Nakon petooktobarskih promjena u Beogradu i rušenja Slobodana Miloševića 2000. godine, postalo je jasno da će Crna Gora ići putem samostalnosti i izlaska iz Jugoslavije te da će na čelu tog projekta biti tadašnji crnogorski predsjednik Milo Đukanović.
U proljeće 2001. hrvatski nedeljnik „Nacional“ je lansirao takozvanu „Duhansku aferu”. Nacional objavljuje tekst koji prenosi podgorički Dan, novine koje je, kako piše u knjizi “Vojna tajna” , osnovala KOS Vojske Jugoslavije za potrebe propagiranja politike tadašnjeg političkog i vojnog vrha Srbije. Toj politici je, podsjećamo, kasnije suđeno i presuđeno u Tribunalu za ratne zločine u Hagu.
Glavna tema pomenutih novinski tekstova bili su predsjednik Crne Gore Milo Đukanović i premijer Srbije Zoran Đinđić, koji su optuženi za šverc cigareta. U kasnijoj izjavi za medije, jedna od autorki Nacionalovog serijala, novinarka Jasna Babić, priznala je da je cijela afera ”skuvana” u kabinetu tadašnjeg predsjednika SRJ Vojislava Koštunice. To je za Gradsku tv potpredsjedenik Vlade Srbije iz tog perioda Žarko Korać.
“Sjećam se da je tad bio uhapšen i ministar poljoprivrede u Đukanovićevoj Vladi, Branko Avramović i optužen da je švercovao đubrivo za koje se kasnije ispostavilo da je švercovao rođeni brat Momira Bulatovića. Avramović je oslobođen, afera je imala za cilj da se tada odrazi na Đukanovića kako bi se skinuo sa funkcije premijera”, rekao je Korać.
Prva velika afera koja je potresla Crnu Goru bila je “duvanska” 1997. U Bariju je pokrenuta istraga o švercu cigareta iz Crne Gore do Italije od 1994. do 2002 kojom je bilo obuhvaćeno 15 osoba, među njima i Milo Đukanović. U aferi se pominjao i tadašnji premijer Srbije Zoran Đinđić.
Korać je za Gradsku TV rekao da je to bio očigledan primjer kako se plati kampanja u novinama da bi se postigli određeni politički ciljevi.
“Za nas je to bio jedan primer, i to vrlo jasan primer da bi se štitili neki ekonomski interesi, koriste se potkupljivi tabloidi, gde vi za pare možete da organizujete kakvu hoćete kampanju koja ima cilj kompromitovanje politilčkih ličnosti”.
Tokom 2002. godine Skupština Crne Gore je formirala komisiju o utvrđivanju činjenica o švercu cigareta i navodnoj umešanosti državnog vrha. Đukanović je tada uputio pismo komisiji u kojem je, pored ostalog, napisao:
“Radi se o golim neistinama, izmišljotinama i podmetanjima, bez pokušaja da se ijedan od takvih navoda dokaže, sračunatim na moju moralnu i političku diskreditaciju”.
Nakon povlačenja sa premijerske funkcije, Milo Đukanović je sredinom 2008. u Bariju na lični zahtjev dao izjavu nadležnim italijanskim organima. Tužilac Đuzepe Šelzi je na kraju odustao od istrage protiv Đukanovića. Sudski epilog protiv ostalih aktera je da je sud u Bariju je da su oslobođeni svih optužbi za šverc duvana i mafijaško udruživanje.
Uoči predsjedničkih izbora, 2002. Moldavka S.Č označila je tadašnjeg zamjenika vrhovnog državnog tužioca Zorana Piperovica i još tri osobe kao organizatore prisiljavanja na prostituciju. Saslušan je i predsjednik države Milo Đukanović, iako ga moldavska državljanka nije direktno pomenula. Nekoliko godina kasnije Đukanović je izjavio kako je aferu trgovine ljudima kreirala obavještajna služba, neprijateljska prema crnogorskoj državnosti što je potvrdio i Korać.
“Želim da budem vrlo precizan, ne kažem da ta nesrećna žena, Moldavka, nije zloupotrebljena i iksorišćena, ali afera koja je prozivedena, koja je direktno pripisana predsedniku Milu Đukanoviću je urađena pre svega aktivnošću jedne strane obaveštajne službe, ne mogu da kažem koje, i imala je direktni cilj da se utiče na kredibilitet ljudi koji vode CG da bi se sprečio referendum o nezavisnosti”, naveo je Korać.
Dvanaest godina kasnije, Viši sud, nakon Piperovićeve tužbe, pravosnažno je osudio S. Č. na godinu zatvora zbog davanja lažnog iskaza. Za njom je raspisana potjernica, ali do danas, ona nije pronađena.
Novinar Šeki Radončić navodi da je prije neku godinu u emisiji Ukrštene riječi, Nikola Marković, sadašnji suprug Vanje Ćalović, Đukanovića optužio da ima of šor kompaniju. Đukanović je tada to potvrdio, naglasivši da se nikad se nije dalje otišlo. Sada se otvara nova Pandorina kutija kada je Đukanović u pitanju, da se optužuje da je 2012. godine imao of šor kompaniju, kaže Radončić.
“Prvo, of šor poslovanje je legalno poslovanje, druga stvar, pošto Vanja Ćalović voli da drži predavanja i da morališe, mora da poštuje prezumpciju nevinosti. Ne možeš ti reći Đukanoviću-ukrali ste nešto, a da ne kažete šta ste ukrali ili krivi ste, a da čoveku nije suđeno i nije osuđen… Dakle, ona krši sve moralne i profesionlane kodekse. Niko normalan nije protiv toga, ako je predsjednik države ili premijer nešto ukrao treba da odgovara”, naveo je Radončić za Gradsku TV.
Radončić je istakao da je afera opet u jeku, jer se, kako navodi, država raspada.
“Vlada se raspada, ministarstva se raspadaju, uprave se raspadaju, školstvo, zdravstvo. Jedino što funkcinoniše u državi Crnoj Gori je institucija predsjednika. To je posljednji faktor stabilnosti u Crnoj Gori, Personalno on se zove Milo Đukanović, Dakle, sada treba srušiti još taj poslednji kamen koji drži Crnu Goru i to je samo nastavak svega što se dešava, u poslednje dvije godine i nažalost Đukanović je poslednja linija odbrana Crne Gore od nasrtaja velike Srbije i velike Rusije”.
Smatra da je odlično što je SDT formiralo predmet.
Preporučeno
“Žao mi je što to isto Tužilaštvo nije isto uradilo kad je u pitanju , recimo mister Procenat, čovjek koji je zadužio Crnu Goru blizu milijarde i koji je, kako je Medojević rekao, ukrao više od 20 miliona ili ko je Abazoviću nudio 21 milion za političku korupciju ili nešto drugo. Mislim da je i tu Tužilaštvo trebalo ekspresno da djeluje kao što je sad reagovalo. Gotovo 30 godina se Đukanoviću skandira – ili Milo lopove ili se optužuje da je ukrao pare. Ali, evo 30 godina još nema nijednog dokaza za to. Pošto takvog dokaza nema, jasno je da se radi o klasičnim medijskim spinovanjima i zloupotrebama i pokušaju medijskog čerečenja i masakriranja predsjednika”, zaključuje Radončić.
Video