Politikolog i profesor na više hrvatskih univerziteta Anđelko Milardović, za Pobjedu pojašnjava kako bi aktuelna kriza na Bliskom istoku direktnu opasnost za evropske države mogla proizvesti isključivo u slučaju rušenja kompletnog svjetskog poretka.

Milardović, međutim, naglašava da se ova kriza događa u vremenu deglobalizacije i upozorava da zbog toga „mali igrači“ treba da razmisle o narednim potezima u slučaju da nas pogodi velika ekonomska, odnosno energetska kriza.

“Ono što je bitno su geoekonomske, odnosno ekonomske reperkusije, s obzirom na to da će ovaj sukob uticati na rast cijena energenata”, navodi Milardović.

Poziciju Crne Gore u tom smislu opisuje kao vrlo sličnu sa onom koju ima Hrvatska zbog čega je objema državama, kako naglašava, pod hitno potrebna nova društvena paradigma.

“Umjesto stare, potrošene paradigme društva, koja je dugoročno neodrživa, trebalo bi uspostaviti novu, koja se zasniva na ekonomskom modelu baziranom na energetici, prehrambenoj industriji i tehnologiji”, ističe Milardović.

On je dosadašnji model nazvao „loto-ekonomijom“, baziranom na novcu iz fondova Evropske unije, doznakama iz inostranstva koje stižu lokalnom stanovništvu, te rentijerstvu.

“U kriznim situacijama testira se spremnost države na tri nivoa. To je trougao koji čine energija, hrana i tehnologija, što nam je neophodno ako želimo da uspostavimo suverenost u sadašnjoj geopolitičkoj situaciji i zbivanjima”, rekao je Milardović.

Upravo takva, prijeko potrebna spremnost nije na adekvatnom nivou kako bi se lako izvukli iz krizne situacije.

Poseban problem predstavlja činjenica da baš takav model „loto-ekonomije“, sa izraženim rentijerskim turizmom i trendovima demografskog sloma i nestajanja, odgovara određenim interesnim grupama.

“Zbog toga zagovaram model oslanjanja na vlastite resurse, koji podstiče radnu etiku i rezultira društvom koje je otpornije na krize, ratove i pandemijske rizike. Sve to u prilog budućoj samoodrživosti”, zaključio je Milardović.

Da Zapadni Balkan neće biti direktno bezbjednosno ugrožen saglasan je i vojni analitičar iz Beograda Aleksandar Radić. Smatra, međutim, da bi posljedice američko-izraelskog rata protiv Irana mogle biti indirektne, ali politički i bezbjednosno značajne, posebno za države članice NATO saveza.

Radić objašnjava da Crna Gora, kao članica Alijanse, nema obavezu automatskog učešća u operacijama koje formalno nijesu NATO misije, ali ima jasne obaveze koje podrazumijevaju solidarnost, usklađivanja spoljne i bezbjednosne politike sa saveznicima i spremnost da doprinese kolektivnoj bezbjednosti ukoliko bi došlo do aktiviranja mehanizama unutar Saveza.

“Ovo trenutno nije klasična NATO operacija, već američka akcija u savezništvu sa Izraelom. Zato ne treba očekivati formalni zahtjev da Podgorica pošalje simboličan kontingent, kao u vrijeme misije u Avganistanu. Međutim, političko svrstavanje i usklađivanje sa stavovima Vašingtona i Brisela je nešto što se podrazumijeva”, kaže Radić za Pobjedu.

Podsjeća da obaveze Crne Gore uključuju učešće u zajedničkim planovima odbrane, razmjenu obavještajnih podataka, logističku podršku saveznicima i eventualno jačanje prisustva u postojećim međunarodnim misijama u regionu.

“Ako se bezbjednosna situacija dodatno zaoštri, realnije je očekivati pojačavanje angažmana Vojske Crne Gore u evropskom okruženju, prije svega u misijama na Kosovu i u Bosni i Hercegovini, nego direktno uključivanje u bliskoistočni sukob”, navodi Radić.

Prema njegovoj ocjeni, nova američka strategija jasno poručuje da Evropa mora preuzeti veću odgovornost za sopstvenu bezbjednost. To bi, objašnjava on, moglo značiti jačanje evropskih snaga u KFOR-u i EU misijama, gdje bi i Crna Gora, kao članica NATO i kandidat za EU, mogla imati vidljiviju ulogu.

Iako direktnih bezbjednosnih posljedica po Crnu Goru neće biti, Radić ipak upozorava da će politički prostor za balansiranje između velikih sila biti dodatno sužen.

“Vrijeme geopolitičkog manevrisanja je sve kraće. Male države, posebno članice NATO, moraće jasnije da definišu svoje pozicije i da ih dosljedno prate”, navodi on.

Dodaje, međutim, da, ukoliko se u budućnosti pojavi neki problem i ako iz Bijele kuće stigne jasan stav šta treba uraditi i kako postupiti, neće biti mjesta za pregovore.

“Ako iz Vašingtona stigne jasan politički nalog, više neće biti prostora za pregovaranje i taktiziranje. To posebno važi za političare koji vjeruju da imaju uticaj ravan velikim silama, što se posebno odnosi na predsjednika Srbije Aleksandra Vučića”, ocijenio je Radić.

On u tom kontekstu zaključuje da novi talas konfrontacije na Bliskom istoku dodatno sužava manevarski prostor balkanskim liderima koji su, kako kaže, navikli da balansiraju između velikih sila. 

Milardović: Mediji nas „pumpaju“ strahom od kataklizme

Rat započet američko-izraelskim bombardovanjem Irana očekivano izaziva strah kod ljudi, i to onaj egzistencijalni, kaže Anđelko Milardović, naglašavajući međutim, da su upravo mediji ti koji su ovaj događaj učinili prijetnjom.

– Čim dođe do rata, pojavljuju se različite vijesti i pseudovijesti, pa je teško razabrati što je tačno. Jedno je racionalni strah u smislu samoodržanja, a nešto sasvim drugo je iracionalni strah i medijsko „pumpanje“ koji nosi strah od kataklizme – rekao je Milardović.

Radić: Brzog raspleta neće biti

Kada je riječ o trajanju sukoba sa Iranom, Aleksandar Radić kaže da je politički cilj Vašingtona jasan i da se svodi na promjenu vlasti u Teheranu, ali da je nezahvalno prognozirati koliko bi takav proces mogao trajati.

Radić ističe da je suština cijele priče u činjenici da se svijet mijenja, da imamo nova pravila koja su svedena na poslovicu koja kaže „sila Boga ne moli“.

“Izvjesno je samo da brzog raspleta neće biti”, zaključuje on.