Video
Savremene teme, kritika političkog i ekonomskog sistema, od početka su glavna preokupacija reditelja Želimira Žilnika. Nakon studentskih demonstarcija 1968. i filma “Rani radovi“ koji je na Berlinskom festivalu 1969. nagrađen Zlatnim medvjedom, početkom sedamdesetih u SFRJ je bio cenzurisan i zbog toga se nekoliko godina preselio u Njemačku. Kaže da je tamo već bio poznat i da je dobio mogućnost za snimanje filmova.
“Kada se 1971. U Jugoslaviji dogodio momenat nekog političkog stezanja i kada sam bio kritikovan i oduzeli mi članstvo među filmskim radnicima, a bio sam freelancer, odlučio sam da odem u Njemačku, gdje je već bilo oko 600.000 naših ljudi, gastarbajtera. Tamo sam našao moje kolege, koji su me već znali jer sam dobio neke nagrade, između ostalih i Zlatnog medvjeda. I kad su me pitali zašto sam došao, nisam mogao da im kažem da sam cenzurisan, ne bi mi vjerovali, jer se u tom momentu kod njih prikazivalo petnaestak naših filmova. I onda su oni tražili da im nabavim statut naših filmskih organizacija, rekli su da su te naše radne organizacije fantastično organizovane. Ja sam nabavio statut, oni su ga preveli i napravili po njemu jednu izdavačku filmsku kuću, koja je bila najuspješnija nekoliko godina… eto takav status smo imali tada. Ja sam u Njemačkoj za tri godine snimio deset fimova, devet kratkih i jedan dugometražni“, priča Žilnik.
Danas je situacija u filmskoj industriji sasvim drugačija.
“U cijelom svijetu je kriza, prestalo je definisanje kulturnog proizvoda jednog političkog sistema. Sada imamo eksploziju filmske industrije, jer smo prešli na digtalnu tehniku. U moje vrijeme je recimo za snimanje jednog filma bilo potrebno 15.000 metara filmske trake, koja se proizvodila samo u Americi. Sada možete telefonom da snimite film. U odnosu na moju generaciju, sadašnje generacije imaju, ne deset puta, nego sto puta bolje mogućnosti. Jedino što sada moraju da se suočavaju sa mnogo većom konkurencijom“, objašnjava naš sagovornik.
Žilnik radi kao gostujući profesor na čak sedam svjetskih univerziteta, a svojim studentima uvijek savjetuje da budu svoji, da budu autentični.
“Kažem im da se ne plaše, ako u publici vidite neke iznenadjujuće grimase, to je normalno… probajte da smislite nešto što je vaše, jer ljudi žele da vide nešto novo, a ne kopiju nečega…”, ističe on.
Iako je snimio na desetine filmova, doživio veliku slavu i priznanja, snimanje mu nikada nije dosadilo. Sa 82 godine nastavlja da radi, a trenutno priprema fim koji će biti spreman za naredni hercegnovski filmski festival.
“Proces restitucije koji se kod naš dešava, ta situacija da se nekim ljudima, sada već starcima nešto vrati oni žive još dva-tri mjeseca i onda to opet ide u ruke tajkuna. To je segment kojim se trenutno bavim, vjerujem da će fim biti završen do sledećeg festivala u Herceg Novom”, kazao je on.
Žilnik je devedestih godina tokom raspada Jugoslavije i bratoubilačkih ratova aktivno snimao i dokumentovao slom tadašnjeg sistema, čije posljedice i danas traju. Dokaz je i njegov grad Novi Sad, koji je posljednjih nedjelja u centru pažnje zbog tragedije kada je zbog pada nadstrešnice na željezničkoj stanici poginulo 15 ljudi.
“Ta tragedija je gotovo za jedan dan razotkrila veliku slabost i grešku, uz kriminalne radnje, tog projekta vladajuće stranke, koja na neki način želi da izbjene odgovornost za gubitak 15 života. To je izazvalo ne samo gnijev nego i strah kod ljudi koji su pokupovali stanove u tim, na brzinu izgradjenim zgradama. Taj bunt studenta koji traje možda na neki način podsjeća na studentske proteste iz 1968. ili proteste protiv Miloševića, ali ovo što se sada dešava, čini da je na neki način još destruktivnije, još opasnije”, zaključuje Žilnik.
Preporučeno
Kaže da za sada nema namjeru da se filmski bavi tom temom, jer je ona jako dobro snimljena i dokumentovana, što je takođe prednost novih tehnologija.
