Abazović je kazao da je mnogo malih drvoprerađivača iz više gradova na sjeveru izrazilo takve sumnje. Zbog toga, kako je kazao, ne želi da prejudicira stvari, ali očekuje promptno reagovanje nadležnih organa.

,,Bilo bi suludo da nakon tolike borbe za prirodna bogatstva dođemo u situaciju da zbog pet, deset ili dvadeset hiljada eura mita dodjeljuju šume povlašćenim firmama”, kazao je Abazović gostujući u četvrtak u emisiji „Načisto” na TV Vijesti.

Već dva mjeseca predstavnici nekoliko udruženja malih drvoprerađivača iz Pljevalja, Rožaja, Berana, Plava i Bijelog Polja nastoje da ukažu zvaničnim institucijama da su organizaciji javnog poziva 1 u julu, na kojem je dodijeljena glavnina raspoloživih sirovina za tekuću godinu, pratile sumnjive radnje od starta, budući da je tender tako koncipiran da je jednogodišnju koncesiju dobilo nekoliko velikih firmi.

Uslovi tendera su ove godine bili koncipirani tako da cijena nije bila odlučujući faktor, već su više poena na pozivu dobile firme sa velikim brojem radnika. To je dovelo do situacije u kojoj je malim drvoprerađivačima bilo potrebno da na tenderu ponude čak i do dva i po puta veću cijenu kako bi bili u prilici da dođu do sirovine.

Zbog toga su organizovali i proteste ispred Vlade sredinom avgusta, kao i kratkotrajne blokade puteva na sjeveru u nekoliko navrata, a ključni zahtjev je bio poništavanje tendera i organizovanje novog pod uslovima kao minule tri godine koji je davao šansu i malim igračima da obezbijede drvo koje će preraditi u svojim pogonima.

Povezani članci

ekonomija

Novi zakon stupio na snagu, stari tender podigao buru

drustvo

Šteta u šumama NP Prokletije kod SDT-a

drustvo

Ugrožene šume u NP Prokletije, obaviješteno i Specijalno tužilaštvo

Bez reakcije 

Do sada se nijedan državni organ, uključujući i tužilaštvo, i pored brojnih medijskih objava i istupa zvaničnika i državnih funkcionera, nije oglašavao ovim povodom, iako je u javnosti saopšteno mnogo optužbi sa obje strane uz navođenje sumnje da sve upućuje na brojne nelegalne radnje, zloupotrebu položaja ili odluke oblikovane mitom i korupcijom.

Pobjeda je ovim povodom uputila pitanja SDT-u, a očekujemo odgovore na to da li su, po službenoj dužnosti, ili na osnovu prijava preduzeli radnje kako bi ispitali da li su tender pratile sumnjive radnje i potencijalna korupcija.

Takođe, zatražili smo i da nam saopšte da li su ispitali tvrdnje direktora Uprave za šume Miloša Rajkovića koji je u žaru polemike sa malim drvoprerađivačima javno prozvao određene neimenovane visoke funkcionere Ministarstva poljoprivrede za nelegalne radnje, pominjući ih kontekstu njihove podrške zahtjevima malih drvoprerađivača.

Mali drvoprerađivači su poslije protesta organizovanih ispred zgrade Vlade u Podgorici dobili uvjeravanje od predstavnika Ministarstva poljoprivrede i Vlade da neće ostati bez sirovine.

Uporedo, uslijedilo je raspisivanje poziva broj 2, kojim je Uprava za šume uslove izmijenila i vratila opciju prema kojoj sirovinu kupuje onaj „ko da više“. Uslijedio je prigovor malih drvoprerađivača da su najbolje zone sa kvalitetnim drvetom već rasprodate na prvom oglasu, a da je na drugom pozivu ponuđena sirovina koja se godinama provlači po tenderima bezuspješno.

Drvoprerađivači su se, kako je Pobjeda pisala, žalili i tražili od Agencije za zaštitu konkurencije da preispita da li je javni poziv Uprave za šume raspisan po pravilima.

Ukazali su da nije ispoštovan ni član 2 samog javnog poziva u kojem se navodi da je cilj da se omogući razvoj male drvoprerade i lokalne ekonomije.

U zbilji se dogodilo da šumu udaljenu od pogona malih drvoprerađivača, na primjer u Pljevljima, kupe firme udaljene 100 kilometara, a da lokalna firma koja zapošljava 15 radnika iz pljevaljske mjesne zajednice ostane bez sirovine, a time bude u riziku da zaključa pogone.

Ostali bez sirovine 

Nakon najave državnog sekretara u Ministarstvu poljoprivrede Andrije Delića da će taj resor i vlada Milojka Spajića učiniti sve da mali drvoprerađivači ne ostanu bez sirovine, uslijedili su pregovori malih firmi sa ministrom Vladimirom Jokovićem koji je, navodno, tražio mogućnost da se na nivou dogovora sa velikim koncesionarima, dio šuma „dobrom voljom“ tih firmi odvoji za drvoprerađivače sa lokalnog nivoa.

Do konkretnog dogovora nije došlo, a protesti i nezadovoljstvo malih drvoprerađivača je razvodnjeno, pojedini su bili prinuđeni da pristanu na uslove tendera broj dva, kako ne bi zaključali svoje firme. Dio njih i dalje je bez sirovine, ali i bez odgovora nadležnih.

Jedini odgovor koji su konstantno dobijali su bila saopštenja Uprave za šume u kojima se navodi da je ovo najuspješniji tender do sada, a svaka kritika je ocijenjena kao pokušaj „onih koji rade ispod tendi“ ili imaju jednog ili dva radnika, da pritiscima dođu do sirovine koja im ne pripada…

To je dovelo do dodatnog revolta, budući da među malim drvoprerađivačima ima dosta firmi koje su, upravo zato što ih je država stimulisala da ulože u drvopreradu, podigle kredite, uposlile ljude, a sada se suočavaju sa time da moraju da stave – ključ u bravu.