Video
Rezolucija o Srebrenici koju je usvojila Generalna skupština UN u Srbiji je percipirana kao svjetski pohod na Srbiju i od tada skoro svakodnevno se neko iz vladajuće koalicije javlja na temu Srebrenice. Sve se svodi na negiranje genocida i impliciranje da je čitav region protiv Srbije ili, kako kaže njen predsjednik Vučić, „moralno sakaćenje Srbije“ i „prizivanje sukoba i NATO intervencije“ što bi vodilo „kraju“ Srbije – ocjenjuje u razgovoru za Pobjedu Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog komiteta u Srbiji.
Ističe da je to i svojevrsna odbrana „srpskog sveta“, kao i svesrpski sabor na Petrovdan u Crnoj Gori, na koji je, navodno, trebao doći i Aleksandar Vučić.
“To je svakako pokušaj da se dokaže da su i crnogorski prosrspki lideri posvećeni tom projektu i prije svega Vučiću. Međutim, Srpski svet ne stoji najbolje, jer region, ali i dio međunarodne zajednice stalno podsjeća Beograd na realnost, kao i na karakter ratova 90-ih”, kaže Biserko i objašnjava „da Srbija ne može da pobjegne, odnosno da zanemari činjencu da su sve zemlje nasljednice Jugoslavije međunarodno priznate i da će Zapad braniti te granice“.
Na obilježavanje 11. jula u Potočare su išle tri delegacije iz Crne Gore – što nam to govori? Svako mora da pošalje svog predstavnika jer ne vjeruje onom drugom…?
BISERKO: Crna Gora je još davno priznala genocid u Srebrenici i redovno je prisustvovala u Potočarima 11. jula, uključujući i predsjednika Mila Đukanovića. Međutim, promijenjene političke okolnosti od 2020. i penetracija Beograda i Moskve u politički život Crne Gore dovelo je do turbulencije u kojoj posebno Beograd pokušava da osujeti i poništi crnogorsku evroatlantsku orijentaciju. To se naravno očituje i kroz veoma konfuzno ponašanje vladajuće političke elite u Crnoj Gori. I predsjednik i premijer su bez političkog iskustva i uvjerenja, ponašaju se šibicarski i nedosljedno, ali ih Kvinta usmjerava na održavanje kursa prethdne vlade. Srpska tiha okupacija Crne Gore sudara se sa NATO koji je, kako se pokazuje, jedina garancija opstanka Crne Gore dok se Crnogorci sami ne pobune protiv bahatog i ponižavajućeg ponašanja Beograda.
Crna Gora je pohvaljena od EU – dodijeljen joj je IBAR, istovremeno je donijela Rezoluciju o Jasenovcu, Mauthauzenu i Dahau i dobila upozorenje od Hrvatske da će odgovoriti: ponovnim pokretanjem pitanja granice na Prevlaci, a možda i zabraniti ulazak u Hrvatsku poslanicima koji su glasali za Rezoluciju. Kuda vodi ova dvostruka politika Crne Gore, da li pokušava, kao i Srbija, da sjedi na više stolica istovremeno?
BISERKO: Rezolucija o Jasenovcu, Mauthauzenu i Dahau je inicijativa Beograda kao odgovor na Rezoluciju o Srebrenici. To je kukavički podmetnuto Crnoj Gori što su prihvatili beogradski eksponenti. Rezolucija o Jasenovcu je nepotrebna i kontraproduktivna, jer može i vjerovatno hoće uticati na odnose sa Hrvatskom. Međutim, i dodjeljivanje IBAR-a Crnoj Gori je dio strategije EU da se Crna Gora primi u članstvo do 2027. što je u suštini suprotstavljanje nastojanjima Beograda i Moskve. Činjenica da su predstavnici Crne Gore otišli u Srebrenicu u tri kolone takođe govori o tome da EU i NATO djeluju tako što ne dozvoljavaju da se ospori crnogorska orijentacija.
Premijer i predsjednik Crne Gore su u političkom raskoraku o raznim pitanjima, iako potiču iz istog pokreta: prema onome što smo do sada čuli od njih dvojice, koji više zavisi od Beograda?
BISERKO: Ne mogu sa sigurnošću odgovoriti na pitanje jer nemam svakodnevni uvid u njihovo ponašanje. Ali, ipak se čini da je Spajić manje zavisan. Njegov problem je što nema posvećenost Crnoj Gori, ne posjeduje vrijednosti po kojima bi bio prepoznatljiv, već je, prije svega, slaba ličnost koja je okrenuta samo svom opstanku na vlasti.
Što je za EU najvažnije kada je unutrašnjopolitička situacija u Crnoj Gori po srijedi? Prema izjavama evropskih zvaničnika, koliku zaista podršku ima premijer Spajić?
Preporučeno
BISERKO: EU sarađuje sa onima koji su na vlasti, ali istovremeno pokušava da održi Crnu Goru na orijentaciji koja je ranije zacrtana. Dakle, za EU je važan napredak u reformama koje su neophodne za članstvo, usaglašenost sa spoljnom politikom EU… IBAR je dodijeljen kao ohrabrenje, ali je istovremeno suprotstavljlanje Beogradu i Moskvi.
