Kako ističe, čak je i Evropska komisija, koja je najnaklonjenija tome da zažmuri na jedno oko (ili čak i oba), nezadovoljna dinamikom ispunjavanja obaveza. 

„O kvalitetu reformi gotovo da više ne vrijedi ni govoriti u ovoj fazi jer smo prisiljeni da biramo između pukog zatvaranja poglavlja ili totalnog zastoja procesa, što je za Crnu Goru još gori scenario. Ono što posebno zabrinjava je da se u nekim oblastima i nazaduje i pitanje je trenutka kada će ta činjenica poslužiti kao validan argument u EU da se Crnoj Gori stavi do znanja da nije spremna za članstvo. Sama sporost u zatvaranju poglavlja je već dovoljna politička poruka iz EU. To ne razumije samo onaj ko ne navija za uspjeh Crne Gore“, ukazuje Bajramspahić.

Izvještaj ukazao na potrebu da se izbjegne rasipanje energije na polarizujuće teme

Nakon što je izvjestilac Evropskog parlamenta za Crnu Goru Marijan Šarec nedavno predstavio novi izvještaj o napretku naše zemlje na evropskom putu nema dileme, ističe ona, da je u prvom planu i najjasnije izražena duboka zabrinutost, što je, kaže, u briselskom žargonu „problem od primarnog značaja“, zbog, kako se navodi „malignog stranog uplitanja, destabilizirajućih aktivnosti, hibridnih prijetnji i kampanja dezinformiranja koje provode akteri iz trećih zemalja u Crnoj Gori“. 

Stoga je, podsjeća, Evropski parlament pozivao „na snažnije mjere za suzbijanje toga i jačanje društvene otpornosti“, kao i uputio poziv „EU i Crnoj Gori da nastave sprovoditi ciljanu stratešku komunikaciju o prednostima proširenja i članstva u EU“. 

„Sve navedeno govori o visokoj svijesti o tome da se aktivno ulažu napori da Crna Gora ne ostvari svoj cilj. Na ovo se nadovezuje i naglasak u izvještaju kojim se „priznaje multietnički karakter crnogorskog društva; napominje potreba za osjetljivim i inkluzivnim rješavanjem rasprava vezanih za identitet s ciljem sprečavanja polarizacije i izgradnje širokog konsenzusa o pitanjima od zajedničkog interesa, kao što je evropski put Crne Gore“. Navedeno upućuje na potrebu za fokusiranjem i izbjegavanjem rasipanja energije na polarizujuće teme“, kaže Bajramspahić.

Kada je u pitanju kvalitet demokratije, Bajramspahić ukazuje da Evropski parlament „osuđuje slučajeve snažnih verbalnih napada na medije i predstavnike civilnog društva od strane javnih funkcionera i političkih stranaka“. Kada je riječ o vladavini prava, kaže, nije dovoljno zapaženo da EP „poziva Crnu Goru da intenzivira borbu protiv korupcije u javnim nabavkama jačanjem pravnog okvira i poboljšanjem otkrivanja nepravilnosti i poziva je da osigura da svi međuvladini sporazumi budu u potpunosti u skladu sa pravilima i principima EU“.

U izvještaju se, dodaje Bajramspahić, naglašava neophodnost harmonizacije vizne politike sa politikom EU, kao i profesionalizacije javne uprave na temelju zasluga. 

U kontekstu povlačenja evropskih sredstava, kaže ona dalje, nije manje važno podsjetiti da Evropski parlament „nastavlja da podstiče Crnu Goru da u potpunosti i efikasno iskoristi sva sredstva EU koja su joj dodijeljena, uključujući poboljšanje administrativnih kapaciteta, ubrzavanje programiranja i ugovaranja i poboljšanje koordinacije; ističe važnost širokog učešća zainteresovanih strana, uključujući lokalne vlasti i civilno društvo; te podsjeća na uslovljenost finansijske podrške EU.“ 

„Ako se sve ove ocjene sagledaju zajedno, izvještaj zapravo šalje tri ključne poruke: da je potrebno jačati otpornost države na spoljne uticaje, smanjiti unutrašnju političku polarizaciju i ubrzati reforme u oblasti vladavine prava i profesionalizacije institucija“, naglašava Bajramspahić.

Vladajuća većina zloupotrebljava poziciju, sprovodi samovolju i krši ljudska prava

Kada je riječ o političkoj stabilnosti, koju je izvjestilac Šarec izdvojio kao jedan od ključnih uslova za završetak pristupnih pregovora, Bajramspahić smatra da je danas situacija lošija nego u trenutku kada je izvjestilac dao tu izjavu. 

„Podsjetiću da iz izvještaja izvjestioca proizilazi da glavna prijetnja evropskom putu Crne Gore dolazi iz spoljnog uticaja i unutrašnje polarizacije. EU je svjesna da identitetske podjele troše političku energiju države. Vladajuća većina ozbiljno zloupotrebljava to da su izbori zakazani za 2027, da sprovodi svoju samovolju i mahinacije kojima misle da će pomoći svojim partijama. Ipak, djeluje kao da im ni to ne uspjeva jer su im rejtinzi sve slabiji, bez obzira na očigledne zloupotrebe resursa u političke svrhe“, navodi Bajramspahić. 

Upozorava da se vlast toliko „raskomotila“ u kršenju ljudskih prava da javno govore o svojim zlopotrebama, zaboravljajući, kaže, da krše Ustavom garantovana prava, poput prava na privatnost i zaštitu ličnih podataka građana protiv kojih se ne vodi ni jedan krivični postupak. 

„Primjer je nedavni slučaj političkog analitičara čije slavljenje Nove godine je komentarisano na plenumu državne Skupštine od strane poslanika vladajuće partije. Da ne govorimo o pokretanjima neopravdanih postupaka protiv slobode izražavanja, gušenja legitimne kritike, zloupotreba podataka iz tekućih predmeta, i slično tome. Umjesto da bude centar političkog sistema, Skupština Crne Gore je prihvatila ponižavajući položaj i to da je Vlada i predstavnici parlamentarne većine u kontinuitetu tretiraju bez digniteta. Derogirana je i legislativna i kontrolna funkcija Skupštine. Bahatost većine je onemogućila bilo kakvu smislenu ulogu opozicije, zbog čega ne vidim stabilnost na vidiku“, jasna je Bajramspahić.

Kvalitet rada Skupštine na niskom nivou, dijalog nemoguć

Uprkos upozorenjima Evropske komisije, Skupština Crne Gore ponovo je usvojila dva zakona iz oblasti bezbjednosti za koje opozicija i dio civilnog sektora tvrde da predstavljaju korak ka širenju represivnih ovlašćenja države i potencijalnom ograničavanju građanskih sloboda. Povodom toga reagovao je i poslanik Evropskog parlamenta Vladimir Prebilič koji je uputio više pitanja EK. Bajramspahić je mišljenja da je manevar Evropske komisije za reakciju sada sužen.  

„Razlog su oni sami, budući da su izabrali da ostave prostor Vladi da usvoji sporne zakone. Međutim, kao što znamo, Evropska komisija je samo jedna od adresa koje iz Brisela i ostalih prijestonica pomno prate ispunjavanje obaveza Crne Gore. Nije neočekivano što sada sa drugih adresa stižu upiti Komisiji kojima se suštinski postavlja pitanje da li je Komisija dobro procijenila posljedice usvajanja spornih zakona. Komisija će pokušavati da ublaži kritike time što će fokus staviti na praćenje sprovođenja zakona i uvjeravanja da do zloupotreba neće doći. Međutim, sumnjam da će takva obrazloženja biti održiva“, kaže ona.

Usvajanje spornih zakona izazvalo je reakciju opozicije, prvenstveno Demokratske partije socijalista (DPS), čiji su poslanici u znak protesta napustili funkcije u skupštinskim radnim tijelima. Bajramspahić ocjenjuje da njihov potez nema većeg značaja jer je, kako tvrdi, kvalitet rada Skupštine na tako niskom nivou da je svejedno da li će opozicija biti prisutna ili ne. 

„Sadržaj rasprava je do te mjere srozan, populistički i dogmatičan, da je dijalog nemoguć. Opozicija mora, svakako, da nađe način da uporedo sa radom parlamentarnih tijela, objašnjava građanima dnevni red, štetne posljedice odluka vladajuće većine i predlaže alternativne politike. Funkcionalnost Parlamenta jeste jedno od pitanja koja pripadaju klasteru 1 „Osnove“ i to je trebalo da bude problematizovano mnogo ranije. Ni Skupština ni opozicija nemaju ulogu koju bi morale da imaju u demokratskom društvu“, upozorava Bajramspahić.

Bezbjednosti sektor – slika nesposobnosti

Na pitanje koliko su bezbjednosni sektor i pravosuđe u ovom trenutku zaista sposobni da ispune zahtjeve iz poglavlja 23 i 24, koja se odnose na vladavinu prava, borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala, Bajramspahić ističe da bezbjednosni sektor postaje jedan od ključnih problema u oblasti vladavine prava. 

„Politizovano zapošljavanje i napredovanje u sektoru bezbjednosti, na osnovu stranačke podobnosti a ne kompetencija, ostavlja duboke posljedice i sve više dolazi do izražaja nedostatak sposobnosti. To se vidi po sve češćim bjekstvima osuđenih lica, nedostatku proaktivnosti u rješavanju aktuelnih afera, propustima o kojima nas sve više obavještavaju tviteraši za koje Policija neuvjerljivo tvrdi da su vještačka inteligencija“, podsjeća Bajramspahić.

Crna Gora usvaja prazne riječi koje nisu zaživjele u praksi, nakon učlanjenja čeka nas ozbiljan posao

Upitana da li dijeli mišljenje dijela međunarodne javnosti koja smatra da bi geopolitičke okolnosti, prije svega rat u Ukrajini i promijenjena bezbjednosna arhitektura Evrope, mogle ubrzati proširenje EU na Zapadni Balkan i prije nego što države u potpunosti ispune sve reforme, naša sagovornica podsjeća da je članstvo u EU politička odluka. 

„Crna Gora sigurno neće ispuniti sve reforme, ali ima šansu da postane članica. Međutim, ta šansa nije zagarantovana – niti su sve države-članice riješene da se proširenje desi, niti da će Crna Gora biti prva sljedeća. Situacija se mijenja iz dana u dan. Island je sada ozbiljan kandidat za 28. mjesto za stolom Evropske unije. To ne znači da Crna Gora ne treba da se bori, naprotiv. Sada više nego ikada treba kvalitetnije koordinirati napore da se popravljaju stvari kod kuće, da se šalje pozitivna slika u svijet, da se demonstrira jedinstvo zajednice i zrelost da se razumije jedinstvenost ovog trenutka u istoriji. Nažalost, svega toga manjka“, kaže Bajramspahić. 

Ako, pak, Crna Gora uspije, naglašava da nas čeka ogroman posao. 

„Akti koji se usvajaju svakodnevno bez kvalitetnih rasprava i analiza su, mahom, mrtvo slovo na papiru. Crna Gora usvaja prazne riječi koje nisu zaživjele u praksi. Naši građani nemaju koristi od evropskih politika jer se nisu pretočile u evropske standarde života za nas. Međutim, nakon članstva, Crna Gora će se svakodnevno porediti sa drugim članicama u svim mogućim oblastima i to će biti ozbiljan podstrek na kontinuirane reforme. Hrvatska i Slovenija svakodnevno rade na tome da dostignu i prevaziđu evropski prosjek u 33 oblasti koje mi trenutno zovemo „poglavlja“, a kasnije će biti evropske politike. Harmonizacija sa EU se nastavlja i nakon članstva, sa još većim fokusom na primjenu i rezultate“, pojašnjava ona.

Francusko protivljenje proizilazi iz opreza

Briselski list Politico nedavno je objavio tekst u kojem se tvrdi da se Francuska protivi početku izrade Ugovora o pristupanju Crne Gore Evropskoj uniji. Bajramspahić objašnjava da javno mnjenje u Francuskoj nije naklonjeno proširenju, a da, u susret veoma važnim predsjedničkim izborima zakazanim za 2027. godinu, čak ni one političke partije koje podržavaju proširenje ne žele da potenciraju tu temu. 

Stavovi francuskih političkih partija prema proširenju Evropske unije, navodi ona, oblikovani su manje ideološkim sukobima, a više zajedničkim osjećajem opreza prema daljem širenju Unije. Iako se razlikuju u detaljima, pojašnjava, gotovo nijedan relevantan politički akter u Francuskoj ne zagovara brzo i bezuslovno proširenje.

„Politički centar, okupljen oko predsjednika Emanuela Makrona i njegove koalicije, zastupa pristup koji se može opisati kao uslovna podrška proširenju. Ovaj blok dosljedno afirmiše evropsku perspektivu država Zapadnog Balkana, uključujući Crnu Goru, ali istovremeno insistira na principu da se institucionalna konsolidacija Unije mora odvijati paralelno ili čak prethodno njenom teritorijalnom širenju. Takav pristup proizlazi iz uvjerenja da je Evropska unija, nakon prethodnih talasa proširenja, suočena sa izazovima koji se odnose na funkcionalnost odlučivanja, poštovanje vladavine prava i političku koheziju. U tom smislu, rezervisanost Pariza prema ubrzanju pristupnog procesa ne predstavlja negaciju proširenja kao strateškog cilja, već pokušaj da se redefinišu mehanizmi koji bi spriječili potencijalne disfunkcionalnosti unutar Unije“, kaže Bajramspahić.

Sličan, ali donekle restriktivniji stav, dodaje, zauzima tradicionalna desnica. 

„Ovaj politički blok podržava evropski projekat i načelno ne osporava proširenje, ali naglašava potrebu za njegovim strožim uslovljavanjem i sporijim tempom. Poseban akcenat stavlja se na pitanja institucionalne stabilnosti i bezbjednosti, pri čemu se proširenje često posmatra i kroz prizmu migracione politike“, navodi ona. 

Za razliku od centrističkih i konzervativnih aktera, kako dalje dodaje, krajnja desnica, predvođena Marin Le Pen, zauzima znatno skeptičniji stav prema proširenju. 

„Ova politička opcija tradicionalno kritikuje proces evropske integracije kao takav, zagovarajući veći stepen nacionalnog suvereniteta i ograničavanje nadležnosti evropskih institucija. Iako je retorika u posljednjim godinama donekle ublažena, suštinski odnos prema proširenju ostaje rezervisan ili negativan. Proširenje se u ovom diskursu često povezuje sa rizicima po nacionalnu ekonomiju, bezbjednost i identitet, zbog čega se ne posmatra kao prioritet, već kao potencijalni izvor dodatnih problema“, pojašnjava Bajramspahić.

Na drugom dijelu političkog spektra, prema njenim riječima, ljevica izražava načelnu podršku proširenju, ali uz naglašene uslove koji se tiču socijalne pravde i demokratskih standarda. 

„Za ove aktere, ključni problem nije samo u spremnosti kandidata, već i u samoj prirodi Evropske unije. Stoga se proširenje često posmatra u sprezi sa potrebom dubinske reforme EU, posebno u domenu ekonomskih politika, socijalnih prava i demokratske legitimnosti. Drugim riječima, proširenje je prihvatljivo, ali samo ukoliko prati transformaciju Unije ka inkluzivnijem i socijalno pravednijem modelu“, kaže Bajramspahić. 

Dodaje da sličnu, iako nešto pragmatičniju, poziciju zauzimaju i zelene i progresivne stranke, koje proširenje vide kao geopolitički instrument stabilizacije evropskog kontinenta. U njihovom diskursu, pojašnjava, integracija država Zapadnog Balkana predstavlja način da se ojača demokratski prostor Evrope i smanji uticaj spoljašnjih aktera. 

Međutim, kako kaže, i ovdje je podrška uslovljena poštovanjem visokih standarda u oblasti vladavine prava, zaštite životne sredine i ljudskih prava.

„Iz ovakve konfiguracije političkih stavova proizlazi da u Francuskoj ne postoji snažna politička snaga koja bi zagovarala brzo i bezuslovno proširenje Evropske unije. Razlike su značajne, ali zajednički imenitelj je široko rasprostranjeni oprez. Upravo taj konsenzus o potrebi kontrole i uslovljavanja procesa objašnjava zašto Francuska, bez obzira na promjene vlasti, zadržava rezervisan pristup prema ulasku u završne faze pristupnih pregovora sa državama kandidatima. Takav pristup nije nužno izraz protivljenja proširenju, već prije odraz nastojanja da se osigura dugoročna stabilnost i funkcionalnost same Evropske unije“, stava je Bajramspahić.

Neutemeljen stav da je odluka o članstvu Crne Gore već donešena

Kada postoji generalna rezerva, navodi ona, vrlo lako je naći i opravdan formalni razlog da se kandidati uspore. 

„Crna Gora, nažalost, daje više nego mnogo argumenata koji mogu biti iskorišteni protiv nje. Ne treba zanemariti da se paralelno govori o članstvu Ukrajine, kao jednoj od mjera eventualnog mirovnog sporazuma, zatim da se razmatraju nove metodologe proširenja ili čak i alternativni modeli članstva. Sve to pokazuje koliko su neutemeljene tvrdnje da je odluka o članstvu Crne Gore u EU već donesena“, jasna je sagovornica Analitike.

Srbija će pokušati da utiče kroz izbore da se put Crne Gore uspori

Bajramspahić smatra da je realno očekivati da se, kako se Crna Gora bude približavala članstvu u EU, pojačavaju različiti oblici pritisaka i uticaja spolja, posebno od aktera koji imaju interes da uspore ili preoblikuju evropske integracije regiona. 

„Nakon ulaska Crne Gore u NATO, Moskva je izgubila dio uticaja u bezbjednosnoj sferi, ali je zadržala interes da spriječi dalje “vezivanje” zemlje za Zapad kroz članstvo u EU. U tom kontekstu, pritisci se najčešće manifestuju indirektno – kroz informacione operacije, podršku političkim akterima koji su glasnogovornici njene vizije, kao i kroz pokušaje destabilizacije političkog sistema. Kako se proces pristupanja bude približavao završnici, moguće je očekivati sofisticiranije oblike hibridnog djelovanja – od sajber napada do koordinisanih kampanja dezinformacija“, upozorava Bajramspahić.

Kada je riječ o uticaju Srbije, smatra da su posebno osjetljivi izbori u Crnoj Gori. U periodima ključnih političkih odluka, kako navodi, uticaj se može manifestovati kroz pojačanu polarizaciju društva, mobilizaciju biračkog tijela oko identitetskih pitanja ili delegitimizaciju proevropskih politika. 

„U praksi, potencijalne opstrukcije mogle bi se pojaviti u nekoliko međusobno povezanih oblika. Medijski, kroz širenje narativa o “zamoru od proširenja”, o tome kako se EU „raspada“, o gubitku suvereniteta ili dvostrukim standardima EU. Bezbjednosno, kroz hibridne prijetnje koje ne prelaze prag otvorenog konflikta, ali stvaraju osjećaj nestabilnosti. Ekonomski, kroz selektivne pritiske ili pokušaje očuvanja zavisnosti u određenim sektorima“, pojašnjava ona.

Ipak, poručuje, ključno je razumjeti da intenzitet ovih pritisaka u velikoj mjeri zavisi od unutrašnje otpornosti Crne Gore – jačine institucija, stabilnosti političkog sistema i nivoa društvenog konsenzusa oko evropskog puta. 

„Što je taj konsenzus širi i institucionalni okvir stabilniji, to je prostor za spoljne opstrukcije uži. Drugim riječima, spoljašnji pritisci jesu realan faktor, ali njihov efekat nije unaprijed određen, on zavisi prije svega od unutrašnjih kapaciteta države da ih amortizuje“, navodi Bajramspahić.

Ako CG ne zatvori sva poglavlja do decembra, Vlada treba da podnese odgovornost 

Upitana koliko je realno da upravo postojeća vladajuća većina dovrši proces evropskih integracija Crne Gore i smatra li da će ipak morati da dođe do promjena na izborima naredne godine, Bajramspahić ističe da je interes države da se pregovori završe. 

„Međutim, vrijeme je isteklo. Više prostora nema ni za poboljšanja. Premijer je najavljivao rekonstrukcije Vlade za koje nije imao dovoljno političke snage. Kadrovska poboljšanja su mogla da daju zamajac koji nedostaje. Stigli smo do konačnog trenutka razrješenja situacije – ili ćemo zatvoriti sva poglavlja do decembra, što djeluje teško ostvarivo, ili nećemo. U tom slučaju, Vlada treba da podnese odgovornost“, zaključuje Bajramspahić.