Video
Milo Đukanović ubjedljivom pobjedom nastavlja 27-godišnju vladavinu, piše BBC.
Preporučeno
Milo Đukanović izabran je u prvom krugu za drugog predsjednika Crne Gore, na trećim predsjedničkim izborima od samostalnosti ove republike.
Lider Demokratske partije socijalista time se ubjedljivo vratio na političku funkciju poslije dvije godine odsustva iz zvanične politike.
Daleko iza sebe, Đukanović je ostavio kandidata većeg dijela opozicije Mladena Bojanića i prvu kandidatkinju za predsjednika u istoriji Crne Gore Draginju Vuksanović.
Pet najvažnijih stvari koje (ni)jesu otkrili crnogorski izbori.
1. Đukanovićeva četvrta decenija vladanja
Milo Đukanović naučio je sve lekcije crnogorske politike – “studirao” je 27 godina, na kraju ovog predsjedničkog mandata biće već u četvrtoj deceniji na različitim pozicijama u vlasti.
Čekao je posljednji čas za ulazak u kampanju – i tako je skratio i ostalim protivkandidatima.
Nije se pojavio ni u jednoj televizijskoj debati – otpisao je rivale tvrdnjom da mu nema doraslog.
Oštricu kritike uperio je prema nevladinom sektoru – ocijenio ga je snažnijim neprijateljem, dajući opoziciji još jednu oznaku slabosti.
Kritikovao je i medije – iako većinu ima na svojoj strani pod priličnom kontrolom.
Podigao je “predizborni tonus” svojoj stranci za izuzetno važne podgoričke izbore krajem maja – i ostavio opoziciji da analizira kako da dođe do rezultata kome se nada.
2. Samo referendumska atmosfera opoziciju spašava
Nemogućnost crnogorske opozicije da dogovori jedinstven nastup, iako je baš to na prethodnim predsjedničkim izborima dovelo na sam prag pobjede, pokazala je da Đukanovićevi rivali nijesu dovoljno ozbiljno shvatili ovu priliku za preuzimanje vlasti.
Sa skromnim ambicijama, da je “maksimum-plan” dolazak do drugog kruga, opozicija je skromno i prošla.
Ostavila je mnogo teži zadatak svojim biračima: da do narednih izbora procijene koja opcija ima realne šanse da politički preživi.
Nestabilna opoziciona scena, partije koje traju “jedno ljeto”, birači koji mijenjaju svoj izbor – sve to dodatno će otežati izbor potencijalnog rivala Đukanoviću.
A prvo glasanje je već iza ćoška.
3. Brisel može da odahne
Kada su u Brisel stigli prvi rezultati sa predsjedničkih izbora u 29. članici NATO-a, evropski i evroatlantski zvaničnici mogli su da odahnu.
Kada se saberu glasovi svih koji podržavaju članstvo Crne Gore u ovoj vojnoj alijansi, a to su oni koji podržavaju Mila Đukanovića, Draginju Vuksanović, a dijelom i Mladena Bojanića (prije svega glasači stranke URA), dolazi se do činjenice da je takva politika osvojila više od impozantnih 60 odsto glasova.
U vrijeme svjetskih prestrojavanja i svrstavanja u kolone, veličina Crne Gore može djelovati kao da ne nosi veliki značaj, ali je simbolika i te kako prisutna.
Jedan od terena na kome su diplomatsku borbu vodili Istok i Zapad pokazao je kuda želi.
Đukanović će zato i dalje biti rado viđen gost Brisela, i, posebno, Vašingtona.
4. Regionalni model
Lideri u prijestonicama regiona pratili su ove izbore možda i pažljivije od samih građana Crne Gore.
Uzor, ali i dobar kolega, srpskom predsjedniku Aleksandru Vučiću, albanskom lideru Ediju Rami i drugima koji sanjaju decenijsko trajanje Đukanovićeve vlasti, pokazao je šta treba da znaju.
Pokazao im je da je partijska disciplina neophodna, a da još bolje funkcioniše u simbiozi sa državnim aparatom.
Demonstrirao im je da se pobijediti može, ako se opoziciji “pomogne” da ne stvori referendumsku atmosferu izjašnjavanja o vladavini lidera.
Podsjetio ih je još jednom na važnost kontrole medija, mada su i oni tu lekciju prilično dobro naučili.
5. Lekcije o demokratiji
Građani Crne Gore svjedočili su najkraćoj izbornoj kampanji koja se pamti – svega tri nedjelje kandidati su posvetili borbi za glasove.
I u te tri nedjelje, sve je stalo – od optužbi za organizovani kriminal na račun Đukanovića, do optužbi za buduću izdaju nacionalnih interesa i povratak u prošlost na račun opozicije.
Za razliku od prethodnih parlamentarnih izbora, čiji je izborni dan obilježio slučaj “državni udar” za koji suđenje još traje, ove izbore obilježila je mala izlaznost i niz manjih nepravilnosti.
Opozicija je tvrdila da je otkrila brojne “izborne štabove” vladajućeg DPS-a iz kojih je nadgledano ko je sve došao da glasa, gdje su se, navodno, dijelile novčane nagrade za glasove.
Ipak, i opozicionarima je jasno da se na izborni rezultat moralo uticati ranije – dodatnim uticajima na izborna pravila još i prije izborne trke.
Građani Crne Gore poručili su im da promjene ovog vikenda nijesu bile njihov izbor.
