Video
Crnogorska , koliko znam, funkcioniše samo u Budvi i Podgorici. Da li su posljednji događaji „natjerali“ partijske organe da svoju infrastrukturu ojačaju i pojave se i u ostalim gradovima?
U prethodnom periodu Crnogorska je svoje djelovenje u pretežnom dijelu bazirala na Budvu iz objektivnih razloga , nakon unutar – partijskog razilaženja to je jedino bilo moguće. Odlukom organa partije raspušteni su odbori i radi se na novoj organizaciji , koja podrazumijeva i kadrovske promjene. Svoje napore prethodne godine sam uložila da se partiji vrati imidž zaštitnika Crne Gore i crnogorskih nacionalnih interesa. Pošto se u politici borim za smjenjivost lidera i funkcionera, i u partiji ću se zalagati za iste principe.
Svakako da je politička situacija u državi pokazala da je neophodno da Crna Gora ima zdravu crnogorsku, građansku alternativu, koja je okrenuta evropskim vrijednostima između dva udaljena tabora koji postoje na političkoj sceni . Jedni su pod okriljem Srpske pravoslavne crkve, dok su drugi pod hipotekom korupcije, nepotizma i tridesetogodišnje vladavine koja je propuštila priliku da riješi najvažnija pitanja za crnogorski nacionalni identit i donese strategiju za očuvanje tih vrijednosti. Crnoj Gori je potrebna zdrava alternativa koja može biti iznjedrena iz nove crnogorske političke snage.
Kao potpisnica mnogih crnogorskih inicijativa i akcija iskreno vjerujem da je moguće okupljanje , zdravih i reformskih ideja u Crnoj Gori, koje imaju i snage, i volje i znanja da donesu prijeko neophodne promjene crnogorskom društvu.
- Da li ste nakon „budvanskih događaja“ dobijali prijetnje i ako jeste od koga?
Budva je ozbiljna politička lekcija koja je pokazala kako završavaju koalicioni partneri srpskih partija nakon što one dovoljno osnaže da mogu bez „ manjeg partnera“. Tu su se kako Crnogorska (koja je ipak izašla iz koalicije) tako i sve druge partije koje se predstavljaju kao crnogorske građanske, prvenstveno mislim na URU i SDP mogle uvjeriti na sopstvenom primjeru šta to znači .
U budućnosti planovi o saradnji na lokalnom i državnom nivou moraju biti jasni i identični, a glavno mjerilo je interes Crne Gore. Može postojati samo saradnja sa onima koji poštuju sve državne simbole, teritorijalni integritet, ustavni poredak i sve međunarodne i regionalne rezolucije i konvencije građanskog karaktera , naravno saradnja je moguća samo sa onima koji su spremni da se uhvate u koštac sa korupcijom i kriminalom.
Od izjave do izjave intezitet uvreda i prijetnji se mijenja. Neki to rade pod lažnim imenom na portalima, a neki to rade lično preko svojih profila na drštvenim mrežama. Ima i onih koji su toliko kreativni u kletvama i uvredama, da im se čak i nasmijem. Nijesu rijetke poruke lica iz susjednih država kojima se želim opomenuti da djelujem mimo njihovih očekivanja i težnji .
- Da li su Vas te prijetnje uplašile?
Bez obzira što nikad nijesam i neću umjeti da uđem u kožu žrtve, nije prijatno da pored podrške koju dobijam od mnogih, ima i onih koji su spremni na takav način da se obračunavaju sa neistomišljenicima.
I građani i javnost treba da znaju da sam ja na istom mjestu kako sa ovom tako i sa mnogim prethodnim vladama Crne Gore. Nemam čega da se bojim. Neka primjene sve nove Zakone o porijeklu imovine i borbi protiv kriminala i korupcije prvo na mene .
Smatram da su ti zakoni hitniji i važniji za Crnu Goru, kao i Izmjene zakona o izboru odbornika i poslanika i otvaranje izbornih lista, od zadovoljenja potreba crkvenih velikodostojnika (koji su pomogli izbornu pobjedu) , kroz Izmjene i dopune zakona o slobodi vjeroispovjesti .
- Da li je pjevanje i klicanje Srbiji, četnicima i crkvi, od strane predsjednika Budve Bata Carevića ono što je danas Budva?
Budva je bila i treba da ostane metropola crnogorskog turizma. Uvažavanje različitosti u Budvi je uvijek njegovano .Te vrijednosti su posljednjih godina ugrožene , pogrešnom vizijom i strategijom razvoja partijske infrastrukture jedne političke ,dominantno srpske grupacije . Ipak sigurna sam da će naići na adekvatan građanski , budvanski odgovor kada za to dođe vrijeme, jer je sve ovo što gledamo sada volja većine.
Pomenuti predsjednik opštine nikad nije krio šta je i ko je, sa crkvenom ponudom je izašao na izbore i dobio većinsku podršku. Nakon toga je na istoj platformi , okupio i lako našao koalicione partnere.
- Carević je sa sveštenstvom SPC osveštao zgradu opštine.
Istina, od Knjaza Danila I Petrovića Njegoša kada su se razdvojile duhovna i svjetovna – državna vlast u Crnoj Gori do danas se nijesu u jednom čovjeku spojile.
Eto to se desilo u Budvi, preteči svih događaja na državnom nivou , predsjednik crkvene opštine je i predsjednik Opštine Budva.Sa tendencijom da se događaji preslikaju na državni nivo.
Od njega ništa nije neočekivano i sve što vidimo , moglo se lako predvidjeti.
Gordost i rasipništvo su najveći grehovi pravoslavlja.
Ne treba pridavati značaja ni osveštanju opštine niti ovom događajima novijegdatuma.. Svako medijsko eksponiranje takvih sadržaja dodatno animira njegove podržavaoce. To je njegov način radovanja i svi ljudi koji imaju velike porodice su u takvom okruženju bili za praznike. Potpuno bezpotrebno se pridaje značaj i lapsusima koji su minut slave, za bruku dovijeka.
- Gdje je građanska Budva?
Budva se promijenila , ali ja i dalje vjerujem da može biti samo građanska. To će sigurna sam biti dokazano na prvim narednim izborima, ako „oslobodioci“ sebe pokažu široj budvanskoj, a i crnogorskoj javnosti baš onako kako ih ja vidim od blokiranja kružnog toka u Budvi krajem 2019.godine , a kadrovi im budu poput čuvenog napadača podno stepeništa budvanske opštine, u prijateljskim krugovima zvanog džora.
- Čini se da je crnogorsko i građansko društvo, nakon avgustovskih izbora, poprilično usitnjeno. Sve više je onih koji prepoznaju da je ovo trenutak kada se te snage moraju ujediniti. Kako Crnogorska vidi te procese?
Godinama unazad smo ukazivali da država i institucije ne smiju da počivaju na autoritetu harizmatičog pojedinca i da je vrijeme za snažniju institucionalizaciju države i nezavisnost njenih institucija.
Promjenom vlasti očekivali smo depolitizaciju zapošljavanja u državnim organima, obećano vrednovanje znanja, kometentnosti, radnih referenci i lojalnosti državi Crnoj Gori.To se naravno ne dešava.
Nova vlast je čak i svoje dominantno srpsko biračko tijelo iznevjerila u odnosu na ono što je obećavala prije izbora, posebno po pitanju Nato saveza i Kosova.
Neizvjesnost i nesigurnost karakterišu do sad sve procese i radnje vlasti tako da je neophodno ujedinjenje svih crnogorskih i građanskih inicijativa. Neke će kroz političko djelovanje , neke kroz aktivnosti NVO sektora stati u odbranu univerzalnih vrijednosti i evroatlanske politike afirmišući sve benefite koje imamo od toga. Crnogorska će, vjerujem, biti dio takvih političkih inicijativa i ujedinjenja.
- Da li DPS može biti stožer tih snaga s obzirom na njen „loš imidž“ iz prošlosti? Da li je svojevrsna i eventualna samolustracija DPS na kongresu 23. januara dovoljna da se krene u proces jače saradnje procrnogorskog bloka?
Prethodna vlast nije uspela da riješi pitanje crkve, naprotiv pojedinačnim aktivnostima visokopozicioniranih političkih činilaca partije srpska crkva je favorizovana i traje kao posljednji bastion srpske politike u Crnoj Gori. Čini se da su prokockali očekivanja građana, koji su se nakon 2006.godine nadali društvu jednakih šansi, bez pobjednika i poraženih. Ispunili su samo naša spoljnopolitička očekivanja dok su unutrašnju politiku sveli na lične i partijske interese. Kada ovo kažem ne mislim samo na Demokratsku partiju socijalista , već na sve partije bivše vlasti. One se moraju osloboditi isluženih i korumpiranih kadrova koji su opšte interese podredili ličnim i time spriječili pošteno i uspješno vođenje javnih politika. Parlamentarne državotvorne partije treba da se temeljito reformišu i ujedine, i u tom okruženju reformisana Demokratska partija socijalista može biti „ stožer“.
- Čime je Crna Gora zaslužila da joj Srpska pravoslavna crkva bira vladu ? Da u toj vladi sjede ministri koji ne priznaju ni Crnu Goru ni Crnogorce, da u toj vladi nema predstavnika ostalih naroda koji žive u Crnoj Gori? Ko je za to kriv?
Podsjetila bih da je devedesetih godina Demokratska partija socijalista imala blizak odnos sa crkvom, to je nastavljeno i nakon referenduma. Nijesu iskoristili priliku da se crkva izmjesti iz političkog života u sferu duhovnog .Uvijek je crkva imala uticaja na političke procese, kako u Crnoj Gori, tako i u Srbiji što će se pokazati i u narednom periodu,
Parlamentarni izbori i usvajanje Zakona o slobodi vjeroispovjesti krajem 2019.godine su pokazali da Crna Gora ima stanovništvo koje je vjerujuće i koje je priklonjeno srpskoj pravoslavnoj crkvi .
Uzročno – posljedično otvoreno je i pitanje pravoslavnih Crnogorca koji ne mogu mirno da idu u svoje istorijske hramove. Badnji dan , ograda i policija oko manastira na Cetinju su istinita poruka svim našim prijateljima u svijetu.
Crnogorci lože badnjak na trgu dok se njihovim hramovima koji su dio crnogorske istorije i kulturne baštine , upravlja iz druge države.
Ne bih procjenjivala ko je kriv, ali prethodna vladajuća politička elita jeste omogućila rad i na štetu imovine i interesa građanske i moderne države Crne Gore.
Kada vidimo sastav Vlade i Zakone koje po hitnoj proceduri usvaja jasno nam je da crkveno uključivanje u politiku, uopšte ne postoji radi vjere i duhovne uzvišenosti. Već naprotiv, radi najprizemnijih ljudskih pobuda i interesa, jasno izraženim u kilometrima kvadratnim crnogorske imovine koja će djelovanjem nove vlade biti Srpske pravoslavne crkve.
Zaslužili smo ovakvu Vladu , nebrigom,inertnošću, neslogom, stavom “svjedno mi je” i mnogim drugim propustima kojih smo tek naknadno postali svjesni.
Bošnjaci, Albanci, Hrvati i drugi koji žive u Crnoj Gori su se pokazali kao iskrene patriote privržene Crnoj Gori,.Za poštovanje je što za njih ne postoji vlast u koju bi učestvovali , pod uslovom da zaborave Srebrenicu i sva stradanja svoje braće.
Što mislite o odnosima Predsjednik države – Vlada?
Sada kada u praksi imamo priliku da vidimo sve situacije koje Ustav predviđa , moramo priznati da je sasvim ustavno i u političkoj borbi prihvatljivo da Predsjednik Crne Gore koristi pravo iz člana 94 stav 1 Ustava Crne Gore kojim Zakone može vratiti skupštini na ponovno izglasavanje. Takođe je Ustavna nadležnost Predsjednika Crne Gore i ona o opozivu ambasadora , propisana članom 95 Ustava .Predsjednik Crne Gore postavlja i opoziva ambasadore na Predlog Vlade , uz mišljenje odbora Skupštine nadležnog za međunarodne odnose.
Ulaženjem u nadležnosti predsjednika države, stvara se politička kriza koja nije potrebna datom ekonomskom momentu, jer je vlast konstituisana bez opstrukcija. Od Vlade se očekuje odgovorniiji odnos i odgovor na pitanje trenutno najvažnije, kada će vakcina protiv virusa covid 19 biti dostupna građanima ?
Pa onda po važnosti od naknada za samohrane roditelje, subvencija za privrednike, olakšica za lica sa invalidetom do dugo obećavanih naknada za majke sa troje i više djece…?
Da li su pobjednici na izborima krivo shvatili suštinu takozvanog pomirenja u Crnoj Gori? Kako se mogu pomiriti fašisti i antifašisti, kako se pomiriti sa onim ko negira da postojiš?
8.maja 1945.godine zvanično je poražen nacistički Treći Rajh. Rat u kome je poginulo 70 miliona ljudi, civila i vojnika. Antifašistička koalicija je pobijedila naciste.
Danas , 75 godina nakon pobjede nad tom politikom kod nas kao da postoji želja da se vratimo među poražene , falsifikuje se sopstvena prošlost, a slave se fašistički i kolaboracionistički režimi. Ovo posebno navodim zbog mladih koji su rođeni devedesetih godina i koji očigledno nedovoljno znaju o antifašističkoj prošlosti Crne Gore.
Preporučeno
Nažalost nas predstavnici u Vladi Crne Gore ne razumiju. Čini se da je njihovo pomirenje da svi prihvatimo da smo Srbi jer kako reče jednom premijer “u Crnoj Gori i Srbiji su …ljudski potencijali toliko isprepletani da se ne zna ko je odakle “.Ja znam odakle sam. Iz Srbije nijesam iako tamo imam mnogo prijatelja i iskreneih dobrotvora. Takvi nas stavovi , zamjene teza i relativiziranje istorijskih događaja koje radi premijer i mladi relaksirani političar vrijeđaju . Jer to što je njima nebitno spada u nečiju porodičnu prošlost i stradanje đeda, prađeda. Da se malo potrude razumjeli bi suštinu crnogorskog bića koje ne “ leleče” za prošlom vlašću već se buni zbog vrijeđanja nacionalnog dostojanstva kako pogrdnim kvalifikacijama , tako i nekažnjavanjem odnosa pojedinaca prema crnogorskoj zastavi. Ne pamtim ovakve tenzije među najbližima , u Crnoj Gori ima rođene braće od kojih je jedan Srbin , a drugi Crnogorac, a dovela ih je “ nova pomiriteljska vlast “ do nezbora.
