Video
Osim Članova skupštinskih odbora malo ko je vidio predloženi Zakon, koji se još nalazi u proceduri i malo je vjerovatno da će skoro biti razmatran na matičnom odboru. Više sagovornika portala Standard nije željelo da komentariše navedeni zakonski tekst iz prostog razloga jer ga nijesu vidjeli, a jedan od onih koji su imali tu “privilegiju” ocijenio ga je rečenicom – “ista meta, isto odstojanje”.
“Vrlo loš tekst, sa mnogo manjkavosti, a u pojedinim djelovima i u koliziji sa Ustavom”, ocijenio je sagovornik Standarda.
Lider GP URA Dritan Abazović je na konferenciji za novinare upriličenoj povodom predaje predloga zakona, rekao da su u URA odlučila da ponovo aktivira priču o tzv “anti-mafija” zakonu, jer su “nakon više od godinu i nakon najava da će se poslanici i ministri okupiti da naprave bolje zakonsko rješenje, vidjeli da od toga za sad nema ništa”.
On je istakao da je zamrznuta imovina vrijedna oko 40 miliona EUR.
„Da smo imali ovakvo zakonsko rješenje i prema našim procjenama bi najmanje 25 miliona EUR završilo u državnu kasu i ta imovina bi mogla da bude stavljena u funkciju građana“, naveo je Abazović.
Kako je kazao, najveća dilema je bila vezana za to da se ne može oduzimati imovina iz devedestih godina.
„To nije tačno, nema nikakvog vremenskog ograničavanja za ispitivanje porijekla imovine“, rekao je Abazović. On je objasnio da je srž predloga da se u građanskom postupku sprovodi kontrola stečene imovine.
Abazović je kazao da to znači da, nezavisno od toga da li će neko da odgovara za neka krivična djela, trenutkom kada se da naredba za sprovođenje istrage može da se sprovodi građanski postupak.
„Ukoliko neko ne može da dokaže porijeklo imovine automatski imovina postaje vlasništvo države“, rekao je Abazović.
Abazović je kazao da to znači da, nezavisno od toga da li će neko da odgovara za neka krivična djela, trenutkom kada se da naredba za sprovođenje istrage može da se sprovodi građanski postupak.
„Ukoliko neko ne može da dokaže porijeklo imovine automatski imovina postaje vlasništvo države“, rekao je Abazović.
Podsjetimo da je Evropska komisija prošle godine izrazila zabrinutost zbog mogućeg usvajanja ponuđenih izmjena Zakona o oduzimanju imovine stečene kriminalnom, kojim su se ignorisale njihove ranije preporuke.
“Ukazali smo i na rizike i izazove tokom primjene, ukoliko se zakon usvoji u ovom obliku nacrta i preporučili njegovo revidiranje kroz konsultacije”, kazala je tada portparolka Komisije, Ana Pisonero.
Jedno od prvih obećanja većine, formirane nakon izbora avgusta 2020. godine, bilo je da će ključni prioritet rada biti borba protiv nezakonitog bogaćenja.
Jedan od koraka na tom putu bilo je upravo donošenje takozvanog “anti-mafija zakona” o oduzimanju imovine stečene kriminalom.
Tadašnju verziju Vlada je uputila Skupštini na usvajanje, bez javne rasprave, ocjenjujući da je riječ o “istorijskom rješenju”.
Izvršna direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora Vanja Ćalović Marković je tada ocijenila da zemlje Evropske unije neće sarađivati sa Crnom Gorom u otkrivanju nezakonito stečene imovine crnogorskih funkcionera u inostranstvu, a na osnovu sadašnjih izmjena Zakona.
“Garantujem da je 99 odsto nezakonito stečene imovine se nalazi na ime off shore firmi u inostranstvu a ne na imena javnih funkcionera koji su ih otuđili iz državnog budžeta. Zato je međunarodna saradnja ključna”, rekla je Ćalović Marković.
Iz CDT-a su prošle godine ukazali na dio zakona koji se tiče trajnog oduzimanja imovine od osoba koje su samo osumnjičene, ali ne i pravosnažno osuđene za krivična djela.
“Upitno je da se može smatrati da je neka imovina stečena kriminalnom djelatnošću, a da to nije prethodno utvrđeno u krivičnom postupku”, naveli su iz Centra.
Do sada je donešeno samo 14 odluka Višeg suda u Podgorici o trajnom oduzimanju imovine na teritoriji Crne Gore, a nijedno oduzimanje imovine koja je u inostranstvu. Ustav Crne Gore striktno zabranjuje retroaktivnu primjenu bilo kog novog Zakona.
Zato je preispitivanje porijekla imovine koja je u prošlosti stečena kriminalom, moguće samo izmjenama postojećeg Zakona.
Preporučeno
Najpoznatiji slučaj oduzimanja imovine je sudski proces protiv visokog funkcionera Demokratske partije socijalista (DPS), Svetozara Marovića. Njemu je država oduzela dio imovine nakon što je prethodno potpisao Sporazum o priznanju krivice kojim je potvrdio da je bio na čelu kriminalne organizacije koja je budžet Opštine Budva oštetila za više desetina miliona eura.
