KotorArta, Muzičkog centra Crne Gore i Gradskog pozorišta Podgorica. Priča o Jacinti Kunić iz Perasta, ženi koja je 25 godina čekala povratak svog supruga sa plovidbe, ostavila je snažan trag na publiku. Ovo djelo nastavilo je svoj život i zapaženim izvođenjem na sceni Mogren Budva Grad teatra.
Na KotorArtu je svoje mjesto imala i opera „La serva padrona“ („Služavka gospodarica“) Đovanija Batiste Pergolezija, istorijski važno djelo koje je nastalo kao intermeco između činova tadašnje ozbiljne opere, a koje je kroz istoriju postalo jedno od najpoznatijih i najdugovječnijih komičnih ostvarenja operskog repertoara. U uspješnoj i smjeloj festivalskoj produkciji nastupili su kamerni orkestar Bokeljskog simfonijskog orkestra, pod dirigentskom palicom maestra Mladena Tarbuka, sopranistkinja Petra Radulović, glumac Matija Grabić i bas-bariton Jakov Kalajžić, pod rediteljskim vođstvom Paola Tišljarića.
Opera je izvedena u Kotoru i Tivtu, sa planom da dalje bude na festivalskom repertoaru.
U okviru Pjace od džeza, publika je imala priliku da čuje nesvakidašnji savremeni džez izuzetnog austrijskog sastava Alpha Trianguli, čiji je zvuk bio inspirisan svemirom, dok su Zvuci Španije donijeli temperament i tradiciju Iberijskog poluostrva kroz nastup trubača Luisa Gonzalesa Martija i gitariste Jaumea Rika, uz bas gitaristu Lluísa Gonzaleza i tradicionalnog vokalistu iz Valensije Tonija Bibianu. Festival je ugostio i sastav California&Jazz sa Kalifornijskog univerziteta u Santa Barbari, koji su publici ponudili veče posvećeno stogodišnjici rođenja Majlsa Dejvisa.
Posebnu pažnju publike privukli su KotorArt talenti, segment Festivala posvećen mladim umjetnicima i budućnosti muzičke scene. Nakon tradicionalnih koncerata najboljih učenika ŠOSMO „Vida Matjan“ i Muzičke akademije sa Cetinja, publika je sa velikim interesovanjem pratila koncert „Porodična tradicija“, na kojem su nastupili Luka i Đina Perazić, koncert mlade, nagrađivane violinistkinje Lane Zorjan, studentkinje Stefana Milenkovića, kao i koncert realizovan u saradnji sa Miloš Karadaglić Fondacijom, na kojem je nastupio pijanista Andrija Jovović.
Mladi umjetnici pokazali su izuzetnu ozbiljnost u pristupu vrlo zahtjevnim repertoarima, od sonata Debisija, Ravela, Franka, Prokofjeva, “Wanderer” Fantazije Franca Šuberta, do “Male noćne muzike” Džordža Kramba. Sve koncerte mladih umjetnika obilježili su visoki kvalitet i snažne reakcije publike.
Petu godinu zaredom na KotorArtu nastupio je i Western Balkan Youth Orchestra, pod umjetničkim rukovodstvom i dirigentskom palicom Desara Sulejmanija. Ovaj fantastičan orkestar od sedamdeset pet muzičara cijelog regiona kroz muziku promoviše međusobno razumijevanje, suživot i mir – vrijednosti koje Festival prepoznaje kao dio vlastite misije, zbog kojih su WBYO koncerti u Kotoru postali tradicija.
Posebno mjesto u festivalskoj misiji zauzima KotorArtić, serijal koji najmlađima približava muziku i umjetnost, i gradi novu publiku. Ove godine njima su bile posvećene dvije muzičke bajke.
Crnogorski simfonijski orkestar pod dirigentskom palicom Ive Marcano na veliku radost djece i roditelja imao je dva izvođenja Prokofjevljeve muzičke bajke „Peća i vuk“. Nakon šest decenija, ponovo je zaživjela druga muzička bajka Vide Matjan, pod nazivom „Klinika lutaka“. Kvintet Bokeljskog simfonijskog orkestra, prema aranžmanu Ilije Rajkovića, kamerni hor ŠOSMO „Vida Matjan“, dječji glumci, uz scenografiju i kostime JU Muzeji i galerije Kotor i učešće dugogodišnjeg glumca Gradskog pozorišta Dejana Đonovića, vratili su ovu dragocjenu priču na scenu i odmah osvojili srca najmlađe publike i svih koji se tako osjećaju.
Iako prije svega muzički festival, vanmuzički program KotorArta ni ove godine nije zaostajao za kvalitetom muzičkog segmenta. Pjaca od knjige, koju je uredila Maja Mrđenović, kroz program „Ni na dom, ni na put“ otvorila je pitanja doma, pripadanja i identiteta, kroz prizmu romana „Prazne kuće“ Danke Ivanović, „Sampas“ Ilije Đurovića i „Mjesto rođenja“ Stefana Boškovića, posebno značajne u godini kada Crna Gora obilježava dvije decenije od obnove nezavisnosti.
Pjaca od filozofa koju uređuje Paula Petričević ove godine dobila je i novu lokaciju – dvorište Palate Mazarović u Perastu. Pod slojevima istorije i ruševinama nekadašnje palate, razgovaralo se o prošlosti, njenoj neizvjesnosti i načinima na koje je razumijemo, kao i o pitanjima kulturnog nasljeđa, njegovog očuvanja i odgovornog odnosa prema njemu. Učesnici Pjace od filozofa bili su prof. dr Dragan Prole, Hrvoje Klasić i Milivoj Bešlin sa temom “Vrijeme prošlosti – Sukobljene politike sjećanja”, kao i dr Tatjana Koprivica, Predrag Krstić i dr Stevan Kordić sa temom “Prostor prošlosti – Rizici muzealizacije nasljeđa”.
U okviru KotorArt teatra, publika je imala neopravdano rijetku priliku da u Crnoj Gori pogleda međunarodno nagrađivanu predstavu „Smrt u Dubrovniku“ reditelja Petra Pejakovića, izvedenu na još jednoj novoj festivalskoj lokaciji – prostoru stare termoelektrane na Tabačini, ambijentu koji je snažno korespondirao sa temom suočavanja s prošlošću.
Takođe u režiji Petra Pejakovića, nakon višemjesečnih priprema i radionica sa mladima iz Kotora nastala je i predstava „Stub srama“, izvedena na sceni Kulturnog centra „Nikola Đurković“, koja je otvorila pitanja straha, stida i odrastanja mladih u savremenom Kotoru, ali i pokazala zadivljujuću hrabrost mladih generacija da otvoreno govore o sopstvenim strahovima i stidu. Po riječima novinarke Vijesti, ova predstava možda spada u najvažnija i najhrabrija pozorišna ostvarenja u Crnoj Gori u proteklih nekoliko godina.
Kao i prethodnih godina, KotorArt je organizovao brojne koncerte busking muzičara koji su pored Starog grada Kotora održani u Luštici Bay i Porto Montenegru.
Od osnivanja, posebno mjesto u radu KotorArta zauzimaju programi edukacije. KotorArt akademija ove godine okupila je ugledne profesore violine, violončela, klarineta i klavira u okviru Adria Music Masterclasses, na kojim su predavali profesori na univerzitetima u SAD-u Igor Pikayzen, Ilinka Manova, Vasko Dukoviski, a realizovan je i masterklas sa violinistom Kirilom Trusovim.
Pored akademije za izvođače, održana je KotorArt akademija za kreativne producente koja je okupila preko 30 mladih producenata i budućih menadžera u kulturi. Akademija je trajala u online formatu od aprila do juna, dok je u Kotoru ona vođena pod mentorstvom prof.dr Aleksandra Brkića, profesora na UNESCO katedri u Beogradu i Goldsmiths Univerzitetu u Londonu, Jelene Knežević dugogodišnje izvršne direktorke BITEF-a, producentkinje i asistentkinja na FDU u Beogradu i Andreja Milkića marketing eksperta i predavača. Uz druge gostujuće predavače, polaznici
Akademije su tokom festivalskih dana sticali nova znanja, razmjenjivali iskustva i upoznavali se sa organizacionim aspektima i misijom Festivala u kontekstu kulturne scene Kotora.
KotorArt je ove godine dao doprinos i široj inicijativi kandidature Kotora za Mediteransku prijestonicu kulture i dijaloga 2028. Projekat „Kurenat“ javnosti su predstavili predstavnici lokalne uprave, javnih institucija kulture i civilnog sektora, još jednom potvrđujući koliko je za razvoj grada važna saradnja i sinergija različitih aktera.
Promocija monografije „25 godina Međunarodnog festivala KotorArt“, odložena je za novembar.
Posebnu zahvalnost Festival upućuje pokroviteljima i prijateljima, čija podrška predstavlja važan oslonac u realizaciji ovogodišnjeg KotorArta. Zlatni sponzor festivala je Coca-Cola HBC, a programe su podržali i EU Kreativna Evropa, Luštica Bay, Mastercard, Porto Montenegro, Montenegro Sotheby’s International Realty, Ambasada Austrije, Delegacija Evropske unije u Crnoj Gori, Air Montenegro i brojni drugi važni partneri i prijatelji Festivala.
Preporučeno
Veliku zahvalnost upućuju i medijskim prijateljima, medijskom sponzoru Media biro Production, Radiju Kotor, kao i svim televizijskim kućama, štampanim medijima i portalima koji kontinuirano prate KotorArt, izvještavaju sa programa i omogućavaju da sadržaji, ideje i vrijednosti Festivala dopru do što većeg broja ljudi. Na kraju, najveću zahvalnost upućuju umjetnicima i vjernoj publici, koja svih ovih godina svojim prisustvom, povjerenjem i ljubavlju daje KotorArtu smisao i podstiče da zajedno nastave da grade Festival koji pripada Kotoru, Boki i Crnoj Gori.
