Video
Blažić je podsjetio na član 92 Ustava koji u stavovima 2 i 3 propisuje da Vlada može raspuštiti Skupštinu ukoliko ona duže vrijeme ne obavlja nadležnosti utvrđene Ustavom, a da se Skupština raspušta ukazom predsjednika Crne Gore.
NORME
Ustav propisuje situaciju da predsjednik ukazom može raspuštiti Skupštinu, ako je prethodno raspušti Vlada. Mi ovdje imamo pravnu prazninu – neuređen društveni odnos. To bi značilo da ova norma formalno-pravno ne može da se primijeni jer je Vlada ograničena. Ona vrši funkciju u gotovo 99 odsto kapaciteta, ali nema ovlašćenje da raspušti Skupštinu – pojasnio je Blažić.
Istakao je i da Ustav ne uređuje druge situacije kada predsjednik države može raspuštiti Skupštinu, jer ustavotvorac nije mogao da predvidi sve situacije u koje možemo da dovedemo sistem.
Zbog toga bi, prema mišljenju Blažića, u konkretnom slučaju, ako Skupština ne skrati sebi mandat trebalo primijeniti ciljno tumačenje ustavne norme.
Kod tumačenja bi samo trebalo poći od cilja – da li je društveni cilj da se nastavi haotično stanje, da se nastavi ova blokada, posebno ako Skupština sebi ne skrati mandat? Ili je društveni cilj da se ovo riješi – istakao je Blažić.
U konfuznoj, „pat poziciji“, kako je rekao, trebalo bi ciljno i analogno tumačiti član 92 Ustava koji kaže da se Skupština raspušta ukazom predsjednika.
Iz jednostavnog razloga što Vlada u tehničkom mandatu ima ustavno ograničenje da ne može da raspušti Skupštinu. Dakle, umjesto Vlade kao izvršnog organa koja ima ustavno ograničenje, predsjednik Crne Gore koji takođe čini izvršnu vlast, iz istih razloga zbog kojih raspušta i Vlada, mogao bi da raspušti Skupštinu, jer inače ima ovlašćenja stavom 3 da je „raspušta ukazom“ – istakao je.
Pri tome, dodao je Blažić, obrazloženje odluke o raspuštanju mora biti veoma dobro utemeljeno u odnosu na činjenično stanje – „da Skupština duže vrijeme ne obavlja nadležnosti utvrđene Ustavom“.
Smatram da ima čak i previše takvih činjenica, počev od desetine zakona koji čekaju na usvajanje, zakon o Skupštini, zakona o Vladi, izmjena Zakona o izboru odbornika i poslanika, drugi zakoni koji se već nalaze u proceduri, zatim blokada institucija i neizbor članova Sudskog savjeta, sudija Ustavnog suda… – pojasnio je Blažić.
Ukazao je i da se pravne norme mogu tumačiti na više načina – analogno, jezički, argumentum a contrario, logički…
TUMAČENJA
Jezičko tumačenje je ono početno, ono ukazuje na to da li je onome ko primjenjuje normu ona jezički jasna. Ciljno tumačenje ima za cilj da kroz tumačenje norme uđe u sadržinu norme, cilj. Ono odgovara na pitanje što je zakonodavac ili ustavotvorac želio da postigne sa tom normom kad je tako propisao, koji društveni cilj da ostvari ili društvenu vrijednost da zaštiti. Ne može se norma tumačiti, a da nema cilja – kategoričan je Blažić.
Ukoliko se tome ne pribjegne, dodao je, na snazi ostaje status quo – vlada nastavlja da funkcioniše u tehničkom mandatu.
Preporučeno
Hoće li biti nešto poslije toga, hoće li neko povlačiti neke poteze, to je druga priča – zaključio je Blažić.
