S druge strane, postoji opravdana bojazan da bi dalje produbljivanje ustavne i parlamentarne krize predstavljalo novu prepreku u procesu evropskih integracija, nakon sporadičnog napretka zatvaranjem tri od predviđena četiri pregovaračka poglavlja, nakon hrvatske blokade poglavlja 31 – Vanjska, bezbjednosna i odbrambena politika. 

Najkrupniji teg na putu ka EU članstvu svakako su gotovo svakodnevni potezi prosrpskih partija kojima se dodatno narušavaju dobrosusjedski odnosi, te njihove štetne inicijative na unutrašnjem planu, koje ćutnjom kao znakom odobravanja premijerove formalno vladajuće partije dodatno komplikuju integracionu poziciju Crne Gore u presudno važnoj fazi. 

Progon civilnog sektora koji je, ohrabren Trampovim djelovanjem pokrenuo predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, mogao bi se nastaviti i u Crnoj Gori, formalizacijom predlaganja najavljenog Zakona o stranim agentima, kojim je jasno iskazan stav da se po svaku cijenu žele ugušiti kritički glasovi, ne samo NVO sektor, već i neistomišljenici vlasti iz domena različitih profesija. 

O zahtjevima opozicije, uticaju ustavne krize na proces EU integracija, progonu nevladinih organizacija u Srbiji i izgledima za sličan scenario u Crnoj Gori, te studentskim protestima, za portal Analitika govori građanska aktivistkinja Dina Bajramspahić. 

Ona ocjenjuje da je „Barometar 26“ mrtvo slovo na papiru. 

„Čak mu je i ime prevarno, jer imamo 27, a ne 26 nezatvorenih poglavlja“, ukazuje Bajramspahić. 

Ističe da je navedeni dokument nastao kao priznanje PES-a da je nemoćan i u Vladi i u vladajućoj većini. 

Posredovanje Evropske unije u rješavanju ustavne krize veoma važno 

„Jednako nemoćne i zaludne su partije manje brojnih naroda, koje s vremena na vrijeme prave buru u čaši vode i na tome ostaje. Bez odgovornosti za posljedice njihovog saučesništva“, napominje Bajramspahić. 

Kako naglašava, zahtjevi opozicije su minimalni i na liniji onoga što su poruke međunarodnih partnera – da problematična pitanja ne treba eskalirati u trenutku kada je šansa Crne Gore za članstvo u EU stvarna. 

„Insistiranje na destabilizaciji države je bacanje bombe na realnu mogućnost da Crna Gora postigne svoj najveći vanjskopolitički cilj. Nadam se da će društvo u cjelini biti brana i kreirati javni otpor da mu se ponovo baci prašina u oči jalovim pitanjima, dok propušta jedinstvenu priliku“, izričita je Bajramspahić. 

Ukazuje i da benefiti članstva u EU nijesu apstraktni, nego vrlo mjerljivi, materijalni, sveobuhvatni, sadržajni i višestruki. 

„Izabrati kao ’90. ponovo šarenu-lažu i nacionalističke deluzije, pored opipljive mogućnosti za boljim i kvalitetnijim životom nije isključeno, ali jeste ogroman poraz racionalnosti u korist ksenofobije desničarskih krugova“, kategorična je ona.

Odbijanjem pregovora sa opozicijom vlast svjesno ugrožava EU šansu u posljednjoj etapi pregovora, premijer nema uticaj na sopstvenu partiju a kamoli na većinu 

Bajramspahić ističe da je posredovanje Evropske unije u rješavanju ustavne krize veoma važno i bacilo je svjetlo na to koga zaista zanima evropski put, a koga ne. 

„Dobro je da EU to vidi svojim očima. Sve glasnije se mogu čuti anti-EU sentimenti i odbijanje da se promijeni samovoljni način donošenja odluka u pravcu konstruktivnijeg, demokratičnijeg dijaloga, kulture izgradnje kompromisa, što je sama suština procesa integracije“, napominje Bajramspahić. 

Vlast odbija da objedini društvo za ispunjenje obaveza u posljednjoj etapi pregovora

Prema njenim riječima, u atmosferi ustavne krize i neriješenih prethodnih pitanja teško će se izabrati kvalitetna rješenja za nepopunjena mjesta u Ustavnom sudu, što, kako navodi, znači nastavak krize i loš ambijent za završavanje pristupnih pregovora. 

„Odbijajući dogovor sa opozicijom, vladajuća većina odbija da objedini društvo za ispunjenje svih obaveza u posljednjoj etapi pregovora. Time svjesno ugrožava EU šansu“, podvlači Bajramspahić.

Naglašava da PES nikada nije imao namjeru da poštuje mišljenje Venecijanske komisije i u vrijeme kada su javno zagovarali tu opciju, cilj je bio samo da se dokopaju državnog budžeta. 

„Sada kada imaju na raspolaganju cijeli budžet, druga pitanja ih ne zanimaju, najmanje kvalitet rada Ustavnog suda, Skupštine, društvena kohezija, neophodnost da se mobilišu sve snage za ispunjenje EU zahtjeva“, ukazuje sagovornica Analitike. 

Kako podvlači, čak i da je bilo volje da se poštuje mišljenje Venecijanske komisije ili da se pokrenu potrebne promjene od javnog interesa, premijer nema snagu da utiče ni na svoju partiju, a kamoli vladajuću većinu. 

„Ako opozicija pređe preko posljednjeg kršenja Ustava, biće odgovorna za sva najavljena. Vjerujem da je to jednostavno za razumjeti. Izmjene Zakona o državljanstvu i neustavno dopisivanje Ustava doslovce znače ukidanje Crne Gore“, izričita je Bajramspahić.

Progon NVO u Srbiji zastrašujući, situacija u Crnoj Gori nešto bolja 

Bajrmaspahić ukazuje da su zastrašujuće vijesti iz susjedstva o progonu nevladinih organizacija i nažalost, kontinuiranom povećavanju nivoa autoritarnosti koji pritiska to društvo. 

„Izražavam solidarnost i ogromno poštovanje prema radu CRTA-e, Građanskih inicijativa i Trag fondacije. Vjerujem da pritisak tamošnjih vlasti neće ugušiti njihovu slobodnu misao i požrtvovan rad za opšte dobro, u gotovo nemogućim uslovima“, poručuje Bajramspahić. 

Ističe da su promjene na svjetskom nivou izazvale talas antidemokratskih promjena i dale vjetar u leđa govoru mržnje protiv nevladinih organizacija, teorijama zavjere, suludim narativima, paranoji. 

„Sve to ima za cilj da suzbije legitimnu kritiku vlasti, da je uguši i istrijebi opravdane zahtjeve za boljom upravom, većim nivoom poštovanja ljudskih prava, nezavisnim institucijama, slobodnim medijima“, naglašava sagovornica Analitike. 

Mišljenja je da je u Crnoj Gori situacija bolja nego u Srbiji, iako je civilno društvo i ovdje u nepovoljnom položaju, u kontinuitetu stigmatizovano, žigosano, pod neprestanim kampanjama mržnje. 

„Manje informisani građani nekritički prihvataju takve sadržaje, koji se šire „žutim“ portalima i društvenim mrežama“, podvlači Bajramspahić. 

Kako ukazuje, kritika civilnog društva je legitimna, poželjna i dobrodošla dok god je zasnovana na činjenicama. 

„U jednom od posljednjih tekstova na portalima, NVO su nazvane „krvožednim krpeljima“. To je dehumanizacija, vrlo neodgovorna, opasna i štetna po razvoj civilnog društva. Na takve sadržaje niko ne reaguje, a i mi sami smo se umorili“, napominje Bajramspahić.

Ističe da ovakvi udari nijesu slučajni već proizilaze upravo iz spoznaje da je civilno društvo prepreka da vlast vlada bez ikakvih ograničenja i da sprovede sve svoje naume bez ometanja. 

„Svjetski dan nevladinih organizacija koji je bio prije šest dana, prošao je neopaženo. Nevladine organizacije se ovdje više nevoljno tolerišu nego što se razumije da su one elementarni dio demokratskog društva, koji objektivno doprinosi razvoju i napretku – uz sve mane nekih organizacija i nekih pojedinaca, kakvih ima u svakom sektoru“, pojašnjava Bajramspahić. 

Kako dodaje, civilno društvo predstavlja savjest svakog društva, prostor slobode, kreativnosti, aktivizma, pobunjenosti, što su najplemenitije ljudske pobude. 

Kamo śutra nešto najbolje što se dogodilo ove godine iako je povod najgori mogući 

Govoreći o studentskim protestima i blokadama, ona ističe da je neformalna studentska grupa „Kamo śutra“ najbolje nešto što se dogodilo ove godine, iako je povod najgori mogući. 

„Čistotu i ispravnost grupe studenata koji su se pokrenuli da nešto pokušaju ne mogu ni ogrebati degutantne kampanje iz vladajućih redova. Zahtjevi su utemeljeni, situacija je kristalno jasna i ne može se relativizovati, ma koliko se propaganda trudila“, izričita je Bajramspahić. 

Iz protesta u protest, kako podvlači, skupovi su sve bolje i bolje osmišljeni, sve kreativniji, dublji, povezaniji. 

„Za razliku od mnogih, ne mislim da je broj učesnika presudno pitanje i ne mislim da su protesti neuspješni ako zahtjevi nijesu ispunjeni. U zemlji koja nema kulturu aktivizma i kulturu protesta, za mnoge ljude na tom skupu, to je potpuno novo iskustvo i izlazak iz zone komfora. To je već nova vrijednost. Nadam se da su mnogi, koji ranije nijesu bili naučeni da imaju građansku odgovornost za javno dobro, kroz to iskustvo, stekli uvid da niko neće da dođe da ih spasi, da su prepušteni sami sebi i da ništa neće biti bolje ako se sami ne budu borili da bude bolje“, naglašava Bajramspahić. 

Kako dodaje, građanske dužnosti su cjeloživotne i obaveza brige za javne poslove mora preći u naviku novim generacijama. 

„Nadam se da su studenti i učesnici protesta sada „inficirani“ tim virusom i da će nastaviti sa društvenim angažmanom na svim nivoima, u svom kvartu, selu, gradu, državi, regionu, jednog dana u EU. To je mnogo važnije i od ispunjenja zahtjeva. Šta god da bude, ovo nije neuspjeh. Ovo je tek početak“, zaključuje Bajramspahić.