“Sve to je dovelo do slabijeg tempa EU integracija u odnosu na dinamiku koja je bila predviđena početkom ove godine, i prijeti da uspori proces pristupanja, a time i krajnji cilj članstva zemlje u EU do 2028. godine. Sve su ovo razlozi za veliku zabrinutost kada je u pitanju demokratski napredak države u ključnom trenutku na putu ka punopravnom članstvu u EU”, navodi se u Analizi Kabineta Milatovića.

Analizu prenosimo integralno: 

“Crna Gora je napravila veliki iskorak u pogledu demokratskog razvoja nakon prve promjene vlasti u posljednjih 30 godina, koja je došla kao rezultat parlamentarnih izbora 2020. godine. Tranzicija vlasti zaokružena je predsjedničkim izborima 2023. godine.

Ovo je bio prelomni trenutak da zemlja krene ubrzanim putem ka pridruživanju EU, što je dodatno potpomognuto novim zamahom u Briselu u vezi sa procesom proširenja. Zacrtani cilj je da Crna Gora postane 28. članica EU do 2028. godine.

Međutim, djelovanje aktuelne Vlade i parlamentarne većine karakterišu postupci koji dovode u pitanje postignuti demokratski napredak, kao i prioritete i obaveze iz pregovora o pristupanju EU, i istovremeno podrivaju dugoročne reformske procese u zemlji.

Sve to je dovelo do slabijeg tempa EU integracija u odnosu na dinamiku koja je bila predviđena početkom ove godine. Da bi Crna Gora postala punopravna članica EU do 2028. godine, potrebno je zatvoriti svih trideset otvorenih pregovaračkih poglavlja do kraja 2026. godine. Zato je za ovu godinu bilo planirano zatvaranje skoro deset pregovaračkih poglavlja. Međutim, u međuvremenu je najavljeno zatvaranje samo četiri poglavlja. Ovaj trend prijeti da uspori predviđeni proces pristupanja, a time i krajnji cilj članstva zemlje u EU do 2028. godine.

Ova analiza obuhvata deset zabrinjavajućih trendova koji dovode u pitanje dosadašnji demokratski napredak postignut nakon promjena vlasti 2020. godine:

1) zakoni se u većini slučajeva usvajaju bez javne rasprave i konsultacija sa stručnom javnošću; 2) zabrinjava politizacija institucija kroz zakonski okvir; 3) izostaje reforma javne uprave; 4) nema suštinske reforme sudstva ; 5) predlog zakona o agentima stranog uticaja predstavlja atak na civilni sektor; 6) nezakonita postavljenja i razrješenja podrivaju vladavinu prava; 7) pogoršanje odnosa sa Hrvatskom remeti dobrosusjedske odnose kao jedan od ključnih preduslova za članstvo u EU; 8) populističke ekonomske mjere izazivaju zabrinutost; 9) neokončani lokalni izbori u opštini Šavnik pokazuju slabosti izbornog sistema; 10) izostaje institucionalna podrška kao odgovor na ekološke krize i vanredne situacije.
Sve su ovo razlozi za veliku zabrinutost kada je u pitanju demokratski napredak Crne Gore u ključnom trenutku na putu zemlje ka punopravnom članstvu u EU.

1. Zakoni se u većini slučajeva usvajaju bez javne rasprave i konsultacija sa stručnom javnošću

Crna Gora se suočava sa ozbiljnim izazovima u svom zakonodavnom procesu, obilježenim rastućim trendom u kojem vladajuća većina i Vlada sve češće donose zakone kroz ubrzane procedure. Konsultacije sa stručnom javnošću tokom zakonodavnog procesa u značajnoj mjeri izostaju, a zakoni se predlažu i bez prethodnih javnih rasprava, što je u suprotnosti sa demokratskim principima i standardima EU.

Javne konsultacije su ključni mehanizam koji omogućava građanima, civilnom sektoru, privredi i institucijama da izraze svoja mišljenja i daju doprinos zakonskim rješenjima koja direktno ili indirektno utiču na njih, čineći zakone efikasnijim i prihvaćenijim. Kao takve, javne konsultacije su dugo primjenjivane u praksi u Crnoj Gori, ali su tokom prethodne godine u značajnoj mjeri isključene iz procesa donošenja zakonskih rješenja.

Vlada je prethodno opravdavala ovaj ubrzani proces donošenja zakona usvajanjem Izvještaja o procjeni ispunjenosti privremenih mjerila (IBAR), birajući brzinu umjesto dosljednog poštovanja demokratskih procedura. Međutim, faza dobijanja IBAR-a je zaključena u junu. Uprkos tome, Vlada i vladajuća većina u Skupštini su u najvećem broju slučajeva nastavili da koriste ubrzani pristup kao svoju standardnu praksu.

Važno je prepoznati da donošenje zakona kroz ubrzane procedure treba da bude izuzetak, rezervisan samo za istinski urgentne situacije. Praveći od njega rutinsku praksu dovodi se u pitanje poštovanje demokratskih procesa i standarda.

Usvajanje zakona bez adekvatne analize bilo je posebno vidljivo tokom niza vanrednih skupštinskih zasijedanja u avgustu, održanih usred ljetnje pauze i po hitnoj proceduri, u susret izborima u Podgorici. Tako su neki od od ključnih fiskalnih zakona, koji uvode značajne promjene u sistem socijalne zaštite, usvojeni po hitnoj proceduri i bez prethodne rasprave sa stručnom javnošću. Ti zakoni proizilaze iz Fiskalne strategije, ključnog dokumenta za strateško finansijsko planiranje u naredne tri godine, koja paradoksalno još uvijek nije razmatrana u Skupštini.

2. Zabrinjava trend politizacije institucija kroz zakonski okvir

Neke od nedavnih zakonodavnih intervencija uspostavljaju direktnu ili potencijalnu političku kontrolu nad brojnim nezavisnim institucijama, podrivajući njihovu autonomiju. Predsjednik Crne Gore je u svim takvim slučajevima odbio da potpiše zakone i vratio ih Skupštini na ponovno razmatranje, tražeći od poslanika da preispitaju njihovo usvajanje. Ipak, vladajuća većina u Skupštini je ponovo glasala za sve zakone bez bilo kakvih preispitivanja, jasno pokazujući nedostatak posvećenosti nekim od ključnih demokratskih principa poput međusobne kontrole vlasti.

Zakon o nacionalnom javnom emiteru smanjio je kriterijume za izbor direktora Javnog servisa sa važećih 10 na 5 godina radnog iskustva, kako bi se omogućilo da vršilac dužnosti direktora, koji prethodno nije ispunjavao zakonske kriterijume, bude (ponovo) imenovan. Ova zakonska promjena je, dakle, de facto dovela u pitanje uređivačku nezavisnost Javnog servisa, što je ključno za objektivno i nezavisno medijsko okruženje u zemlji. Štaviše, ponovno imenovanje se dogodilo uprkos pravosnažnoj presudi suda u tom slučaju, što jasno pokazuje nedostatak volje da se poštuju pravosnažne sudske presude.
Još jedan značajan primjer je izmjena Opšteg zakona o obrazovanju i vaspitanju, kojim je izbor direktora škola sa školskih odbora, uz učešće roditelja i nastavnika, prenijeto na Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija. Ovo predstavlja značajno nazadovanje u odnosu na prethodne reforme usmjerene na decentralizaciju donošenja odluka unutar obrazovnog sistema. Centralizovano biranje direktora škola od strane Ministarstva potencijalno ponovo uspostavlja prevlast političke podobnosti u obrazovnom sistemu.

Još jedan zabrinjavajući slučaj je izmjena Zakona o energetici. Prvobitno najavljena kao tehničko prilagođavanje u skladu sa uvođenjem ključnog Zakona o korišćenju energije iz obnovljivih izvora, izmjena je napravila suštinsku promjenu unutar institucionalnog okvira energetskog sektora. Tako je umjesto tehničkih prilagođavanja, došlo do izmjene postupka za izbor članova i predsjednika Odbora Regulatorne agencije, čime se potencijalno utiče na nezavisnost ovog važnog tijela, koje ima ključnu ulogu u sprovođenju relevantnih EU regulatornih politika i služi kao jedan od mehanizama nadzora za državna preduzeća u energetskom sektoru.

Izmjene Zakona o inspekcijskom nadzoru su imale za cilj da ukinu nezavisnu Upravu za inspekcijske poslove, koja je osnovana prije više od deset godina uz podršku EU, istovremeno prebacujući kontrolu nad inspekcijama direktno u ruke nadležnih ministarstava. Ovo je zabrinjavajuće jer povećava rizik od političkog uticaja.

Izmjene Zakona o finansiranju lokalne samouprave uvele su novi instrument finansijskog ujednačavanja opština, koji je dao Ministarstvu finansija diskreciono pravo da uzima sredstva iz nekih opština i prebacuje ih drugim opštinama bez utvrđenih zakonskih kriterijuma i suprotno načelima decentralizacije vlasti.

Uprkos negativnim reakcijama od strane Centralne banke, Udruženja banaka i Delegacije EU, Skupština je usvojila Zakon o Razvojnoj banci bez prethodne javne rasprave. Zakon predviđa osnivanje kvazi-komercijalne banke sa mogućnošću obavljanja platnog prometa i prihvatanja depozita, ali bez istih regulatornih kontrola koje se primjenjuju na komercijalne banke i sa nejasnom strukturom upravljanja. Ova nejasnoća može dovesti do politizacije institucije, jer daje Vladi, umjesto Centralnoj banci, gotovo neograničenu fleksibilnost u oblikovanju njenog funkcionisanja.
Najnovije izmjene Zakona o unutrašnjim poslovima otvaraju put političkoj kontroli procesa zapošljavanja i napredovanja policijskih službenika, čime se značajno odstupa od preporuka Evropske komisije da „imenovanja na osnovu zasluga i proceduralne zaštite od političkog uticaja treba da budu vodeći principi u reformi policije“.

Umjesto nezavisne komisije koju nadgleda Uprava za ljudske resurse koja provjerava znanje, sposobnosti, kompetencije i vještine kandidata za zapošljavanje unutar Uprave policije, ministar će u skladu sa izmjenama Zakona biti odgovoran za formiranje komisije i određivanje kriterijuma koje će ta komisija primjenjivati. Novi postupak zapošljavanja biće sproveden bez javnog oglašavanja, što je suprotno odredbama Zakona o državnim službenicima i namještenicima, koji garantuje jednake mogućnosti za zapošljavanje svim građanima.

Takođe, izmjene uvode mogućnost “vanrednog napredovanja”, što omogućava potencijalna selektivna unapređenja kroz skraćeni postupak. Ovo je u suprotnosti sa preporukama GRECO-a za borbu protiv korupcije u Crnoj Gori, koje zahtijevaju da se sva napredovanja u policiji zasnivaju na zaslugama bez neprimjerenog političkog uticaja.

Izmjene Zakona o Sudskom savjetu i sudijama predviđaju produženje mandata uglednim pravnicima u Sudskom savjetu za dvije godine ukoliko se poslanici ne mogu dogovoriti o izboru novih članova. Ova odredba može podstaći političku trgovinu oko važnih javnih funkcija. Ovo rješenje je takođe sporno i sa aspekta usklađenosti sa Ustavom Crne Gore koji jasno navodi da mandat članova Sudskog savjeta, koji ima predsjednika i devet članova, traje četiri godine.
Svi ovi primjeri ne samo da predstavljaju očigledne dokaze pogoršanja demokratskih principa i praksi, već se ovakvim delovanjem želi uspostaviti politička kontrola nad tijelima od kojih se očekuje da budu profesionalna i nezavisna.

3. Izostaje reforma javne uprave

Odlaganje usvajanja dva ključna zakona koja definišu funkcionisanje ključnih državnih institucija poput Vlade i Skupštine pokazatelj je zabrinjavajućeg nedostatka odgovornosti.

Zakon o Vladi, koji je već pripremljen i bio predmet konsultacija sa Venecijanskom i Evropskom komisijom prije dvije godine, a koji predviđa 15 ministarstava, je stavljen po strani. Usvajanje ovog zakona je posebno važno jer bi standardizovalo aktivnosti izvršne vlasti, ograničilo zloupotrebe i jasno odredilo ovlašćenja Vlade u situacijama poput gubitka povjerenja, što je bio slučaj u prethodnom periodu.
Očigledan razlog za odlaganje usvajanja ovog zakona je sastav 44. Vlade, koji nije u saglasju ne samo sa nacrtom ovog zakona, već i sa proklamovanim državnim prioritetima i obavezama koje proizilaze iz procesa EU integracija. Sa ukupno 32 člana, 7 potpredsjednika i 24 ministra, aktuelna Vlada je najveća u istoriji Crne Gore i jedna od najvećih u svijetu.

Ako ovom broju dodamo i savjetnike premijera, savjetnike svih sedam potpredsjednika, kao i više od 50 državnih sekretara, dolazimo do broja od više od 100 visokih državnih funkcionera samo u Vladi Crne Gore. Ovo je samo simboličan primjer onoga što je mnogo širi trend povećanja broja politički postavljenih službenika.

U isto vrijeme, kašnjenje u usvajanju Zakona o Skupštini je jednako zabrinjavajuće. Ovaj zakon je ključan za regulisanje brojnih trenutno neuređenih situacija, jačanje odgovornosti Skupštine i osiguranje njenog efikasnog funkcionisanja, posebno u ključnim pitanjima kao što su imenovanja u pravosudnom sistemu, poput objavljivanja novog javnog poziva za izbor jednog nedostajućeg sudije Ustavnog suda, na koji se čeka gotovo tri mjeseca, ili objavljivanja javnog poziva za izbor dva nedostajuća člana Tužilačkog savjeta. Kontinuirano nepreduzimanje koraka u ovom pravcu ne samo da ometa zakonodavni proces, već takođe podriva povjerenje javnosti u institucije čija je uloga da štite demokratske principe.

Šire posmatrano, reforma javne uprave u Crnoj Gori je u zastoju. Jedan od glavnih problema je rastući politički uticaj na ključne institucije, što prijeti nezavisnosti i profesionalizaciji javnog sektora. Nedavne zakonodavne promjene omogućile su povećanu političku kontrolu nad javnim institucijama, uključujući javni medijski emiter, obrazovni sistem, finansijske institucije, policiju, inspekcijske službe itd. Sve to podriva reforme usmjerene na obezbjeđivanje profesionalne, nezavisne i efikasne javne uprave, što je ključni uslov za integraciju u EU.

Pored toga, glomazna Vlada, sa sve većim brojem političkih postavljenja, značajno doprinosi neefikasnosti i politizaciji javne uprave, bivajući tako u koliziji sa reformama koje bi trebalo da promovišu imenovanja zasnovana na zaslugama i transparentnosti.

4. Nema suštinske reforme sudstva

Sudije Specijalnog odjeljenja Višeg suda u Podgorici, koje su zadužene za postupanje u slučajevima organizovanog kriminala i korupcije, upozorile su donosioce odluka i javnost na “alarmantnu situaciju” zbog nedovoljnih resursa i rastućeg broja neriješenih predmeta, jasno stavljajući do znanja da će Crna Gora imati poteškoća u ispunjavanju kriterijuma iz pregovaračkih poglavlja bez hitnih reformi u sudstvu. Izrazili su zabrinutost zbog nemogućnosti imenovanja kvalifikovanih sudija usled sistemskih problema i neadekvatnih uslova rada, što odvraća mlade stručnjake od angažmana u pravosuđu.

Sudije su istakle razloge za značajno zaostajanje u rješavanju predmeta, ocjenjujući svoje uslove rada kao nepovoljne u poređenju sa sličnim sudskim odjeljenjima u regionu i pozvale na hitne i sveobuhvatne reforme, uključujući izmjene Krivičnog zakonika i povećanje broja zaposlenih, kako bi se efikasno rješavali slučajevi organizovanog kriminala i korupcije, ali i osiguralo da pravosudni sistem može ispuniti svoju ključnu ulogu u jačanju vladavine prava u društvu.

Specijalno odjeljenje Višeg suda je od suštinskog značaja za ispunjavanje obaveza koje proističu iz pregovora o pristupanju EU; međutim, utisak je da se ova situacija ne shvata dovoljno ozbiljno, a Vlada ne uspijeva da se uhvati u koštac sa ovim urgentnim izazovima.

Iako je prioritet dat IBAR zakonima, stiče se utisak da su oni usvojeni samo kako bi se ispunili formalni zahtjevi za dobijanje IBAR-a dok su, sa druge strane, ključne sistemske reforme još uvijek neadresirane.

Bez rješavanja ovih pitanja, dovodi se u pitanje i rad vrhovnog i specijalnog državnog tužilaštva, i cjelokupan napredak u demokratskom razvoju i procesu pristupanja u EU.

5. Predlog Zakona o agentima stranog uticaja predstavlja direktan napad na civilni sector

U oktobru 2024. godine, djelovi vladajuće većine zatražili su hitno donošenje Zakona o agentima stranog uticaja. Prema ovom zahtjevu, Zakon bi se odnosio na one koji “…pokušavaju da utiču na unutrašnju i spoljnu politiku naše zemlje pod plaštom NVO…”

Ova inicijativa je od strane brojnih NVO organizacija doživljena kao pokušaj institucionalnog pritiska protiv civilnog sektora i potez koji ugrožava slobodu govora i udruživanja kao fundamentalne vrijednosti svakog demokratskog društva. Šire gledano, sličan zakon u Gruziji je od strane EU ocijenjen kao primjer potencijalnog malignog uticaja.

Stoga, ova inicijativa je protumačena kao jasno odstupanje od osnovnih vrijednosti i standarda EU kojima težimo na putu ka punopravnom članstvu u EU.

6. Nezakonita postavljenja i razrješenja podrivaju vladavinu prava

Posljednjih mjeseci, Vlada je donijela niz odluka koje su izazvale opravdane sumnje u vezi sa njihovom usklađenošću sa principima dobrog upravljanja. Ova postupanja Vlade pokazuju zabrinjavajući obrazac nezakonitog ponašanja.

I neustavna smjena Zastupnice Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava i smjena direktora Uprave policije primjeri su ignorisanja vladavine prava.
Razrješenje Zastupnice Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava, bez jasnog pravnog opravdanja, predstavlja nepoštovanje zakona od strane Vlade. Mandat Zastupnice je proizvoljno prekinut, što je izazvalo zabrinutost stručne javnosti po pitanju političkih motiva koji stoje iza ove odluke. Nekoliko mjeseci kasnije, sudovi su potvrdili kršenje zakona i Ustava od strane Vlade Crne Gore u ovom slučaju.

U isto vrijeme, Vlada je smijenila direktora Uprave policije i izabrala novog, vršioca dužnosti, na predlog premijera, iako za to nije postojao pravni osnov u Zakonu o unutrašnjim poslovima, koji propisuje da direktora može predložiti samo Ministar unutrašnjih poslova. Sud je kasnije presudio u korist bivšeg direktora Uprave policije.

Ovi slučajevi odražavaju pokušaje Vlade da razrješava i imenuje pojedince na ključne pozicije uz kršenje zakona, čime se podriva vladavina prava i zaštita ljudskih prava.

7. Pogoršanje odnosa sa Hrvatskom remeti dobrosusjedske odnose kao jedan od ključnih preduslova za članstvo u EU

Dobrosusjedski odnosi su ključni za proces EU integracija, jer EU vidi regionalnu saradnju i stabilnost kao ključne faktore za pristupanje i punopravno članstvo. Međutim, usvajanje Rezolucije o Jasenovcu od strane Skupštine Crne Gore je uticalo na pogoršanje odnosa sa Hrvatskom, jedinom susjednom zemljom koja je članica EU.

Stiče se utisak da je usvajanjem Rezolucije o Jasenovcu Crna Gora napravila nepotreban korak, otvarajući sumnje o tome da li je ovaj potez zaista bio u najboljem državnom interesu zemlje. S obzirom na to da je Srbija izbjegla usvajanje slične rezolucije, pozivajući se na zabrinutost zbog potencijalne štete po odnose sa Hrvatskom, postavlja se pitanje zašto se Crna Gora uključila u ovo pitanje.

Kao odgovor na usvajanje Rezolucije, Hrvatska je proglasila predsjednika Skupštine i potpredsjednika Vlade, dvije ključne ličnosti uz premijera unutar vladajuće većine, za personae non gratae po njihovim riječima “zbog sistemskog djelovanja na narušavanju dobrosusjedskih odnosa” i “kontinuiranog zloupotrebljavanja Republike Hrvatske u unutrašnje političke svrhe.”

Iako obje zemlje dijele istoriju saradnje u post-jugoslovenskim regionalnim inicijativama, uključujući zajedničke napore za euro-atlantsku integraciju, ovi sporovi su zategli nekadašnje prijateljske odnose između dvije susjedne zemlje.

8. Populističke ekonomske mjere izazivaju značajnu zabrinutost

Nedavne ekonomske mjere Vlade Crne Gore izazvale su značajnu zabrinutost stručne javnosti, relevantnih domaćih institucija, ali i međunarodnih organizacija, posebno zbog preusmjeravanja sredstava iz državnog Fonda penzijskog i invalidskog osiguranja (Fond PIO) u potrošnju domaćinstava i korporativne profite. Smanjenjem doprinosa za penzije, Vlada je stvorila značajan deficit u Fondu PIO, koji planira da pokrije kroz indirektno oporezivanje nekih ključnih ekonomskih sektora, uključujući turizam i poljoprivredu, smanjujući tako međunarodnu konkurentnost ovih privrednih grana.

Ovaj pristup urušava postojeći penzioni sistem, efektivno pretvarajući penzije u mehanizam socijalne zaštite umjesto ekonomske kategorije zasnovane na penzionim doprinosima. Ove mjere su uvedene bez pokretanja sveobuhvatne reforme penzionog sistema i, što je još kritičnije, bez konsultacija sa širom javnošću ili stručnjacima iz ove oblasti.

Realno je očekivati da ovakve politike pogoršaju fiskalnu poziciju Crne Gore, jer će deficit penzionog fonda opteretiti javne finansije. Pored toga, povećanje indirektnog oporezivanja moglo bi dodatno pogoršati situaciju povećanjem inflacije, što bi dodatno opteretilo ekonomiju i smanjilo kupovnu moć građana. Ova kombinacija fiskalnog opterećenja i inflacije izaziva snažnu zabrinutost stručne javnosti.

9. Neokončani lokalni izbori u opštini Šavnik odražavaju slabost crnogorskog izbornog sistema

Konačni rezultati izbora za odbornike u opštini Šavnik, održani u oktobru 2022. godine, nijesu objavljeni zbog činjenice da izbori nijesu završeni na dva biračka mjesta. Zbog nedostataka izbornog sistema, dešava se situacija u kojoj, nakon prigovora, Državna izborna komisija donosi odluku kojom traži od Opštinske izborne komisije Šavnik da donese odluku o ponavljanju izbora na dva biračka mjesta, nakon čega se ova odluka ne usvaja zbog političke podijeljenosti unutar same komisije. Na ovaj način, dvije godine nakon što su započeli, lokalni izbori u opštini Šavnik još uvijek nijesu završeni.

Primjer Šavnika pokazuje sve slabosti crnogorskog izbornog sistema, kao što su problemi neažurnog biračkog spiska i “izbornog turizma”, gdje se birači prebacuju iz jedne opštine u drugu samo radi glasanja, ali i političke zloupotrebe izborne administracije, kao i neadekvatne reakcije državnih institucija u cilju okončanja izbora. Na taj način, izbori u Šavniku su, nažalost, postali simbol poraza našeg izbornog sistema.

Pitanje lokalnih izbora u Šavniku takođe ima aspekte koje bi trebalo riješiti kroz rad Odbora za sveobuhvatnu izbornu reformu, uključujući i izmjene Zakona o izboru odbornika i poslanika. Međutim, sveobuhvatna izborna reforma nije napredovala.

Ovaj nedostatak političke volje da se donesu potrebne reforme sugeriše da Vlada nema jasan ili djelotvoran plan za unapređenje izbornog sistema, čime se stvara ciklus nerazriješenih kriza lokalne vlasti.

10. Izostaje institucionalna podrška kao odgovor na ekološke krize i vanredne situacije

Odgovori na ekološke krize i vanredne situacije u Crnoj Gori ukazuju na ozbiljne nedostatke u institucionalnoj reakciji. Lokalne samouprave su u većini slučajeva ostavljene da se same bore bez adekvatne podrške centralne vlasti. Tokom najnovijeg izbijanja “Kju groznice”, poljoprivrednici su hitno apelovali na relevantne organe vlasti tražeći hitniju i koordinisaniju podršku sa nivoa Vlade.

Spora reakcija naglašava neefikasnost intervencije na državnom nivou, gdje su u teškim situacijama opštine primorane da se same bore, uz to bez adekvatnih kapacitete.

Takođe, lokalne vlasti su uglavnom ostavljene i da same rješavaju probleme građana i privrede izazvane vremenskim nepogodama. Tako je bilo i sa opštinom Šavnik, koja je ozbiljno pogođena velikim poplavama, i uprkos apelima, prema izjavama čelnika opštine, nije dobila potrebnu pomoć od centralne vlasti.
Slični incidenti, poput kontaminacije olovom u barskoj luci, ukazuju na to kako su i radnici i građani izloženi riziku zbog nedostatka brze institucionalne kontrole i nadzora. U ovom slučaju, duži vremenski period građani nisu bili upozoreni na visoke koncentracije štetnih materija u reonu Luke Bar, koja se

nalazi u blizini šetačke zone grada.
Svi ovi slučajevi naglašavaju širi sistemski problem u Crnoj Gori: neuspjeh državnih institucija da ponude pravovremenu i djelotvornu podršku opštinama tokom ekoloških kriza i vanrednih situacija. Ovo sve pokazuje nedostatak sveobuhvatne strategije upravljanja zaštitom životne sredine na državnom nivou.

Svi navedeni zabrinjavajući trendovi predstavljaju znak upozorenja i poziv na akciju. U suprotnom, ako se ove tendencije nastave, zemlja će se suočiti sa usporavanjem svog puta ka EU i pogoršanjem stepena svog demokratskog razvoja.

Demokratija nije jednosmjerna ulica, već proces koji se svakodnevno njeguje i unapređuje. Takođe, proces pristupanja EU, kao državni vanjskopolitički prioritet i strateška orijentacija, podržan od strane velike većine građana Crne Gore, zahtijeva punu posvećenost i odgovornost donosilaca odluka.

Stoga je od izuzetne važnosti da Vlada i vladajuća većina promijene svoje političko i institucionalno ponašanje, te pokažu jasnu posvećenost demokratskim principima i vladavini prava, kako bi država svojim građanima mogla isporučiti proklamovani cilj, a to je članstvo u EU 2028. godine”.