Belan za AntenuM ističe da ga žalosti činjenica da i dvije decenije nakon obnove nezavisnosti unutar društva postoje strukture koje državnost Crne Gore nipodaštavaju, vrijeđaju i nadaju se da je samo prolazna faza. 

Akcentuje i da 21. maj 2026. dočekujemo u ambijentu najgorih odnosa sa susjednim državama od 2006.

Antena M: 21. maja navršava se 20 godina od obnove nezavisnosti Crne Gore. Kada pogledate njen put od tada, čime ste zadovoljni, a čime razočarani?

Belan: Prije svega, svim građankama i građanima Crne Gore iskreno, od srca, čestitam dvije decenije od obnove nezavisnosti naše domovine.

Kada je obnova nezavisnosti države u pitanju, prirodno je imati naglašene pozitivne emocije. Sagradili ste svoju kuću, samostalno odlučujete o njenom izgledu, sadržaju, budućnosti, temeljima, krovu, kućnom budžetu. Odlučujete sa kim ćete se družiti, a sa kim baš i ne, i koga ćete pozivati u goste.

Taj osjećaj slobode je lijep i Crna Gora ima pravo na njega kao i svi južnoslovenski narodi i države. To je suvišno objašnjavati.

U tom smislu i u kontekstu onoga što smo propustili uraditi u prethodne dvije decenije, ne bih koristio riječ “razočaran”, jer osjećaj da imate svoju državu, koju nazivate onako kako vi želite i koju uređujete onako kako vi želite i možete, sa svim svojim sposobnostima i nesposobnostima, nadilazi osjećaj žala zbog učinjenih grešaka i propuštenih prilika.

Greške ćemo ispravljati, propuštene prilike ćemo dohvatiti, učićemo iz svih iskustava i prije ili kasnije ćemo dostizati ciljeve koje sami postavimo, a koji idu u pravcu izgradnje modernog, uspješnog i emancipovanog društva.

Sa druge strane, greška pri izboru da nemate svoju državu se ne ispravlja lako i u kratkom roku, ako je ikada i dobijete ponovo.

Prije svega sam zadovoljan što je nosilac suvereniteta naše države građanin, pojedinac, a ne narodi, kolektiviteti. Time smo pokazali viši nivo svijesti da je svaki čovjek jedinka za sebe, dovoljno sposobna i odgovorna da promišlja i kreira sopstvenu budućnost i budućnost svoje države bez sakrivanja iza kolektiviteta, etničke ili vjerske vrste, ili pod palicom i diktatom tog kolektiviteta.

Naravno da sam zadovoljan što su naši strateški spoljnopolitički pravci usmjereni prema EU i NATO, odnosno što smo konačno na samom pragu članstva u EU.

Žalosti me činjenica da i dvije decenije nakon obnove nezavisnosti unutar našeg društva i dalje imamo strukture koje državnost Crne Gore nipodaštavaju, nerijetko vulgarno vrijeđaju i nadaju se da je samo prolazna kratkotrajna faza do nekih novih geopolitičkih okolnosti, koje će omogućiti ponovno potpuno utapanje u neku državu, čiji će centar biti Beograd, u kojoj će Crna Gora biti imenica za geografsku oblast u nekakvom “srpskom svetu”.

To da možete da imate svoju kuću, a da ipak želite da živite u hostelu u kojem ste samo “mlađa sestra” koja nema prevelika prava, mi je neobjašnjivo.

No dobro, vidimo kroz rezultate anketa da je sve manje onih koji razmišljaju na taj neobjašnjiv način, što je još jedan pokazatelj da je Crna Gora vječna!

Antena M: Da li se u Crnoj Gori danas živi bolje nego 2006. godine? Šta smatrate ključnom promjenom koju je potrebno sprovesti i na koji način?

Belan: Danas živimo bolje nego što se živjelo 2006. godine i puno bolje nego što bi se živjelo da smo na referendumu odlučili ostati u nekom kentauru od državne zajednice sa Srbijom. To je jedno poređenje, koje jeste pozitivno.

Sa druge strane, moramo priznati da smo imali mogućnosti za puno više, da nam parametri u nekim drugim poređenjima, na primjer sa prosjecima koji govore o životnom standardu unutar zemalja EU budu puno bolji. Mogli smo i morali puno više u kreiranju jače i otpornije tržišne privrede, nezavisnog malog i srednjeg biznisa kao stuba privrede, jačanju ekonomske nezavisnosti naših građanki i građana, praćenju savremenih trendova u privredi i biznisu, obrazovanju, investicijama, izgradnji infrastrukture, energetske nezavisnosti i sigurnosti i u kreiranju države blagostanja. 

Loši su nam rezultati na PISA testiranjima, to je nedopustivo za zemlje poput Crne Gore u 21. vijeku. Nemojmo se stalno upoređivati sa zemljama Zapadnog Balkana, nije u toj konkurenciji teško biti najbolji u mnogim parametrima. Upoređujmo se na primjer sa Estonijom i baltičkim zemljama. Sa Islandom, sa Maltom. U njih moramo gledati kada postavljamo ciljeve, a ne da se hvalimo kako smo najbolji u našem “selu”.

Što moramo prioritetno promijeniti? Svijest i životnu orijentaciju kada je lično privređivanje u pitanju. Mladi ljudi se i dalje žele “udomiti” u javnu upravu i tu dočekati penziju.

Malo toga smo uradili da kroz obrazovni sistem stvorimo mlade kreativne preduzetnike spremne da sa inovativnim proizvodima i uslugama izađu na tržište i stvaraju novu vrijednost. Država je i dalje najveći i najsigurniji poslodavac, koji obezbjeđuje koliku toliku sigurnost.

Neću otkriti točak kada kažem da je to dugoročno jako loše za državu. Od toga korist jedino imaju partije u izraženom partitokratskom sistemu kakav smo postavili. Zato valjda i ide jako teško demontiranje tog modela i kreiranje ozbiljnijeg sistema podrške razvoju malog i srednjeg biznisa, koji neće zavisiti od naklonosti prema partijama na vlasti.

Antena M: Smatrate li da je Crna Gora politički i ekonomski stabilna država u kojoj se građani osjećaju sigurno i imaju povjerenja u institucije?

Belan: Jasno je da građani nemaju povjerenja u institucije. Žalosti me da na istraživanjima građani najviše povjerenja imaju u vjersku organizaciju i represivni aparat. Ovom prilikom ne želim čak ni apostrofirati o kojoj se vjerskoj organizaciji radi i koja joj je politička agenda. Jednako bih žalostan bio da je u pitanju vjerska organizacija kojoj ja pripadam. Da karikiram, kao da nam je samo vjera u božanske sile preostala kada je u pitanju rad, efikasnost i urednost javne uprave i institucija.

Moramo izgraditi državni aparat, sistem javne uprave koji će biti jednostavan, digitalizovan i prije svega efikasan i siguran. Moramo ga osloboditi partitokratske logike koja ga guši, čini tromim i neefikasnim.

Kada predamo neki zahtjev na šalter nekog organa, moramo znati u kojem roku ćemo dobiti rješenje bez dileme. Kada razgovarate sa bliskim prijateljima i rodbinom, u okruženju gdje se stavovi i odnos prema državi i institucijama iskrenije saopštavaju i plastičnije objašnjavaju, često čujemo izjave “psihički se pripremam da sjutra idem u katastar, da rješavam to i to”, na primjer. Veoma je nisko povjerenje u zdravstveni sistem, pravosudni i tužilački sistem.

Još uvijek ne možemo govoriti o do kraja stabilnom političkom ambijentu dok god retrogradne strukture, gore pomenuti pioni Moskve i Beograda, na vrh agende društveno političkog života pokušavaju staviti teme poput promjene Ustava u dijelu simbola, jezika, identitetskih pitanja, kao i gradnje kapele na Lovćenu, itd. 

Takođe, dokle god se pokušava kompromitovati u potpunosti antifašistički karakter Crne Gore, kroz pokušaje brisanja istorijskih činjenica o ulozi i zločinima četničkog pokreta u Drugom svjetskom ratu i podmetanje beskrupuloznih laži na tu temu od strane najveće vjerske organizacije u državi i eksponenata aktuelne vlasti, nije realno očekivati to famozno “pomirenje” u Crnoj Gori.

U nekoliko navrata su me inostrani sagovornici pitali zašto “te teme stavljamo u fokus”. Ne stavljam ih ja u fokus, niti građanski i antifašistički orijentisane partijske i nepartijske organizacije. Za nas su istorijske činjenice upravo to – činjenice, i želimo pogled usmjeriti isključivo prema budućnosti na temeljima naše slavne antifašističke prošlosti.

Ipak, ako neko želi postaviti spomenik četničkom zločincu i dobitniku Hitlerovog gvozdenog krsta, a taj neko nije baš slučajni neuticajni zavedeni prolaznik, već SPC kao najuticajnija vjersko-parapolitička organizacija, zaista ne mogu zabiti glavu u pijesak i biti hladnokrvni nezainteresovani tehnokrata.

Da bi Crna Gora bila uspješna članica Evropske unije ona mora počivati na vrijednostima antifašizma, demokratije, ljudskih prava, građanskih emancipatorskih politika.

| Izvor: Evropski savez

Antena M: Da li je građanski koncept države, definisan Ustavom, danas ugrožen?

Belan: Na udaru je, ali siguran sam da neće pasti. Ugrožen je jer je pod perfidnom i dobro planiranom agendom kojom se rukovodi iz Moskve i Beograda, a kroz pione koji se nalaze na najodgovornijim pozicijama u Vladi Crne Gore i parlamentarnoj većini.

Siguran sam da će opstati jer je kao koncept toliko superiorniji u odnosu na koncept etnofederalizacije da imam snažnu vjeru u građanke i građane Crne Gore da će znati i htjeti odbraniti ga.

Zagovornicima etnofederalizacije, i onim otvorenim i onim koji igraju na “dvoznak” i mogu biti u svakoj parlamentarnoj većini, bez obzira da li je predvodi i četnički vojvoda, a kojih je nažalost izgleda sve više, bi odgovaralo i da se Crna Gora, umjesto da ostane država čiji je nosilac suvereniteta građanin, podijeli po etničkim linijama.

To bi im omogućilo da u “svojim” etničkim torovima kroz plašt “borbe za interes, opstanak i identitet naroda” dođu do političke moći koja bi njima i uskom krugu “boraca za narodnu stvar” oko njih donijela enormnu materijalnu i finansijsku korist.

Siguran sam da ćemo im tu opciju “izbrisati” iz agende i natjerati ih da svoj politički život i planove grade u znanju da će Crna Gora ostati isključivo građanska država.

Antena M: Kako vidite odnose Crne Gore sa susjednim državama i koji su, po Vašem mišljenju, najveći izazovi za njen razvoj u narednih pet godina?

Belan: Iskreno se nadam da ćemo u narednih pet godina biti punopravna članica EU.

Ta činjenica će nadam se u značajnijoj mjeri dodatno obesmisliti i umanjiti efikasnost djelovanja onih snaga iz regiona i unutar Crne Gore koje negiraju i osporavaju istorijsko utemeljenje državnosti Crne Gore, postojanja crnogorskog jezika, posebnost crnogorskog identiteta, građansko i antifašističko biće Crne Gore.

Neću pretjerati ako kažem da dvadesetu godinu obnove nezavisnosti dočekujemo u ambijentu najgorih odnosa sa susjednim državama od 2006. godine.

Najviši zvaničnici naše Vlade su persone non grata u Hrvatskoj. Ne propuštamo priliku da toj zemlji saveznici, koja nam je puno pomogla na putu učlanjenja u NATO i na putu prema EU, zabijemo prst u oko.

Bosna i Hercegovina nam je u posljednje vrijeme uputila nekoliko protestnih nota. Tu državu uporno provociramo kroz odnos sa entitetom Republika Srpska kojem dajemo međudržavni karakter.

Iako je do kraja besmislena i tragikomična odluka Opštine Zeta da ne priznaje nezavisnost Kosova, ipak stvara nelagodu u odnosima između dvije zemlje i zahtijeva bespotrebnu eksplikaciju i pravdanje.

Svjedočili smo i na koji način ministar Slaven Radunović, na Javnom servisu, podgrijava tenzije kroz plasiranje neprovjerenih, navodnih informacija, da je na ski centar Hajla-Štedim pucano iz kuće Ramuša Haradinaja. U tome se oslikava dugoročni plan NSD kada je u pitanju kvarenje odnosa sa Kosovom.

Kao najveći izazov u narednih pet godina vidim samu završnicu pregovora za učlanjenje u EU. Prvo, iznenadilo bi me da Aleksandar Vučić, SPC i Moskva, bez pokušaja izazivanja političke i društvene nestabilnosti, tek tako “predaju” i samo prihvate činjenicu da smo postali punopravna članica.

Nema potrebe da i ovom prilikom konstatujem šta naše članstvo u EU znači za projekat “srpskog sveta”.

Drugo, biće izazovno preskočiti neke prepreke postavljene u domaćim zakonodavstvima pojedinih zemalja članica, koje još ne žele eksplicitno potvrditi da je Crna Gora zasigurno naredna članica Unije i to u roku naredne 2-3 godine.

Posljednje, ali svakako ne najmanje za brigu, naprotiv, vidim ekonomiju i javne finansije.

Enormno se zadužujemo, imamo prenatrpanu i neefikasnu javnu upravu, zdravstveni sistem nam je pred kolapsom, pokrivenost uvoza izvozom nam je na istorijskom minimumu, Svjetska banka upozorava na rast fiskalnog deficita, inflaciju ne zaustavljamo, kupovna moć građana je sve slabija.

Biće puno ozbiljnog posla pred novom vladom koju ćemo dobiti nakon izbora, najkasnije 2027. godine, a za koju vjerujem da će biti sastavljena od subjekata koji su istinski procrnogorski, proevropski, demokratski, progresivni i emancipatorski.

Da bi vlada bila takva, svi oni koji su na uzici režima u Beogradu, ili na liniji ruskih interesa, moraju biti izvan nje i na marginama političke scene u Crnoj Gori.