Video
Vanredni kongres DPS-a je organizovan jer na parlamentarnim izborima 30. avgusta 2020. godine DPS nije imala većinu da bi sa tradicionalnim koalicionim partnerima formirala vlast, već po prvi put u svojoj istoriji djeluje kao opoziciona partija.
PROMJENE U VRHU
Brojke mnogo toga ilustruju: u samom vrhu DPS-a više neće biti dosadašnjeg zamjenika predsjednika Duška Markovića i članova Predsjedništva Milutina Simovića, Branimira Gvozdenovića, Mevludina Nuhodžića, Petra Ivanovića pa i Predraga Boškovića za koga je predviđena ne toliko značajna funkcija generalnog sekretara.
Promjene u samom vrhu stranke su pratile promjene i ,,po dubini“, pa se u novom sazivu Glavnog odbora našlo čak dvije trećine novih ljudi koji do sada nijesu bili članovi tog tijela.
Koliko su razmjere reza unutar samog vrha stranke velike, pokazaće i budući sastav Predsjedništva u kome će se, gotovo je izvjesno, naći nova lica, prateći promjene i rokade u vrhu i u Glavnom odboru.
Po Statutu DPS-a, na prvoj sjednici Glavnog odbora predsjednik stranke predlaže sastav Predsjedništva, koje će, na prijedlog predsjednika – izabrati generalnog sekretara. Takođe po pravilu, predsjednika Političkog savjeta bira Glavni odbor.
Zanimljivo je da Politički savjet ni nakon Kongresa 2015. kao i Kongresa 2019. godine nije formiran osim imenovanja dva čelna čovjeka: prije pet godina Svetozara Marovića i prije dvije godine Milana Roćena.
Očekuje se da će većina od istaknutih bivših najviših funkcionera naći mjesto u Političkom savjetu, uključujući i dosadašnjeg zamjenika predsjednika Duška Markovića koji je platio najveći ceh promjenama u vrhu stranke. Uostalom, najava partijske promjene u samom vrhu bila je i prije Kongresa: predloženom izmjenom Statuta je nakon pet godina ukinuta funkcija zamjenika predsjednika i uveden veći broj potpredsjednika
Istovremeno, DPS je po prvi put u svoj istoriji dopustila mogućnost da se između osam kandidata izaberu četiri potpredsjednika i time otvorila prostor daljoj demokratizaciji i decentralizaciji stranke, dajući delegatima priliku da biraju između više kandidata.
Usvajanjem novog Statuta DPS se obavezala da nakon dvije godine od Kongresa svog partijskog šefa izabere neposredno na partijskom referendumu. Statutom je predviđeno i neposredno biranje šefova gradskih ogranaka, što je apsolutna novina kod svih stranaka na Zapadnom Balkanu.
ĐUKANOVIĆ NEPRIKOSNOVEN
Za bazu i sve organe DPS-a nije bilo dileme: neprikosnoveni lider DPS-a Milo Đukanović će nastaviti da vodi DPS s tim što je novi Statut predvidio mogućnost da novog šefa partije nakon dvije godine biraju svi registrovani članovi. Ukoliko bude želio da nastavi liderstvo na čelu stranke, nema dileme da će Đukanović i na partijskom referendumu dobiti nepodijeljenu podršku.
Govoreći na Kongresu Đukanović je istakao da promjenama u vrhu ,,izlazimo u susret očekivanjima javnosti i jačamo kvalitet naše politike“.
– Za dalje njegovanje i usavršavanje takve politike trebaju odlučni, kvalitetni ljudi sa integritetom. Promjene u vrhu stranke treba da obezbijede novo lice DPS-a. Ovoga puta smo još iskoračili kad je u pitanju vrh stranke. Kadrovski zahvat uliva povjerenje da ćemo sa energijom mladih ljudi dobiti ono što se pokazalo kao deficit na izborima 30. avgusta – rekao je Milo Đukanović obrazlažući nova kadrovska rješenja u vrhu stranke.
POTPREDSJEDNICI
Za razliku od predsjednika DPS-a, izbor makar dva potpredsjednika je iznenadio i javnost, ali i dobre poznavaoce prilika i u samom DPS-u.
S obzirom na to da je lično od strane predsjednika DPS-a predložen da vodi pripreme za Kongres, imenovanje Ivana Vukovića, aktuelnog gradonačelnika Podgorice, nije iznenađenje. Elokventni i obrazovani Vuković odlično upravlja Glavnim gradom, na vrijeme anticipira reakcije javnosti na sve gradske izazove i potpuno odgovara profilu mladog političara za nova vremena.
Imenovanje Jefta Erakovića za potpredsjednika stranke predstavlja izvjesno iznenađenje, budući da je u javnosti prepoznat kao bivši direktor Kliničkog centra i dokazani stručnjak. Da ima veliko povjerenje Đukanovića, pokazuje činjenica da je na Kongresu 2019. godine prvi put ušao u sastav Predsjedništva.
Imenovanje Sonje Damjanović predstavlja najveće iznenađenje budući da se na izbornoj listi DPS-a našla iza 50. mjesta. Damjanović je bila ministarka nauke u Vladi Duška Markovića čiji je resor izuzetno pohvaljen u Izvještaju Evropske komisije. Očigledno je da je izbor za potpredsjednicu DPS-a nagrada za uporni I tihi, medijski nenametljivi, rad kojim je uspjela da mapira crnogorsku nauku u Evropi, ali i svijetu.
Damjanović je jedina iz kabineta Duška Markovića uznapredovala u partijskoj hijerarhiji, čime je poslat signal – čijim radom je Đukanović bio najviše zadovoljan u Vladi.
Javnosti je od svih potpredsjednika DPS-a najmanje puznat funkcioner bjelopoljskog odbora Abaz Dizdarević, koji je prvi potpredsjednik DPS-a iz redova manjina. Po struci je slikar, predavač na predmetu Crtanje i jedan je od ključnih ljudi u jednom od najboljih odbora DPS-a u Crnoj Gori – u Bijelom Polju gdje na izborima, prema procjenama, DPS osvaja oko 40 hiljada manjinskih glasova. Očekivalo se da među potpredsjednicima bude mjesta i za Albanca poput Luiđa Škrelje ili Nikole Gegaja, ali se ipak to nije desilo.
PROGRAM
Kadrovska obnova DPS-a pratila je i odgovarajuća programska promjena jer se DPS po prvi put, praćen gorkim iskustvom zbog rasutih glasova na parlamentarnim izborima, programski obavezao na stvaranje širokog političkog saveza.
U programu je, tako, precizno zapisano da će se Đukanovićeva partija posvetiti ,,stvaranju širokog političkog saveza koji će se suprotstaviti negatorima crnogorskog identiteta“.
– Kao vodeća politička snaga u Crnoj Gori, prepoznajemo spremnost za odbranu ovih vrijednosti i među drugim političkim subjektima, društveno-političkim organizacijama i slobodnim pojedincima. Stoga ćemo se u narednom periodu posvetiti stvaranju širokog političkog saveza, koji će predstavljati još snažniju branu civilizacijskoj regresiji koju propagiraju negatori crnogorskog identiteta – navodi se u Programu.
Preporučeno
DPS je posljednji put na parlamentarne izbore u koaliciji izašla 2012. godine sa tadašnjim SDP-om Ranka Krivokapića. Prvi i vjerovatno ključni test da li je DPS speman za široki suverenistički blok i otklon od starih kadrova su lokalni izbori u Nikšiću koji – zbog trenutnog političkog stanja – prevazilaze značaj lokalnih izbora i mogli bi odrediti dalju političku sudbinu najjače opozicione partije.
