Video
Prema njegovim riječima, DF je zbog otvoreno nacional-šovinističke retorike, nasilnih metoda kojima su se služili i proruske i antievropske orijentacije kompromitovan i otuda, kaže, nepodesan za vršenje vlasti, ali neophodan za njeno preuzimanje.
„Sada kada je posao urađen, i kada Vučić ima više lažno „centrističkih“ i naizgled umjerenijih opcija, on će igrati na njih. Dobro je za mimikriju pred zapadnim ambasadama, a dobro je i za crnogorske birače koji, ipak, biraju umjerenije opcije“, ističe Bešlin.
Stava je i da se uticaj Vučića na vlast u Crnoj Gori neće smanjivati.
„I zbog činjenice da su sve prevratničke i revizionističke stranke u Crnoj Gori povezane sa državnom Crkvom Srbije i prihvataju njen ideološki i politički primat. A upravo je ova crkva ključna institucija za širenje ruskog i srpskog uticaja u Crnoj Gori“, izričit je Bešlin.
Granica uspostavljena 30. avgusta još nije pređena
Sagovornik Analitike uviđa i da je crnogorsku političku scenu zadesio, kako kaže, svojevrsni zemljotres.
„Vidimo da nestaju stare partije koje su pretrajavale još iz 90-ih godina prošlog vijeka, da se razvragavaju i nestaju višedecenijski savezi, da političari koji su na sceni dvije i tri decenije odlaze u penziju“, navodi Bešlin.
Ipak, kako ukazuje, jasno je da se u prevratnoj konfuziji, velikim dijelom nastaloj i zbog činjenice da je ključni arbitar crnogorske političke scene napustio poziciju šefa države i najjače partije, stvaraju čudni savezi.
„Ipak, granica uspostavljena 30. avgusta 2020. još nije pređena. Kao što ni talas koji je počeo tada, još nije dostigao vrhunac. Sve ovo do sada je bilo tranziciono vrijeme, novi su djelimično došli, a stari još nisu sasvim otišli. Drugog aprila 2023. ta dihotomija je završena i sada ćemo da vidimo nove političke strukture i njihove stvarne namjere i mogućnosti“, objašnjava Bešlin.
Dodaje da su pretumbavanja dio političkog sazrijevanja društva i uobičajene dječije bolesti demokratije.
„Svakako će biti potrebno još vremena i izbornih ciklusa da se u Crnoj Goru ustali i stabilizuje politička scena. Ipak, crvena linija za saradnju i građenje koalicionih kapaciteta bi morao biti odnos prema režimima u Beogradu i Moskvi, dakle, suvereniteta Crne Gore“, smatra sagovornik Analitike.
Za ES će koalicija sa proruskim DF-om biti lakmus
Bešlin naglašava da su krajem 2020. vlast u Crnoj Gori, kako kaže, preuzeli lojalisti srpskog autokrate, epigoni Crkve Srbije i parapolitička organizacija napravljena u mračnim laboratorijama kriminalnog tabloida koji danas vlada državom.
Ova koalicija sa promijenjenim akterima, vladaće, smatra Bešlin, i poslije izbora u junu.
„Za populistički pokret ES će koalicija sa proruskim i ultranacionalisitčkim DF-om biti lakmus njihovih stvarnih proevropskih opredjeljenja“, podvlači Bešlin.
Prema njegovim riječima, iako je ključni integativni faktor u vidu Mila Đukanovića sišao sa istorijske pozornice, strah od njegovog povratka još neko vrijeme će dio aktuelne vlasti držati na okupu.
„Posebno jer nije samo riječ o personalnom odnosu prema njemu, već o političkom nasljeđu utmeljitelja moderne Crne Gore. A to nasljeđe, uprkos njihovih stvarnih intencija, neće još dugo moći da razgrade. Pokazaće se da su građanski, antifašistički, multietnički temelji moderne Crne Gore kao pluralnog i zapadnjački ustrojenog društva dublji i žilaviji nego što bi paracrkvene i populističke partije stvorene i finansirane iz Beograda i Moskve željele“, naglašava Bešlin.
Najuspješniji oni koji najbajkovitije izriču obećanja
Upitan u kojoj mjeri će smjena generacija uticati na dalja dešavanja na političkoj sceni Crne Gore, Bešlin smatra da su se promjene, i to dosta radikalne, već desile, a da se, dodaje, možemo sporiti da li su one progresivne ili ne.
„Velika je promjena brojka od skoro 40.000 novozaposlenih po partijskom kriterijumu u javnom sektoru. Velika je promjena da je Crna Gora faktički ostala bez zdravstvenog fonda. Velika je promjena kada riješite da Ustav mijenjate zakonima izglasanim prostom većinom u parlamentu ili kako bi rekla ona cinična poslanica: „Znamo da nije lijepo Ustav mijenjati zakonima, ali je bilo neophodno“. Da ne pominjem negiranje sekularnih vrednosti, uplitanje crkve, što je dovelo da za samo tri godine stepen vakcinacije u državi dramatično padne na 20-ak procenata. O četničkim ulicama Nikšića i nekih drugih gradova, negiranja antifašističkih vrijednosti, potpunog blokiranja evropskih integracija, poklanjanja vlastitih hramova i istorije drugoj državi, strašne zloupotrebe i indoktrinacije na državnom univerzitetu“, navodi Bešlin.
Sve su to, prema njegovim riječima, velike promjene i korak ka transformaciji Crne Gore u istorijski i politički specifikum u kome raspuštena, krnja „hajdučka“ skupština donosi „zakone“, a državom mjesecima vlada smijenjeni premijer-uzurpator čija partija, ističe, samo može da sanja prelazak izbornog praga.
„Da rezimiram: Crna Gora živi rezultate populističkog cunamija, gdje je najuspješniji onaj koji najviše i najbajkovitije izriče obećanja bez minimuma odgovornosti. Još samo da projektovani budući premijer odgovori da li će i kako jedan od njegovih najbližih saradnika i saveznika u PES-u „dekontaminirati“ antifašističku i istorijsku prijestonicu Crne Gore“, pita Bešlin.
Kako novi predsjednik misli da ukine podjele?
Sagovornik Analitike smatra da će rezultatima predsjedničkih izbora, kao i predstojećim parlamentarnim, Crna Gora po svoj prilici potvrditi težnju da postane dio tzv. Otvorenog Balkana, odnosno srpskog sveta.
„U kojoj mjeri će to uticati na dalje krnjenje suvereniteta države, gubitak njenog samopouzdanja i nastavak provincijalizacije, ostaje nam da vidimo. Ali dileme su jasne: možete biti dio Berlinskog procesa i intenzivirati pridruživanje EU ili se ukopati u Vučićev tzv. Otvoreni Balkan i podijeliti sudbinu sa proruskim, odlazećim autokratom iz Beograda. Mislio sam da ste kao država tu dilemu razriješili još 1997. godine, ali izgleda da se neke istorijske lekcije moraju i ponoviti“, ukazuje Bešlin.
Podsjeća i da je novi predsjednik Milatović kazao da će eliminisati „vještačke“ podjele u crnogorskom društvu, pa dodaje da ga „živo interesuje kako će to učiniti“.
„Svako demokratsko društvo je podijeljeno. Podjele se mogu eliminisati i država homogenizovati samo ako ukine društvo, kao u totalitarnoj Sjevernoj Koreji ili terorističkim metodama u Putinovoj Rusiji. Kako novi predsjednik misli da ukine podjele i na koje misli – političke ili nacional-identitetske, religijske? Hoće li lakonski reći da je to sve „jedan narod“, jer je to retorika koja je zamijenila termin građani. I ako je „jedan narod“, da vidimo kako glasi nacionalno ime toga naroda. Uostalom, od onog ispraznog slogana „promjene, a ne podjele“, Crna Gora je dobila samo dublje i veće podjele, a promjene uglavnom na gore“, upozorava Bešlin.
Smatra da je riječ o pogubnom desničarskom narativu o tzv. nacionalnom pomirenju i da se toga treba čuvati kao najveće klopke.
„Društvo može biti demokratsko, to znači pluralno, raznoliko, dakle podijeljeno ili može biti homogenizovano na osnovama neke od totalitarnih ideologija. Drugo je pitanje, na koji način da se postojeće podjele i antagonizmi prevazilaze civilizovanim i demokratskim metodama. Nadam se da je predsednik Milatović to imao u vidu“, poručuje Bešlin.
Ljudi u Srbiji odabrali da se ne plaše režima
Osvrnuvši se na dešavanja u Srbiji, sagovornik Analitike ističe da su strašni i tragični događaji u Beogradu pokrenuli lavinu nezadovoljstva Vučićevim represivnim i kriminalnim režimom.
„To je represivni, radikalski, naci-šovinistički režim koji punu deceniju sprovodi i promoviše nasilje, mržnju i tenzije i na tim ratnohuškačkim i ekstremističkim narativima čiste agresije se održava na vlasti. Zbog nasilničkog karaktera režima, ljudi u Srbiji su uplašeni i držani u prisilnoj poslušnosti“, izričit je Bešlin.
Poslije ovih tragedija, kako dodaje, pritisnuti između straha od nasilničkog režima i straha za živote vlastite djece, odabrali su da se ne plaše režima.
„To je pokrenulo, bez sumnje, najveće proteste u Srbiji u 21. vijeku. Mirno, dostojanstveno u desetinama hiljada, nepregledne rijeke ljudi pokazuju neslaganje i imaju samo jednu želju da čovjek koji se nametnuo kao kontrolor života i smrti u Srbiji ode sa vlasti“, smatra Bešlin.
Ukazuje da na tim protestima, za razliku od skoro svih prethodnih, ne učestvuju ultradesničarske i profašističke partije i grupe koje su sve, kako se čini, odlučile da stanu u front sa odlazećim režimom.
Preporučeno
„Narativom o Majdanu i obojenim revolucijama koje mu navodno Zapad smješta, kao i to da je dobio podršku „sestrinskih“, dakle, zločinačkih službi sa Istoka, Vučić je sebe definitivno i konačno smjestio sa pogrešne strane istorije. Bilo bi dobro da i djelovi američke administracije to razumiju i preslože svoje prioritete na Zapadnom Balkanu na adekvatniji način“, zaključuje Bešlin.
